Teodora Lukavski, ekoinženjerka fotografskog oka s osjećajem za trenutak

Teodora Lukavski prošli tjedan koprivničkoj publici predstavila je svoju prvu samostalnu izložbu fotografija u Kulturno-kreativnom centru Pixel. Tom prilikom, s ovom mladom Koprivničankom koja je diplomirala ekoinženjerstvo, razgovarali smo o fotografiji i raznim arts & crafts stvarima kojima se bavi.

– Ljubav prema fotografiji rodila se već u ranom djetinjstvu s obzirom na to da sam odrastala uz razne analogne i digitalne fotoaparate koji su se u blizini redovito nalazili kao posljedica očeva zanimanja. Sjećam se da sam ga uvijek žicala da iz firme ponese fotoaparat samo da se mogu s njim zabavljati i na taj način odlaziti u taj magičan svijet – prisjetila se Teodora svojih početaka.

Dodala je da je većinu toga naučila sama gledajući razne video uratke, a što se tiče upoznavanja s fotografijom i principima rada samog fotoaparata puno joj je pomogao otac.

– Fotografija za mene predstavlja ovjekovječenje trenutka u sveopćoj prolaznosti života. Hvatanje doživljaja, atmosfere, svjetlosti, osjećaja… Sam proces fotografiranja na neki način postaje meditativno stanje u kojemu je sva pažnja svedena na trenutak koji se upravo događa – objasnila je Teodora.

Napomenula je da slikanje svjetlom ima posebno mjesto u njenom srcu što se tiče stilova i načina fotografije, no u zadnje vrijeme joj je jako zabavno postalo primjećivanje nekih detalja te igranje kompozicijom što se vidi i u većini njenih radova, bez obzira na tematiku.

Fotografiji ju je privukla praktičnost, jer, kako kaže, ako raspolažete s nekim ‘nifty fifty’ objektivom, fotoaparat samo ubacite u torbicu i odmah ste spremni za lov na nove trenutke.

Fotografija za mene predstavlja ovjekovječenje trenutka u sveopćoj prolaznosti života. Hvatanje doživljaja, atmosfere, svjetlosti, osjećaja… Sam proces fotografiranja na neki način postaje meditativno stanje u kojemu je sva pažnja svedena na trenutak koji se upravo događa – objasnila je Teodora

– Potiče na bolje primjećivanje detalja te na stvaranje bolje kompozicije u startu. Zabavno je primjećivati te skrivene detalje kod uobičajenih situacija i naći se na pravom mjestu u pravo vrijeme s fotoaparatom – dometnula je.

Teodora je predstavila svoju prvu samostalnu izložbu u KKC-u Pixel/M. Lukavskil

A da se Teodora nalazi u pravo vrijeme na pravom mjestu, dokazuje i njena prva samostalna izložba “Koncertna fotografija” koja prikazuje fotografije nastale kroz godine volontiranja na različitim kulturnim manifestacijama, u udrugama Mamuze i FUNK, za lokalni portal te u vlastitim angažmanima.

– Budući da je opus fotografija s vremenom postajao sve veći, odlučila sam da bi mogla one najbolje izložiti te na taj način promovirati kulturnu scenu u Koprivnici koja je često, na žalost, zapostavljena iako ima mnogo potencijala. Htjela sam dati poticaj mladima na volontiranje za koje smatram da je isto tako veoma važno i korisno, za zajednicu i pojedinca koji volontira – rekla je Teodora.

Objasnila je da fotografiranje koncerata ima svojih izazova, a najčešće su to tehnički uvjeti, odnosno svjetlost reflektora.

Snimila: Teodora Lukavski

– Koncertnu fotografiju smatram privlačnom jer se u njoj očituje taj poseban odnos publike i izvođača, magičnost atmosfere, tragovi svjetala, trenuci euforije ili pak potpunog zena izazvanih tek zvucima proizašlim iz instrumenata pažljivim pokretima prstiju – istaknula je Teodora kojoj je želja da joj hobi jednog dana postane i posao od kojeg može živjeti.

Osim fotografiranja, Teodora se bavi crtanjem, a zasad su joj specijalnost portreti olovkom. Trenutno vježba oči i ruku brzim crtanjem aktova takozvanih croquis-a. Upravo to joj se, ističe, pokazalo korisnim i na polju fotografije jer je sve počela nekako bolje promatrati.

Zanimljivo je da je Teodora, unatoč svom talentu i ambiciji na polju umjetnosti, svoje obrazovanje odlučila ostvariti u jednom sasvim drugom području – ekoinženjerstvu.

– Moja velika želja bila je upisati Akademiju likovnih umjetnosti, no nekako nisam našla hrabrosti za taj potez, a i oduvijek su me zanimali prirodni predmeti pa se to samo posložilo. Ekoinženjerstvo je grana budućnosti i vrlo je važno educirati javnost o problemima ekologije i načinima njihovog rješavanja kroz projektiranja postrojenja koja bi bila u skladu s održivim razvojem. Nažalost, kod nas to još uvijek nije prepoznato u toj mjeri te čak ne postoji ni u bazi HZZ-a kao zanimanje. No, to su već neki drugi problemi – naglasila je.

Ipak, smatra da njeno zanimanje ekoinženjerke može biti itekako kreativno i da može imati veze s umjetnošću.

– U sklopu diplomskog studija odslušala sam čak jedan izborni predmet o nedestruktivnim metodama kemijskih analiza u umjetnosti i arheologiji. Također me oduševila činjenica da ljudi s našeg fakulteta mogu imati vrlo širok raspon djelovanja, pa tako tu spada i rad u Hrvatskom resturatorskom zavodu i Hrvatskom državnom arhivu – zaključila je Teodora i najavila jedan projekt koji je tek u začecima, a spaja ekologiju i modeliranje glinom.

Snimila: Teodora Lukavski

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com