Koprivnica se može pohvaliti koječime, od sportskih uspjeha naših rukometašica do originalnih proizvoda poznatih diljem Hrvatske i svijeta poput Vegete, a u novije vrijeme i nekim novim vrijednostima koje se ne tiču kulturnog i društvenog naslijeđa, poput povlačenja novca iz Europske unije i slično. Zato nije čudno da se Koprivnica može pohvaliti i mnogim poznatim ličnostima čija imena danas nose trgovi, ulice i institucije poput trga Leandera Brozovića, Mariškine ulice, Umjetničke škole Fortunat Pintarić, Knjižnice i Gimnazije Fran Galović, Osnovne škole Đuro Ester, ali i poznatim ´facama´ poput one Ivana Generalića, Vinka Vošickog kojeg je popularizirao Marko Gregur ili, u novije vrijeme, Vanne, Viktora Drage ili Vlatke Pokos.
Ipak, postoje i drugi ´nepoznati´ poznati Koprivničanci i oni koji su uz Koprivnicu vezani, a čija imena, lica i zasluge naši današnji sugrađani gotovo da i ne poznaju. Jedan od najstarijih poznatih Koprivničanaca je Baltazar Dvorničić-Napuly rođen u Koprivnici oko 1560. godine. Školovao se na sveučilištu u Bologni gdje je doktorirao filozofiju, teologiju i pravo i obnašao dužnost rektora Ugarsko-ilirskog kolegija. Krajem 16. stoljeća zajedno s Gašparom Petričevićem i Ivanom Kitonićem objavljuje djelo posvećeno građanskom pravu ´Methodica Processum Directio´, a od početka 17. stoljeća djeluje i kao kustos i lektor Zagrebačkog kaptola, varaždinski, gorički i katedralni arhiđakon, zastupnik na hrvatskim i ugarskim saborima te povremeni predsjednik Banskog stola. U Zagrebu je otvorio prvu pravničku školu gdje podučava građansko i crkveno pravo.
Drugi poznati filozof i pjesnik Pavao Wolf rođen je u Koprivnici 1894. godine, a 1918. ime mijenja u Pavao Vuk-Pavlović. Koprivničanci ga danas najviše poznaju po ´opasnosti pada predmeta s visine´ njegove rodne kuće na uglu Frankopanske i Esterove ulice. Vuk-Pavlović književni je talent pokazivao već od najranije dobi pa mu je 1911. u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu prikazana dramska priča ´Snješkino kraljevanje´u režiji Micike Freudereich, prevodio je i djela švedskog književnika J. A. Strindberga i G. Boccaccia, a u Skopju su tiskane zbirke soneta Zov i Razvaline. Njegovi se filozofski radovi tiču spoznajne teorije, kritičkog idealizma i fenomenologije, a kasnije i etičkog jedinstva čovjeka, domovine i čovještva te filozofije odgoja.
Za hrvatsku je književnost nedvojbeno važan i jedan od najnepoznatijih poznatih Koprivničanaca, književni povjesničar i teoretičar Milivoj Solar rođen u Koprivnici 1936. godine čija je knjiga ´Teorija književnosti´iz 1976. i danas nezaobilazno štivo humanističkih studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i drugdje. Solar je doktorirao 1964. disertacijom o Franu Galoviću, od 1987. do 1990. bio je ministar kulture i obrazovanja, a od 2008. nosi titulu akademika.
Na kraju, tu je arhitekt Slavko Löwy rođen u Koprivnici 1904. godine. Löwy je diplomirao u Drezdenu 1930. godine, a već 1932. postaje ovlašteni arhitekt i osniva vlastiti biro ´Löwy´. Godinu dana kasnije, Löwy u Masarykovoj ulici u Zagrebu projektira deveterokatnicu koja je danas poznata kao ´prvi zagrebački neboder´ i na čijem devetom katu je i umro 1996. godine, a do kraja desetljeća realizira niz značajnih stambeno-poslovnih objekata koje spadaju u vrh hrvatske moderne. U narednom desetljeću radi na rekonstrukcijama robnih kuća ´NAMA´u Hrvatskoj, Sloveniji i BiH, a zatim nakratko seli i u Makedoniju i Rim. Osim brojnih zagrebačkih arhitektonskih ostvarenja, Löwy je zaslužan za uređenje židovskog groblja u Koprivnici, preoblikovanje sinagoge, obiteljsku kuću Švarc i izletište šumarskog gospodarstva ´Crna Gora´, ali i upravnu zgradu Elektroprimorja u Rijeci, studentski dom u Osijeku, Gradsko kupalište i Gradski hotel sa šetalištem uz Vardar u Skopju, Saveznu građevinsku komoru u Beogradu i brojna druga zdanja na prostorima bivše države.
