Mnogi od nas odrasli su s mišlju da su tradicionalni vez, tabletići i čipka rezervirani za naše bake, a ne za našu modernu estetiku. Ipak, na samom kraju Podravine pronašli smo ručno rađene posteljine, zavjese, torbe, haljine, pregače i stolnjake koji su nas svojim tradicionalnim štihom oborili s nogu, a nama dokazali kako gotovo zaboravljene tradicije mogu biti apsolutno očaravajuće i da je ono što se rukama stvori razlog za ponos. Upravo to zna i Renata Šandrovčan iz Budančevice, naselja na području općine Kloštar Podravski, koja vezom stvara prava mala remek-djela.
– Ljubav prema vezenju i heklanju naslijedila sam od mame i bake. Radim to gotovo cijeli svoj život jer u tome uživam i to me opušta. Svaki moj rad inspiriran je cvjetnim motivima iz vrta i livade, a najviše volim raditi makove – ističe Renata koja je svoj prvi miljetić (tabletić) napravila sa svega sedam, a prve zavjese s 15 godina.
Od prošle godine Renata se aktivno počela baviti i našivavanjem tradicijskog veza na odjevne predmete za što je od mnogih primila samo riječi hvale.
– Sve je krenulo na prošlogodišnjoj manifestaciji Festival žena iz ruralnih područja Koprivničko-križevačke županije kada sam shvatila da se sve žene predstavljaju uglavnom u tradicijskim nošnjama, koju ja nažalost nisam imala pa sam tako odlučila sebi napraviti suknju i košulju koju ću nositi na Festivalu – ispričala nam je Renata te dodala kako se tada zaljubila u tradicijski vez još i više jer kaže, ne mora sve izgledati staro i iznošeno, može se napraviti moderan komad odjeće, a da odiše tradicijom.
Renata i njena majka zajednički vezu isključivo na domaćem platnu i to pečki vez koji crtaju sami kroz indigo papir.
– Naših radova ima posvuda, od Hrvatske, Slovenije, Austrije, Njemačke, Norveške, Švedske, Francuske, Australije i Rusije na što sam izuzetno ponosna – ističe Renata i dodaje kako platno nabavlja od lokalnih žena koje još uvijek imaju sačuvane bale platna, a sve ostalo je u cijelosti ručno izrađeno. Renata dakle, sama hekla čipku koju stavlja na stolnjake i zavjese, sama iscrtava oblike, koncem našivava te iste oblike i na kraju ih i spaja u jedan vrijedan predmet.
– Za izradu stolnjaka od dva metra treba mi mjesec dana aktivnog rada, a za majicu ili torbu otprilike dva do tri dana. Zapravo sve ovisi o količini platna i crteža, a sukladno tome su kreirane i cijene – govori nam Renata te naglašava kako se vezom jača i strpljenje jer je na početku potrebno mnogo pažnje i posvećenosti svakom koraku da bi se izbjeglo zapetljavanje konca kako bi bez problema bio uvučen u iglu ili kako bi se jedan te isti pokret ponovio više puta.
– Potrebno je mnogo vremena i strpljenja jer ručni vez kao nijedan ručni rad nije nešto što može biti gotovo začas, nego ga vrijednim upravo i čini količina truda i rada koja se ulaže u njega – dodaje.
Renata svoje radove redovito predstavlja i na raznim općinskim i županijskim manifestacijama, a za sav svoj trud koji ulaže u očuvanje tradicijskih ručnih radova dobila je i zahvalnicu Općine Kloštar Podravski.
– Očuvanje tradicijskih i kulturnih dobara je od velike važnosti za svaku zemlju te upravo tu vidim svoj doprinos kroz stvaralaštvo i promociju. Ono što nas čini posebnima je unikatni proizvod svaki sa svojim potpisom ručnog rada – objašnjava Renata koja svoje proizvode radi i po narudžbi, a nada se da će se iz sada, samo ljubavi prema vezu, razviti i ozbiljan posao jer, kaže, kupci diljem svijeta pa tako i u Hrvatskoj sve više i više cijene ručni rad, unikate i tradiciju, a ona sve to spaja u jedno.
