Strašna tragedija snašla je obitelj Miličić iz Donje Velike koja je jučer u požaru izgubila sve što su godinama gradili. Naime, obiteljska kuća im je u potpunosti nestala, ostao je dim i pepeo, a što se zapravo dogodilo i kakvo je stanje na zgarištu bilo jučer ispričao nam je Đuro Miličić (27), mlađi sin obitelji kojeg smo jučer i posjetili.
Dolaskom u selo, osjetio se čudan zrak, no ne čudan zbog mirisa dima, već od muka i tišine sela. Na ulicama nije bilo nikoga, tek pokoje dijete koje se vani igralo. Đuro nas je dočekao na ogradi bratove kuće gdje je privremeno i smješten.
Pješice smo otišli do zgarišta kuće i slušali Đurina teška sjećanja na dan ranije, a kada smo ga upitali gdje su mu roditelji, kazao nam je da majka od šoka odmara u bratovoj kući te jedva priča o novonastaloj tragediji, a otac je otišao u grad.
– Stalno mi je ispred očiju vatra i moj dom koji gori. Ne mogu vjerovati da se dogodio takav horor meni i mojoj obitelji. Ne znam kako ćemo dalje, ali moram biti jak jer mi je majka u teškom stanju, a još je k tome i bolesna. Moram gledati u budućnost i nadati se najboljem – pričao nam je Đuro kraj kojega je hodala i njegova nećakinja govoreći nam kako joj je u požaru izgorjela najdraža igračka koju je kod bake i djeda imala.
Iako djevojčica nema ni 10 godina i ne zna što se zapravo dogodilo, sam njen nastup i priča oko igračke teško da nekoga može ostaviti ravnodušnim.
Teškim koracima stigli smo do kuće, odnosno do zgarišta jer tamo više nema ničega osim ciglena četiri zida i mnoštvo izgorenog, sada, smeća. Đuro nam je tada ispričao kako se sve i što dogodilo.
– U vrijeme požara bio sam na poslu u Podravskom suncu i negdje oko 15 do 16 nazvao me je brat koji mi je rekao da nam kuća gori. Ja sam odmah krenuo pješke prema doma, onako sam smušen od informacije koju sam čuo. Jednostavno nisam mogao vjerovati da je to istina. Na putu prema kući sreo sam najbolju prijateljicu koja je, kada je čula što se događa, iz susjednog sela Rovištanci krenula po mene ne bi li što prije stigao do svoje obitelji. Dolaskom u selo imao sam što vidjeti. Svi susjedi su bili vani, a od gustog dima jedva sam vidio što se zapravo događa. U dvorištu su bila četiri vatrogasna vozila i to vatrogasci JVP-a Koprivnica te lokalni DVD-a Gornja i Donja Velika i Domaji te policija. Od šoka koji sam tada preživio nisam mogao ništa progovoriti. Samo sam gledao u kuću koje gotovo više i nije bilo – kazao je drhtavim glasom Đuro koji je u trenutku ostao bez ičega.
Iako su vatrogasci došli jako brzo i trudili se maksimalno da spase što više od kuće, vatru nisu uspjeli ugasiti jer kako kaže Đuro, kada su jednu stranu uspjeli ugasiti, druga je ponovno počela gorjeti.
Nažalost, nakon gotovo pet sati gašenja vatre od kuće je ostao samo pepeo i gdje koja cigla.
Đuru smo upitali i kako je došlo do požara i tko je primijetio vatru na što nam je on rekao da je u datom trenutku njegov otac bio u dvorištu, zapravo išao po drva kada je shvatio da nešto čudno smrdi. Odmah je potrčao prema kući da vidi što se događa. Ulaskom u kuću imao je što vidjeti, kaže Đuro jer je jedna soba već bila u velikom plamenu.
– Tata je odmah počeo gasiti požar, no vatra se toliko razbuktala da jedna kanta vode koju je donio nije bila dovoljna. Kada je shvatio da on tu više ništa ne može, pozvao je vatrogasce u pomoć – govori Đuro te dodaje da po onome što trenutno znaju, do požara je došlo zbog dotrajale peći na drva, odnosno do bojlera koji je spojen na nju i to u jednoj od muških soba, a detalji će biti poznati nakon policijskog očevida.
