Zadar je, izgleda, postao ‘raj’ za prostitutke iz Južne Amerike, kažu uvodne rečenice jednog od mnogobrojnih članaka vezanih za tu ‘vruću’ temu’.
Vatrene Brazilke, Kolumbijke i Venezuelanke dostupne su cijelu godinu, piše u tekstu što na um priziva onu slavnu scenu iz filma ‘Od sumraka do zore’. Svoje usluge najčešće pružaju u iznajmljenim stanovima ili apartmanima po pristupačnim cijenama na sveopće zadovoljstvo domaćih i stranih klijenata.
Znati da, u vrijeme kada su i najosnovnije ljudske potrepštine astronomski poskupjele, barem prostitutke možemo dobiti po pristupačnim cijenama, lijepo je, a neki bi se u raspravi čak i opredijelili za stajalište da je opcija pristupačne prostitucije također jedno od temeljnih ljudskih prava.
I ne samo to. Čini se da prostitutke imaju razvijen osjećaj za pravdu, čak možda i više od nekih drugih ljudi u Hrvatskoj koji se bave ‘pravednim zanimanjima’ kao na primjer naši korumpirani suci ili slično pa je jedna čak i prijavila klijenta da ju je okrao. Prostitucija u Hrvatskoj i dalje nije legalna, ali s obzirom da se za nj može dobiti tek prekršajna prijava uz kaznu od nekih 20 do 100 eura što je pak značajno manje nego za neka druga ‘kaznena djela’ za koja država obične građane voli opelješiti kudikamo više, baviti se prostitucijom, barem iz pravno-financijskog aspekta, i nije toliko rizično.
Prostitutke u Zadru iznajmljuju stanove na nekoliko dana, a sumnjičavi stanodavci odaju se voajerizmu, pokušavajući otkriti što se to točno događa iza zatvorenih vrata pa svako toliko neku od prostitutki u iznajmljenom stanu uhvate na djelu. Prostitutke pak bez pogovora pokupe svoje stvari i u, citiram, ‘vidno dobrom raspoloženju’ smještaj jednostavno pronađu na nekoj drugoj adresi. Drugim riječima, prostitutke su čak i uzorni stanoprimatelji i u stanovima koje iznajmljuju ne rade ništa, a što ne rade i drugi ‘obični građani’, samo za novac. Jedan od stanodavaca tome je čak i posvjedočio, rekavši kako su spomenute prostitutke čak dvije godine ‘radile’ u stanu nedaleko njegovog te da ih je vlasnik stana ostavio na miru čak i kada je saznao što se ondje događa jer su bile ‘uredne platiše i nisu stvarale probleme susjedima’.
Treći sugovornik pak ističe da u Zadru takvih prostitutki ima nekoliko desetaka te da sve imaju mušterije i rade dobro i nitko se pretjerano, na obostrano zadovoljstvo, ne žali. Od svih se tek jedan stanodavac požalio kako je na dijelovima namještaja pronašao ‘tragove voska i svijeća’ iz čega je zaključio da su prostitutke klijentima stvarale čak i poseban ugođaj. Njemu je to, s druge strane, stvaralo ‘neželjene asocijacije’ pa je spomenute predmete odmah izbacio iz stana, ali nije da i drugi obični građane u svojim stanovima ponekad na isti način i iz istih pobuda ne rade to isto, samo bez novčane naknade.
Sve u svemu, zadarske se prostitutke časno i odgovorno bave svojim poslom i zbog njih nitko nema pretjeranih ako i ikakvih problema pa se čini kako je teza da je prostitucija, osim što je najstarije, i jedno od najčasnijih zanimanja, ipak točna. Sve je u prostituciji bjelodano jasno i svatko na obostrano zadovoljstvo od toga dobije točno ono što želi. Možda bi zato o takvom biznisu trebalo razmisliti i u našim krajevima. Jamačno bismo time pridonijeli turističkoj posjećenosti tijekom cijele godine, svi bi stanovi za iznajmljivanje stalno bili puni, a ako je vjerovati tome da su prostitutke uredne platiše s osjećajem za pravdu koje ne prave probleme ni stanodavcima ni susjedima, po tome su pak bolje i od mnogih naših ‘časnih’ sugrađana koji se bave svojim ‘časnim i legalnim poslovima’ na znatno prljaviji način.
Na kraju krajeva, razvoj prostitucije jamačno bi uvelike pridonio i izgradnji brze ceste jer kad se pojavi ‘potreba’ koju samo prostitutka može ‘utažiti’, svima je u interesu da do rješenja dođu ‘što brže’.
Živjela prostitucija!
