- Novi zid uz željezničku prugu 2015. godine možda još uvijek nije bio u funkciji i nije opravdao sredstva koja su utrošena za njegovu konstrukciju, no barem je dobio svoje naizgled konačno kolokvijalno ime – najskuplji zid u gradu i okolici.
Zid u Kolodvorskoj ulici u Koprivnici rijetko se spominje u arhivima Glasa Podravine i Prigorja. Izgrađen je vjerojatno 1930-ih godina uporedo s razvojem industrije i u tipičnom tada popularnom stilu, od kamenih blokova dijamantnog uzorka, najvjerojatnije s funkcijom da se s ceste ne vidi što se i koliko utovaruje u vagone na željezničkom kolodvoru. Po svojoj prilici nije imao nekakvo posebno pa čak ni kolokvijalno ime, nije bio od nekog posebnog baštinskog značaja i konkretnije ga se spominje tek u broju Glasa objavljenom u petak 14. srpnja 2006. godine.
Suvremeni dekorativni dodatak
Ove subote i nedjelje bit će oslikan zid uz željezničku prugu u Kolodvorskoj ulici, pisali su novinari Glasa, i to u sklopu Europskog tjedna kretanja i Dana bez automobila, a u suradnji s Udrugom crtača i ljubitelja grafita Bad Art Project. Tjedan dana kasnije, točnije u petak 21. srpnja 2006. godine ponovno čitamo o Grafiti weekendu i oslikavanju ‘zida uz željezničku prugu’ kojem je cilj ‘izrada prepoznatljivog, suvremenog i dekorativnog dodatka uređenosti i ljepoti Koprivnice’.
Oslikavanju zida uz željezničku prugu 2006. godine cilj je bila izrada prepoznatljivog, suvremenog i dekorativnog dodatka uređenosti i ljepoti Koprivnice
O ‘zidu uz željezničku prugu’ u Glasu ponovno čitamo tek 2009. godine nakon što je djelomično sanirana zgrada željezničkog kolodvora prilikom čega su najavljeni i ostali poslovni planovi HŽ infrastrukture. Od radova oko kolodvora, spominje se rekonstrukcija zida u Kolodvorskoj ulici za koju je već bila ishođena potvrda na glavni projekt, a izvedbeni je bio u izradi. Projekt, pisali su novinari, obuhvaća rekonstrukciju postojećeg dotrajalog zida dužine oko 125 metara, oživljavanje zida penjačicama i efektnom rasvjetom LED trakama. Osnovna funkcija zahvata je zaštita kolodvorskog prostora kojim se želi podići i vizualni dojam i kvaliteta Kolodvorske ulice i time pridonijeti inače uspješnim hortikulturnim uređenjima Koprivnice. Predračunska projektantska vrijednost radova tada je iznosila 900.000 kuna.
Cilj opravdava sredstva
U prosincu 2013. godine, svjedočili su novinari Glasa, radnici Pružne građevine d.o.o. uklonili su postojeći ‘zid uz željezničku prugu’, a kao glavni razlog njegovog uklanjanja više se ne navodi ‘izrada prepoznatljivog, suvremenog i dekorativnog dodatka uređenosti i ljepoti Koprivnice’ nego činjenica što on predstavlja prijetnju prometu. Ističe se, međutim, kako će novi zid imati i dodanu estetsku vrijednost i to ponajviše zbog ugrađenih rasvjetnih tijela koja će cijeloj ulici noću dati poseban ugođaj. Hrvatske željeznice koje su već tada bile u velikim financijskim problemima i svoje radnike slale na Zavod za zapošljavanje, novinarima su priopćile kako su kao upravitelji željezničkom infrastrukturom dužni održavati pružni pojas i nekretnine u njemu te da spomenuti projekt ni na koji način nije povezan sa zbrinjavanjem viška radnika kao dijelom restrukturiranja za što je HŽ infrastruktura osigurala sredstva iz drugih izvora. To i ne čudi, jer novi ‘zid uz željezničku prugu’ od sada precizno izmjerenih 122 metra, po tadašnjim je procjenama stajao 1.6 milijuna kuna.
Nepoznati zid konačno dobio ime
O novom zidu ponovno čitamo 13. studenog 2015. godine u članku naslovljenom ‘Najskuplji zid u gradu i okolici ostao bez rasvjete’. Zid je u ovom slučaju bio dug 120 metara i vrijedan 1.1 milijun kuna, no važnije od njegovih točnih dimenzija i točne svote novca koji je za njega utrošen, a koji u svakom slučaju prelazi milijun tadašnjih kuna, jest činjenica kako rasvjetna tijela koja su u njega ugrađena, a koja su imala ‘ cijeloj ulici noću dati poseban ugođaj’ ne rade. Iz Hrvatskih su željeznica na novinarske upite tada odgovorili: Struja je isključena zbog uklanjanja nekih sitnijih nedostataka prije tehničkog pregleda. Zid će ponovno biti osvijetljen čim se ti nedostaci uklone. Ono što nisu objasnili, a istaknuli su novinari Glasa, je da je zid sagrađen prije godinu dana, a još nije u potpunoj funkciji. Na fotografiji pridruženoj članku, vidi se i da je na zid montirana inoks-mreža u modulima širine šest metara koja će, kako su poručili iz HŽ-a, pridržavati stabljike penjačica koje su zasađene uz ‘ogradni zid’ i u vrijeme vegetacije služit će kao vizualni zaštitni tampon samog zida. Sve u svemu, novi zid uz željezničku prugu tada možda još uvijek nije bio u funkciji i nije opravdao sredstva koja su utrošena za njegovu konstrukciju, no barem je dobio svoje naizgled konačno kolokvijalno ime – najskuplji zid u gradu i okolici.
Najskuplja gredica za bršljan
O ‘najskupljem zidu u gradu i okolici’ novinari Glasa još su sporadično nešto i zapisali, posljednji put 26. srpnja 2019. godine kada su iz HŽ-a opet potvrdili kako je zid koštao 1.1 milijun kuna te da je njegovu žurnu obnovu tražila upravo lokalna samouprava zbog ugrožavanja sigurnosti cestovnog prometa. Danas je teško reći u kakvom je zid stanju te rade li napokon sporna rasvjetna tijela koja su u nj ugrađena i to iz jednostavnog razloga – zid se od bršljana više uopće ne vidi. Nekad neugledni betonski zid koji je služio tome da se od pogleda sakrije što se i koliko utovaruje u vagone na željezničkom kolodvoru, a koji je prije 17 godina i oslikan ‘ izrada prepoznatljivog, suvremenog i dekorativnog dodatka uređenosti i ljepoti Koprivnice’, danas je najskuplja gredica za bršljan. O njemu više nitko ne piše i ne govori jer ga nitko ne vidi i ničemu posebnom ne služi, baš kao što je to bilo i na samom početku, a zbog čega ga se i rijetko spominje u arhivima Glasa Podravine i Prigorja.