– Jedino što trenutno imam je ova odjeća na meni. Nemam jastuke, nemam deke, posteljine, svojih stvari, namještaja, doslovno ništa. Sve što sam imao i gradio u trenutku je nestalo i nepovratno je. To je bio moj dom, sve moje uspomene me vežu na tu kuću, dvorište i sada nemam ništa. Ostala su samo sjećanja na moje djetinjstvo i vrijeme provedeno u ovom, sada, pepelu – kazao je Đuro te dodao kako su noć proveli kod starijeg brata koji živi nekoliko kuća od njih.
– Brat nam je odmah kazao kako su nam njegova vrata otvorena i da tu možemo ostati koliko želimo. No, kuća je mala i nema puno mjesta. Evo, dovoljno je da vam kažem da smo, mama, tata i ja spavali u jednoj prostoriji. Doslovno sam spavao u kutu sobe, bez jastuka pokriven odjećom – kazao nam je nesretni Đuro te dodao kako uvijek ima dobrih ljudi pa su im tako već i večer nakon požara, mještani donijeli odjeću, hranu i nešto osnovnih potrepština.
Jutro nakon strašne tragedije mještani su i mnogi drugi građani Koprivnice i okolice obitelji Miličić donosili hranu, odjeću, suđe, posuđe, deke…
– Iako sada nemam ništa, sretan sam da je moja obitelj zdrava i da se nikome ništa nije dogodilo. Mi ćemo se već nekako snaći. Ljudi me zovu sa svih strana ne bi li nam na bilo koji način pomogli. Jedino što trenutno trebam je obuća i odjeća da se mogu presvući. Želja mi je pronaći bilo kakav smještaj u mjestu ili okolici i bilo kakvu napuštenu kuću kako bi ponovno ‘stali na svoje noge’ i živjeli kao obitelj – naglasio je Đuro te nam dao broj svog bankovnog računa HR7723860023200659675 da, ako bude dobrih ljudi koji su im voljni pomoći, mogu to i učiniti ili im pak u Donju Veliku donijeti sve što smatraju da im ne treba, a što bi ovoj nesretnoj obitelji bilo od velike pomoći.
Spomenimo i kako je Đuro u gradu poznat kao dobar duh Koprivnice što zaista i jest. Vrijedan je i uvijek se maksimalno trudi kako bi svojoj obitelji, koja je slabijeg imovinskog stanja pomogao ne bi li što bolje živjeli.
Svaki dan s biciklom od Donje Velike ide na posao u Podravsko sunce gdje radi kao pomoćni kuhar i vraća se natrag, a nije mu teško i dodatno još raditi kako bi što više zaradio.
O navedenoj tragediji porazgovarali smo i s načelnikom Općine Sokolovac Vladom Bakšajem koji nam je kazao kako će Općina u potpunosti pokriti sve potrebne troškove kako bi obitelj Miličić ponovno imala svoj dom.
– Mi ćemo kao Općina napraviti sve da obitelj zbrinemo. Kupit ćemo im novu kuću ili izgraditi novu na postojećoj ili na nekoj drugoj lokaciji. U svakom slučaju imat će sve što im je potrebno. Mještani su se odmah istu večer angažirali i donosili im hranu i odjeću i time pokazali veliko srce – kazao Bakšaj te dodao kako su i u pogledu hrane zbrinuti do daljnjeg jer im je Općina osigurala hranu u lokalnoj trgovini.
Bakšaj nam je kazao i kako je na sam dan tragedije došao do obitelji Miličić i razgovarao s njima i vatrogascima koji su mu tada rekli da od kuće nije ostalo ništa i ne može se spasiti. Odmah im je u ime Općine ponudio pomoć i već je ujutro krenuo s rješavanjem papirologije i prikupljanjem ponuda kako bi im se što prije napravio novi dom.
O svemu se očitovala i PU koprivničko-križevačka, a priopćenje prenosimo u cijelosti:
– Provedenim očevidom utvrđeno je da je u srijedu oko 15,30 sati u kući u mjestu Donja Velika izbio požar uslijed ispadanja žara iz peći ručne izrade na zapaljiv materijal. U požaru su izgorjeli svi gorivi materijali i krovište. Vlasnik materijalnu štetu procjenjuje na oko 32.000 kuna – navode iz koprivničke policije.
