Da je Branko Matina jedan od najaktivnijih hlebinskih slikara potvrđuje podatak da je samo prošle godine naslikao oko 50-ak slika, a ukupan broj ni sam ne zna. Mnogo u svakom slučaju, budući da se slikarstvom neprestano bavi od 1971.godine. Za svojim radnim stolom radi od jutra do mraka, a bez obzira na godišnje doba iz njegova ateljea izlaze samo zimski pejzaži i to onakvi kakvi su obilježili njegovo djetinjstvo u rodnim Hlebinama.
Vrijeme je to koje bi rado vratio da može, jer zime odavno nisu snježne kao na njegovim slikama, a i život u Hlebinama puno se od onda promijenio. Stare kuće kakvih više nema, seoski puteljci te pokoji pijetao čest su motiv Brankovih slika, a iznimka nije ni njegova posljednja slika koju upravo dovršava. No, ta se ipak po nečemu posebnom ističe.
– Dimenzija ove slike je 1,04 x 2,05 metara i najveća je koju sam dosad naslikao. Na njoj sam radio mjesec dana i još malo fali da mogu reći da je završena. Potrebno joj je dodati još nekoliko sitnih detalja, potpis i završni premaz koji će je očuvati – ponosno ističe Branko te dodaje kako je slika naslikana na iverici koja je posebno pripremljena da se na njoj zadrže boje. Naravno, slika ne bi bila potpuna bez okvira: uokvirit će je drvenim okvirom jer takav, kaže, jedini paše njezinoj tematici.
– U planu mi je naslikati četiri godišnja doba u toj dimenziji, a osim toga naslikati ću još dvije-tri zime jer to najviše volim i po tome sam prepoznatljiv – priča Branko.
Svoju pedesetu godišnjicu slikarskog stvaralaštva još nije proslavio jer, kako kaže, nisu vremena za to. U planu mu je izdavanje monografije kojom bi prikazao svoj slikarski put i napredak jer se tijekom pola stoljeća neprekidnog stvaralaštva nakupilo toliko materijala da i polica u ormaru koja ga drži lagano popušta pod teretom.
– Trebalo bi mi nekoliko dana da to sve pregledam i posložim. Do sada sam imao preko 30 samostalnih i više od 300 skupnih izložbi, a sudjelovao sam i na brojnim likovnim kolonijama. Treba to sve okupiti na jedno mjesto, a za to je potrebno vrijeme i novac – dodaje.
Na pitanje kakvo je stanje u naivi danas, Matina kaže kako ona još uvijek ima čvrsto uporište, no potrebno joj je osvježenje.
– Prepušteni smo sami sebi. Ima nas jako malo aktivnih što održavamo tu tradiciju i potrebna nam je podrška. Na nama starijim slikarima je da probudimo taj interes u mladima i pokažemo im kako je naivna umjetnost divna stvar koja ti se uvuče pod kožu – zaključuje. Uz ovakvu ljubav prema naivnom slikarstvu, vjerujemo kako će Branko u tome i uspjeti, a držimo palčeve da će i zime biti bijele baš poput onih na njegovim slikama. Silva Jambrešić
