Prije nego zapodjenemo razgovor o nastavku gradnje brze ceste, dozvolite mi da vas upitam, koliko vam je potrebno vremena da savladate put od svoje kuće do zgrade Županije?
Ovisno o gustoći prometa, otprilike 30 minuta.
Vozite li po propisima?
Skoro po propisima, odnosno malo iznad propisane brzine.
Od Zagreba do Vrbovca vozimo se autocestom, Vrbovec i Križevce spaja brza cesta, a prije koji dan čuli smo najavu da će Križevce i Kloštar Vojakovački povezivati brza cesta s dva prometna traka. Što smo bliže srcu Podravine, to je prometnica uža. Što nakon Kloštra, klanjec do Koprivnice?
Ispravit ću vas, autocesta povezuje Zagreb i Svetu Helenu, a dalje se do Križevaca prostire brza cesta. Želja mi je da se takav profil prometnice izgradi i do Koprivnice, što je građanima i gospodarstvu najprihvatljivija varijanata jer ona ne predviđa naplatu cestarine. Nedavni posjet Olega Butkovića, ministra zaduženog za pitanje prometne infrastrukture, potvrdio je namjeru nastavka gradnje brze ceste. Isprva će se graditi kao jednotračna prometnica, ali bit će projektirana kao dvotračna. Teška mehanizacija, na trasi između Križevaca i Kloštra, pojavit će se već 2020. godine, a istovremeno se nastavlja s projektiranjem ceste do Koprivnice.
Koji je razlog da se isprva gradi samo dvotračna brza cesta?
Razlog leži u namjeri da se Koprivnicu i Zagreb što prije poveže novom prometnicom. Smatramo da je bolje unutar nekoliko godina izgraditi jednotračnu brzu cestu do središta županije, nego u istom razdoblju dvotračnu prometnicu do Kloštra Vojakovačkog. Kasnije, kad se smogne dodatnih sredstava i kad promet na toj relaciji postane gušći, lako ćemo nadograditi još dva prometna traka. S obzirom na okolnosti, to je po meni jedino smisleno rješenje, a sva ostala služe u populističke svrhe političkih marginalaca koji o takvim temama lamentiraju ovisno o tome kako su im ujutro sjeli kava ili pelinkovac.
Što vi ujutro preferirate, kavu ili pelinkovac?
Jutro započinjem kavom. Rijetko kad se počastim pelinkovcem u jutarnjim satima. Kad se to dogodi, budite sigurni da je vikend. Nije mi jasno koliko je ta informacija važna za temu prometne strategije o kojoj govorimo.
Često se čuje kako je država financirala gradnju cestovne prometne infrastrukture u Dalmaciji, a Podravci danas moraju ovisiti isključivo o novcu iz Bruxellesa. Molim vas komentar.
U proteklih dvadesetak godina modeli financiranja znatno su se promijenili pa tako trebamo iskoristiti priliku da povučemo što više bespovratnih sredstava i fondova Europske unije. U špekuliranja tko je kome više dao, ne bih se upuštao. Ali koprivnička javnost, koju spominjete, mora biti svjesna da su je u tijelima državne vlasti, neko vrijeme, zastupali pojedinci koji nisu uložili ni grama truda u nastavak gradnje prometnice do Koprivnice. Štoviše, ti zastupnici iz redova SDP-a promovirali su ideju da se srce Podravine brzom cestom spaja na Ludbreg. To bi Koprivničancima put do Zagreba učinilo mnogo dužim i skupljim jer bi plaćali cestarinu. Snažno smo se angažirali da takvu ideju razotkrijemo kao neprihvatljivu i ponosan sam što smo u tome uspjeli.
Na prošlotjednom sastanku s Olegom Butkovićem govorilo se i o gradnji drugog željezničkog kolosijeka. Jeste li s njim, tada ili ranije, razgovarali o ideji da Koprivnica postane logistički centar, odnosno utovarno-istovarno središte sjeverozapadnog dijela Hrvatske?
