U slobodno vrijeme izrađuje nakit, odjevne predmete, razne ukrase, a svojim je kreacijama uljepšala dan vjenčanja mnogim mladencima

Koprivničanka Jadranka Gregurec u slobodno vrijeme izrađuje razne ukrasne i uporabne predmete, a njena ljubav prema ručnom radu pretočena je u odjevne predmete, stoljnjake, nakit i slično. Još kao mala djevojčica zavoljela je ručni rad, a tu je ljubav, ali i znanje, naslijedila od svoje pokojne majke koja je sve je radila lijevom rukom jer joj je desna ruka bila potpuno oduzeta. Unatoč tome ona je heklala, štrikala, šivala odjeću, bila je samouka krojačica. Jadranka je također sama naučila šivati, ali kaže da za to nije bila dovoljno ustrajna i pedantna da bi se time nastavila baviti. 

– Puno sam predmeta naštrikala, majice, veste, to je nekad bilo jako popularno, a sad se opet vraća u modu. Heklati sam naučila dosta kasno, tek s 30 godina i uglavnom volim raditi male radove koji se spajaju. Nemam strpljenja za velike radove, to predugo traje. Volim sve što se radi rukama, prstima – heklanje, štrikanje, a izrađujem i unikatni nakit za kosu, ogrlice, naušnice, koristim i fimo masu koja se peče. – kaže Jadranka, pa dodaje da se sjeća kada je na poklon dobila jednu staklenu vazu koju je izradila i ukrasila gospođa Papp iz Koprivnice.
– Taj me poklon baš jako oduševio i u meni se rodila ideja da probam i ja nešto slično izraditi – prisjeća se Jadranka.

Jadranka je polazila i tečaj slikanja kod Ivana Lovrekovića, no zbog drugih obaveza nije nastavila baviti se time.
– Neke nisu još uramljene ni završene, ali nikad se ne zna – kaže Jadranka.

U slobodno vrijeme izrađuje i razne cvjetiće od svilenih traka i kaže da sve što se da iskoristiti može uklopiti u svoj rad. Uglavnom sve radi iz glave, voli svjetle, žive boje, a najviše bijelu koju voli i nositi. Jadrankin suprug se bavi ukrašavanjem sala za vjenčanja već više od 20 godina, pa mu i u tome često pomaže. 

– Uglavnom, bilo je na stotine vjenčanja koje sam pomagala ukrašavati. Kad je moj suprug to počeo raditi 2000. godine, bio je stvarno prvi u tome. Inače se tada bavio samo iznajmljivanjem hladnjača za svatove, a ja sam ponekad išla s njim. Često sam promatrala kako izgledaju stolovi na vjenčanjima, kako je ukrašeno, pa sam i dobila razne ideje koje je on kasnije i primijenio u svom poslu. Prvo vjenčanje koje sam pomogla ukrasiti bilo je u Starigradu, sjećam se kao jučer, sve je bilo bijelo s plavim cvijećem. Danas su potpuno drugačiji trendovi u odnosu na tada, sada ima puno više detalja u ukrašavanju vjenčanja. Pinterest i internet su napravili čuda, danas tamo možeš naći bezbroj ideja, a nekad je to bilo nemoguće, sve smo smišljali sami.  Nekad je na stolu bio veliki buket uz obaveznevsvijeće i to je bilo to. 2013. godine suprug je počeo prodavati i balone za razne prigode. Išli smo zajedno na edukaciju u Zagreb i tamo naučili osnove. Sjećam se da je ta škola bila dosta skupa u vrijeme prije interneta. U tri dana naučili smo dosta, ali nije bilo lako kad smo to trebali sami primijeniti. Ali u svemu postoji neki lakši put, uz puno razmišljanja, ali i prakse, uspjeli smo i to savladati – kaže Jadranka.

Za sve što izrađuje, kaže da je to za nju anti-stres terapija i opušta je.
– Čovjek može svašta napraviti, ali treba imati neku ‘žicu’, nije dovoljno samo vidjeti sliku i misliti da ćeš to znati napraviti. Često koristim i stvari i predmete koji su odbačeni, a ja ih pretvorim u nešto lijepo i novo što može nekoga razveseliti. Puno toga me zanima, ali imam i jednu neostvarenu želju. Jako bih voljela osmisliti koprivnički suvenir.  To bi bilo jako zanimljivo, a mislim da je i potrebno jer Koprivnici to fali – zaključuje Jadranka.