- Središtu grada udahnut će se život tek kada se ovdje koncentriraju raznoznačne funkcije, kada se ovamo ‘dovedu’ ljudi, pisao je još 1990. godine akademik Dragutin Feletar
Godina je 1954, a u Glasu Podravine ili tadašnjem ‘Koprivničkom tjedniku’ vruća je tema adaptacija zgrade bivši ‘templ’ koju danas poznajemo kao Sinagogu ili Kulturni centar prim. dr. Krešimir Švarc u Svilarskoj ulici.
Raspravljalo se tada o tome treba li se zgradu adaptirati za stanove ili ne, pri čemu se prvi javio kolektiv Amaterskog kazališta.
Postojeći ‘Dom kulture’, rekli su, ne može zadovoljiti ni potrebama pjevačkih zborova, a kamoli sviju naših društava, a čak i kada bi bio isključivo na raspolaganju Amaterskom kazalištu, problem ne bi bio riješen jer nema potrebnih nusprostorija te je pozornica premala. Zbog toga, istaknuli su iz kolektiva Amaterskog kazališta, Zagrebačko dramsko kazalište odbilo je gostovanje, a ni Varaždinsko kazalište nije moglo izvesti dogovaranu operetu. Konačno, zaključili su, sramota je da Koprivnica kao politički i privredni centar kotara nema jedne takve zgrade dok su pojedina sela u kotaru izgradila velike zadružne domove, a da i ne govorimo o Virovitici, Đurđevcu i drugim mjestima koja su to pitanje već odavno riješila.
Čulo se i prigovora da je Svilarska puna blata i da se ne može asfaltirati stotinjak metara ceste, da ispred Sinagoge postoji mali park koji bi se mogao urediti postavljanjem klupa i na kraju da je Sinagoga već ionako odavno namijenjena kulturnoj namjeni pa bi bilo vrijeme da se toj svrsi i privede.
Problem star 40 godina
Tridesetak godina kasnije, točnije 1981. godine, Komisija za urbanizam potaknula je pitanje izmjene Generalnog urbanističkog plana Koprivnice koji se ticao i Svilarske ulice, no problematika se ponovno aktualizirala tek 1984. godine o čemu svjedoče novinari Glasa Podravine. Problem je Svilarska ulica sa dosta starih objekata, pisali su. Oni e se rušiti i izgraditi novi objekti za uslužne djelatnosti i prodavaonice. Od svega toga i opet nije bilo ništa, pa 1990. godine u Glasu Podravine čitamo: Koprivničkog gradskoj jezgri neophodno je vratiti kontinuitet i udahnuti joj život. To u suvremenom značenju zahtijeva vraćanje starom gradskom središtu funkcija citya, odnosno poslovnog centra, ali uz primjerena arhitektosnko-građevinska rješenja. Središtu grada udahnut će se život tek kada se ovdje koncentriraju raznoznačne funkcije, kada se ovamo ‘dovedu’ ljudi.
U godinama koje su dolazile i prolazile, Svilarska ulica je nastavila propadati, a polemike na raznim ‘sjednicama i vijećima’ su se nastavile
Nije ove rečenice pisao bilo tko, već akademik Dragutin Feletar koji je istaknuo kako je za ulaganja u tom smjeru Svilarska ulica bez sumnje najatraktivniji prostor koji bi usporedo s glavnim trgom trebao prerasti u cjeloviti poslovni polifunkcionalni centar. Svilarska bi, piše Feletar, trebala postati jedinstvena, atraktivna i funkcionalna dućanska ulica u kojoj bi se nalazilo nekoliko stotina malih radnji svih tipova i namjena, uključujući i uređene passage u spoju s glavnim trgom.