O njoj nije bilo govora. Moram reći da gradnja drugog kolosijeka nije započela zbog želje lokalne politike, nego zato što se radi o važnom međunarodnom koridoru o kojem ovise gospodarstva Hrvatske, Mađarske i dijela Europe. Lokalna politika ovdje nije dominantna. S druge strane, činjenica jest da se danas, nakon 100 godina, dva velika infrastrukturna željeznička projekta provode upravo u našoj županiji. Drugi kolosijek izuzetno je važan za bržu prohodnost putničkog i teretnog prometa, a siguran sam da će ta priča imati pozitivnu ulogu u razvoju gospodarstva Koprivnice i ostalih dijelova županije.
Ipak, nije li vrijeme da se već danas počne s lobiranjima za gradnju spomenutog logističkog centra? On bi nam omogućio jednaku dinamiku razvoja kakvu imaju Varaždinska i Međimurska županija.
Takve usporedbe nisu na mjestu jer gdje god dođem govore mi da je u Koprivničko-križevačkoj županiji dobro živjeti. Nisam uvjeren da je u našem dvorištu sve crno, a u susjednima ružičasto. No vratimo se na logistički centar. Ta je ideja iskrsnula prije desetak godina i nikad nije bila dovoljno definirana. Tada se razgovaralo o ro-la terminalima. To su utovarna mjesta na kojima se veliki kamioni utovaruju na vagone i prevozi ih se do odredišta. Hoće li taj koncept jednog dana zaživjeti, neće određivati lokalni čelnici, nego gospodarski interesi.
Kakvom se pokazuje suradnja ovdašnjih gradova i županije s resornim ministarstvom vezano za realizaciju prometnih projekata?
Gradonačelnik Mišel Jakšić na nedavnom sastanku s Olegom Butkovićem postavio je dobro pitanje. Zanimalo ga je jesu li Grad Koprivnica i Županija moguće prepreke bržem razvoju ovdašnje prometne infrastrukture. Ministar je odgovorio da smo apsolutno kooperativni i da su naše prostorno-planske politike usklađene s njihovima. Gledaju na nas kao na partnere, a ne kao na kočničare.
Koprivnica kao da živi od obećanja. Uz spomenutu brzu cestu, godinama se najavljuje gradnja Obrtničke škole. U kojoj je fazi taj projekt? Jeste li razmišljali o tome da sami zakoračite u posao gradnje te obrazovne ustanove uz sponzorstvo tvrtki koje potrebuju strukovne radnike?
Gradnja škole stoji 80 milijuna kuna što je preveliki zalogaj za samu Županiju čiji proračun iznosi 150 milijuna kuna. Osim toga, zbog određenih pedagoških standarda nemoguće je znatnije revidirati, odnosno pojeftiniti projekt da bi ga se svelo na mjeru u kojoj bi ga realizirali bez pomoći države. S druge strane, moram se referirati i na konstataciju da Koprivnica živi od obećanja. To naprosto nije istina, a dokaz je koprivnička Gimnazija čiji je Županija osnivač i glavni financijer. Podsjećam da smo izgradili zgradu Interne i adaptirali objekt u koji smo smjestili Zavod za javno zdravstvo. Uredili smo zgradu Doma zdravlja, obnovili vozni park Zavoda za hitnu medicinu i još mnogo toga.
No dobro, ima li konkretnih pomaka vezano za gradnju Obrtničke škole u Koprivnici?
Bit ću iskren, pomaka nema. Model javnoprivatnog partnerstva po kojem se planira gradnja zgrade Obrtničke škole, preispituje se u Vladi RH. Nažalost, Vlada Zorana Milanovića nije ispregovarala mogućnost da se takvi objekti financiraju europskim sredstvima.
Županija je svojedobno stipendirala polaznike doktorskih studija, hoćete li tu stavku ponovno uvrstiti u svoj proračun?
Namjera postoji, ali ne mogu se obvezati riječima da će to biti u idućoj ili narednoj proračunskoj godini. Sada stipendiramo studente medicine, polaznike inženjerskih zanimanja i sva ona koja nedostaju našem gospodarstvu. Istovremeno se fokusiramo i na niže obrazovne razine, jer drastično nam nedostaje osoba sa završenim zanatom.
Visoko gospodarsko učilište u Križevcima danas se susreće s problemom premalog broja polaznika. Kako komentirate tu činjenicu?
