Kada je Tomislav Karamarko, čovjek čije je predsjednikovanje HDZ-om u središte političkog života dovelo ljude poput notornog Zlatka Hasanbegovića, Brunu Esih ili predsjednika Vlade Tihomira Oreškovića koji je jedva natucao hrvatski jezik, taj je modus operandi snažno kritizirao aktualni premijer Andrej Planković.
On je na Općem saboru stranke hrabro i uvjerljivo istaknuo da stranka ne može biti talac političke sudbine bilo kojeg svog člana, vjerojatno aludirajući na Karamarka i njegove suradnike poput Milijana Brkića .
– Ambicije svakog pojedinca moraju biti u drugom planu. Od modernih političara očekuju se najveći standardi transparentnosti, odgovornosti i integriteta – zborio je AP 28. svibnja 2016. godine na XVII. Općem saboru HDZ-a.
Otkad je svoju stražnjicu smjestio u premijersku fotelju pa sve do danas, njegove vlade napustilo je ukupno 15 ministara. Većina ih je otišla zbog pritiska javnosti ili istražnih tijela jer su se našli s gramzivim prstima u tuđem pekmezu. One aferične, moralno upitne i nesposobne ministre, sam Plenković je branio do krajnje izdržljivosti. Okrenuo im je leđa tek u trenutku kad je postajala ozbiljna mogućnost da se i sam zarazi nepopularnošću koja je zahvatila ministre spominjane kroz medije u negativnom kontekstu.
Ministar obrane Mario Banožić, čovjek koji je oličenje nesposobnosti i koji sigurno ne gaji visoke standarde političara za koje se 2016. zalagao Plenković još uvijek nekim čudom vodi sustav koji je zadužen za nacionalnu sigurnost. Ministar gospodarstva i održivog razvoja Davor Filipović očito je debelo umočen u aferu HEP, državne firme koja je kupovala plin po znatno višim cijenama od onih za koje ga je kasnije prodavala privatnim tvrtkama. Samo ta činjenica ide u prilog da Filipović očito nije preslika odgovorne osobe o kojoj je prije nekoliko godina trkeljao Plenković. Država i stranka danas su njihovi taoci o kojima je svojedobno govorio Plenki.
Dalo bi se do u beskonačnost nabrajati HDZ-ovce zbog kojih je stranka talac. No jedna stvar ostaje nedokučiva poput Bermutskog trokuta. Zašto Vladi koja je kao niti jedna do sada opterećena brojnim aferama rejting ne pada, odnosno u nekim razdobljima čak raste. Ili smo mi birači doista stoka sitnog zuba ili je oporba raštimana truba.
Čini se da je danas jedina istinska oporba svom nekadašnjem kolegi u Ministarstvu vanjskih poslova predsjednik Zoran Milanović. No taj pak nema pristojnu mjeru u svojim istupima iako je u svom pobjedničkom govoru na kraju izborne kampanje izrekao ono što će ubrzo svojim djelovanjem opovrgnuti.
– Ono za što ću se truditi jest da nikoga bez potrebe ili namjerno povrijedim – riječi su koje je izgovorio Milanović i dao nam nadu da ćemo imati pristojnog čovjeka čiji vokabular i način rasprave s oponentima neće kvariti omladinu. No ubrzo je zahebo stvar.
Primjera radi, za ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana, koji, iskreno rečeno, baš i nije na razini zadatka kojeg obavlja, kazao je da je nitko i ništa te je kao priglupi štreber otišao u Bruxeles. Samog Plenkovića oslovio je komunističkim gojencem, a novinara Borisa Dežulovića koji je digao glas protiv Milanovićevog prijatelja koji se bacio na uzurpaciju pomorskog dobra, nazvao je Vikingom, Ragnarom iz Piska i provincijskim hejterom, a već spomenutog Banožića opuškom. Obrušavao se Milanović pogrdnim riječima na svakoga tko nije dijelio njegovo mišljenje, od političara, političkih analitičara pa sve do borkinja za ženska prava. Svi su bili etiketirani riječima kojima se pristojni ljudi ne služe u javnom prostoru.
Da je većina birača bila naklonjena verbalnom nasilniku u vrijeme kampanje za predsjedničku funkciju, nitko nije mogao znati. Tada je Milanović govorio kako ćemo se za njegova mandata probuditi u ljepšoj, mirnijoj i pristojnijoj državi. Obilazeći Hrvatsku još je nadodao da će nam možda ići na živce.
-… ali tako mi boga, neću vas sramotiti – kazao je aktualni predsjednik koji je sve samo ne pristojan i koji nas je do sada nebrojeno puta osramotio.
Valja reći da Zoki često u svojim istupima otvara dobre teme i ukazuje na anomalije u društvu. Ali, isto tako je važno nadodati da te teme i probleme svojim prostaklukom i nebiranim riječima stavlja u drugi plan. Taj čovjek prečesto zvuči kao opskurni akter nekog reality showa.
Nažalost, i njegova popularnost je stabilna ili pak raste.
Pa kad ćemo već jednom postati država koja nema narcisoidnog predsjednika i premijera?