Vječne polemike
U godinama koje su dolazile i prolazile, Svilarska ulica je nastavila propadati, a polemike na raznim ‘sjednicama i vijećima’ su se nastavile. Svilarska je i 1992. godine na sjednici Društveno-političkog vijeća izazvala polemiku, a novinari Glasa Podravine prenose primjedbe dr. Dragutina Totha koji je pita: Treba li rušiti Toplakovu kuću? Treba li rušiti kuće prema Marofskoj ulici zbog tranzita? I neće li poslovni prostori predstavljati arhitektonsku nakaradu ove ulice? Odgovor je, očekivano, bio da su ‘projekt revitalizacije Svilarske ulice donijeli stručnjaci’, uvažavajući sva pravila struke. Godine su dolazile i prolazile, Svilarska je nastavila propadati, a polemike su se sporadično nastavljale. Marijan Špoljar u Glasu Podravine 1998. godine objavljuje članak ‘Što je nama Svilarska’ u kojem pitanje Svilarske ulice označava kao ‘najizazovniji i za urbaniste i za arhitekte i za zaštitare’. Svilarska, piše Špoljar, implicira niz dilema, no također ističe kako je u revitalizaciji potrebno postići duh ‘varoške ulice’ s različitim sadržajima, od tihog obrta, ugostiteljstva, suvenirnice i advokature do knjižnica i malih trgovina.
Grad u gradu ili selo u gradu?
Godine su dolazile i prolazile, Svilarska je nastavila propadati, tu i tamo je netko nešto napisao, ukazao, apelirao (‘Vapaj iz Svilarske ulice’, na primjer, naslov je članka objavljenog u Glasu Podravine 2005. godine), no od svega i dalje nije bilo ništa. Zato je 2010. godine organiziran okrugli stol na kojem su, kako pišu novinari Glasa Podravine, prisustvovali kompetentni koprivnički stručnjaci, čelnici nekih gradskih institucija te organizatori manifestacija koji su raspravljali o budućem izgledu i sadržaju centra grada pa onda i Svilarske ulice. Marijan Špoljar tada je istaknuo kako središte grada ne bi trebalo biti prostor ‘stalnog derneka’ te da se valja opredijeliti na to želimo li vidjeti grad u gradu ili selo u gradu. Svaki put šećuči našim trgom hvata me bijes, pogotovo u zimskim danima kada gledam ove jadne prodavače što prodaju bižuteriju u sklepanim kioscima, rekao je tada Vjekoslav Prpić, a Antonio Grgić istaknuo je kako ne treba previše lutati jer uspješni koncepti već postoje i valjalo bi ih jednostavno preuzeti. Raspravljalo se, ali bez konačnog zaključka. Tračak nade pojavio se 2012. godine kada je postalo izvjesno da će se Sinagoga u Svilarskoj obnoviti te se učinilo kako će upravo to udahnuti ‘novi život’ Svilarskoj ulici. Desetak godina kasnije, Sinagoga još uvijek nije potpuno obnovljena, a iako danas nosi naziv Kulturni centar prim. dr. Krešimir Švarc u kultura je tamo još uvijek na čekanju.
Riječi, a ne djela
Prošlo je točno 69 godina otkako se u Glas Podravine pisalo o tome treba li se Sinagoga adaptirati za stanove ili za potrebe Amaterskog kazališta te o tome zašto je teško asfaltirati stotinjak metara ceste i urediti park ispred spomenute zgrade. Danas, 69 godina kasnije, Amaterskog kazališta odavno nema, Svilarska je asfaltirana, Sinagoga je imenom, ali ne i praskom prenamijenjena u kulturne svrhe, a spomenuti park i dalje nije uređen. Stara svilarska skladišta samo što se nisu urušila, parkiranje automobila izrijekom je ‘na vlastitu odgovornost’ zbog ‘mogućnosti urušavanja zgrade’, većina objekata neobnovljeno je ili zjapi prazno, nekadašnji gradski zdenac čeka da se, zajedno sa Svilarskom, ‘vrati u grad’, a od svih planova i polemika ostala je samo mrtva riječ na papiru. Posljednji pokušaj da se sa Svilarskom nešto učini bio je prošle godine kada se u sklopu projekta Agora održao dvodnevni događaj Agora Svilarska KvART gdje se ‘testirala ideja prema kojoj bi se spomenuto slijepo crijevo grada ili, kako je rečeno, urbanistička praznina transformirala u umjetničku zonu u samom epicentru Koprivnice’. Održane su radionice, predavanja i ankete, postavljenje su ulične izložbe i nezaobilazni koprivnički ‘štandovi’. Godina je došla i prošla, a Svilarska je nastavila propadati…