Ona je posljedica općeg stanja u poljoprivredi. Danas mladi ljudi smatraju da se tim dijelom gospodarstva mogu baviti bez formalnog obrazovanja. Problem je i taj što u Hrvatskoj nedostaje jasna strategija razvoja visokog obrazovanja. U tome je Ministarstvo obrazovanja, na čelu s ministricom Blaženkom Divjak, apsolutno podbacilo.
Što je s gradnjom zgrade gimnazije u Križevcima?
Riječ je o jednom od 12 projekata za koji je pripremljena dokumentacija. Čekamo da se otvori mogućnost njegova financiranja.
Čini mi se da ste na zadnjoj sjednici Županijske skupštine razljutili vašeg polukoalicijskog partnera Željka Lackovića time što niste dali Gradu Đurđevcu suglasnost za otvaranje ureda za graditeljstvo. Doista se postavlja pitanje zašto tamo ne bi mogao egzistirati takav ured?
Istina jest da je Lacković polukoalicijski partner kojeg sam pobijedio na neposrednim izborima za župana. Njegova inicijativa za otvaranje ureda za graditeljstvo čista je besmislica koja služi isključivo napumpavanju njegovih političkih mišića. U Đurđevcu je u devet mjeseci ove godine podneseno svega 12 zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole. Iz te činjenice vidljivo je zašto nismo udovoljili zahtjevu Željka Lackovića. Osim toga, zakon jasno kaže da su upravni odjeli pod ingerencijom gradova središta županije.
Je li na nacionalnoj razini vaše djelovanje sinkronizirano s djelovanjima naših saborskih zastupnika? Jesu li točni prigovori javnosti da svatko vuče na svoju stranu?
Suradnja s njima je optimalna. Ne zovem ih svako jutro da bih pitao mogu li taj dan ići na ispovijed, ali redovito se čujemo kad to prilike zahtijevaju. Problema imam samo s jednim zastupnikom koji dolazi iz redova oporbe i s kojim sam na sudu. Doduše u posljednje vrijeme komunikacija se zaoštrila i s Lackovićem, ali čini mi se da je to kratkotrajni sezonski problem.
Što je s iskorištavanjem geotermalnih izvora u Legradu? O toj temi danas ni riječi u javnosti, a nekad su se obećavala čudesa.
Općina Legrad na sebe je preuzela provedbu tih projekata i koordinaciju poslova vezano za njih. Znam da je svojedobno Ministarstvo gospodarstva jednoj turskoj kompaniji odobrilo dozvole za istražne radove na tom prostoru. Nisam informiran u kojoj je fazi taj posao.
U kuloarima se govori da između vas i HDZ-a postoji dogovor prema kojem je ovo vaš zadnji mandat u fotelji župana. Koliko je istine u špekulacijama da će HDZ i Mreža za tu funkciju, na narednim lokalnim izborima, kandidirati vašeg zamjenika Ratimira Ljubića?
O toj temi do sada nismo razgovarali niti pregovarali. Opcije te vrste danas su do kraja otvorene. Tko će biti kandidat HDZ-a za funkciju župna, odgovor na to pitanje treba tražiti u toj stranci. Hoću li se ponovno kandidirati, o toj je temi u ovom trenutku prerano govoriti.
Koji vam je zamjenik draži, Darko ili Ratko?
To je kao kad pitate majku koje joj je dijete draže. Oba su mi draga, jer dobri su i kvalitetni ljudi.
Razvrstava li vaša obitelj otpad? Pitanje je doslovno, bez ikakvih političkih primisli.
Da, to prije svega čini moja supruga.
Osjećate li se isprazno na kraju ovog razgovora s obzirom na to da Vam nisam postavio niti jedno pitanje vezano za Piškornicu?
Ne. O toj sam temi mnogo govorio u javnosti i ne znam što bih novog mogao dodati. Podsjećam, na mnoga otvorena pitanja vezano za projekt RCGO Piškornica nedavno je u zgradi Županije govorio Tomislav Ćorić, ministar zadužen za zaštitu okoliša i energetiku.
Ipak, moram Vas pitati, čujete li se s bivšim direktorom Piškornice Mladenom Jozinovićem?
Još jedno ne. Otkad je otišao s ovih prostora, nismo komunicirali, izuzev što smo izmijenili nekoliko blagdanskih i rođendanskih poruka.
