[KOLUMNA] TRAKTAT O NEPOPULARNOM MIŠLJENJU

Prema Članku 19. Deklaracije o ljudskim pravima proglašene 10. prosinca 1948. godine na skupu Ujedinjenih naroda u Parizu, svatko ima pravo na slobodu mišljenja i izražavanja. Prošle su 74 godine, Deklaracija je ostala ista, no vremena su se stubokom promijenila. Potpisnici slavne Deklaracije prije 74 godine nisu ni mogli zamisliti svijet u kojem se mi nalazimo danas, a za koji volimo misliti da je vrhunac demokracije i vrhunac sloboda, iako hodamo po prikrivenom rubu jednog sasvim drugog vrhunca – vrhunca jednoumlja.
Svatko ima pravo na svoje mišljenje pa se tako svatko ima pravo šokirati i sablazniti nad ovakvim izjavama jednako koliko i potpisnik ovih redova ima pravo na njima inzistirati jer današnje je vrijeme u mnogočemu gore od onoga kada je iz suvremene perspektive vladalo pravo pravcato i opasno jednoumlje koje po definiciji ‘nije dopuštalo protok ideja, postojanje različitih mišljenja ili njihovo odmjeravanje u javnom životu’. Danas, sasvim sigurno, uživamo protok ideja, postojanje različitih mišljenja i njihovo odmjeravanje u javnom životu osim kad i ako, a većinom ne, no pod visoku cijenu i uz ozbiljne i trenutne posljedice, što je u mnogomu gore nego biti jasno crn na bijelom. Danas živimo u svijetu popularnog i ‘onog drugog’ mišljenja, svijetu društvenih mreža na kojima ne vrijedi pravilo ‘nevin dok se ne dokaže suprotno’, svijetu koji ne prašta pogrešku i ne pruža drugu šansu, svijetu u kojem možeš reći što misliš, ako misliš isto kao i svi drugi i jednoumlju koje se pravi da to nije, dakle, u svijetu laži i licemjerja.
U maniri ozbiljnog teksta, ilustrirat ću to primjerima pa, na primjer, Turistička zajednica grada Koprivnice u lipnju organizira Sajam naivne umjetnosti koji je najavljen kao događaj koji se organizira ‘po prvi puta’ i ‘manifestacija koja će isključivo promovirati i prezentirati naivnu umjetnosti i njezine umjetnike’. Mišljenje je da bismo trebali biti sretni i zadovoljni što imamo turističku zajednicu kakvu imamo, da oni puno i dobro rade, da je naivna umjetnost baš super i baš lijepa i da je baš lijepo što će se naivni umjetnici imati prilike promovirati, a bit će i hladnog gverca. Nepopularno mišljenje je, na primjer, upitati se po čemu je Sajam naivne umjetnosti koji će se održati u lipnju ‘prvi takve vrste’ kao što je i najavljen, ako na stranicama te iste Turističke zajednice piše da je manifestacija ‘Podravski motivi’ najveći sajam naivne umjetnosti u svijetu i da je dapače, a iako danas objedinjuje i druge sadržaje, počeo upravo kao sajam naivne umjetnosti; priupitati se, dakle, po čemu je Sajam naivne umjetnosti onda drugačiji od Podravskih motiva koji su najveći sajam naivne umjetnost ili se zapitati po čemu će tamo izložene slike biti druge i/ili drugačije od onih koje su uvijek izložene na Podravskim motivima ili nekoj drugoj manifestaciji na kojoj se ukaže prilika da se izlože naivne slike ili pak reći ‘možda nisam zadovoljan načinom, pristupom i radom naše Turističke zajednice’, a bez da to potakne salvu negodovanja, kritika ili napadačkih fejsbuk statusa prozvane strane i ostalih pobornika lika i djela Turističke zajednice. Drugim riječima, možemo misliti i nešto drugo od onoga što se očekuje da mislimo, no to je mišljenje nepopularno i neistomišljenika suočava s neugodnim situacijama to jest ne dopušta protok ideja, postojanje različitih mišljenja i njihovo odmjeravanja u javnom životu, ergo jednoumlje je pod krinkom lažne demokracije i licemjerja te krši Članak 19. Deklaracije o ljudskim pravima.
Drugi je primjer, na primjer, misliti nešto drugo o prvomajskom prošćenju koje se održalo prošlog vikenda na zebri i parkiralištu između Zrinskog i Florijanskog trga od onoga što smo mogli pročitati u medijima poput ‘Magazin oduševio koprivničku publiku’ ili ‘ni kiša nije uspjela izbrisati Tragove’ ili nešto slično i zapitati se kako takvi sadržaji ili takav pristup idu ruku pod ruku s forsiranjem Koprivnice kao nekakvog urbanog središta nekakve urbane sredine i jesu li zaista Koprivničanci ti koji žele konzumirati takav sadržaj i ako nisu, tko je i zašto onda arbitrar ukusa, no to je mišljenje nepopularno i neistomišljenika suočava s neugodnim situacijama to jest ne dopušta protok ideja, postojanje različitih mišljenja i njihovo odmjeravanja u javnom životu, ergo jednoumlje je pod krinkom lažne demokracije i licemjerja te krši Članak 19. Deklaracije o ljudskim pravima.
Treći je primjer, na primjer, misliti nešto drugo o načinu na koji se u medijima i javnom diskursu predstavljaju dvije nedavne nagrade koje su primili Knjižnica i čitaonica ‘Fran Galović’ te Grad Koprivnica – nagradi za knjižnicu godine prema izboru London Book Faira i nagradi za europsku prijestolnicu uključenosti i raznolikosti. I dok nema ama baš ničega lošeg u tome da su i Knjižnica i Grad Koprivnica dobili prestižne nagrade koje dokazuju da se radi puno i sa smislom, misliti, na primjer, da su naslovi poput ‘Koprivnička knjižnica proglašena najboljom u svijetu’ ili ‘Živimo u najboljem gradu na svijetu’ u najmanju ruku zavodljivi, ako ne i demagoški, a podliježu i opasnoj logičkoj pogrešci uzimanja partikularnog za opće koju još nazivamo i ‘generaliziranje’, a za koju nas na vrhuncu slobode govora, mišljenja i demokracije istodobno uče da je štetna i pogrešna. Naime, može se na primjer, misliti da bi bilo potrebno reći da je naša Knjižnica proglašena najboljom na svijetu na jednom partikularnom natječaju koji u obzir uzima jednu partikularnu vrstu projekata, a za što postoji partikularni način bodovanja određen tim partikularnim natječajem i da se to ne bi trebalo uzimati za opće i u javnom diskursu i medijima predstavljati kao općenitio to jest kao da je naša knjižnica najbolja na ovome svijetu jer se to nekome činilo kao dobar naslov, no svejedno knjižnici na tome iskreno čestitati. Isto se tako, naime, može misliti da bi bilo potrebno reći da Koprivnica jamačno nije najbolji grad na svijetu, neka Arkadija, Atlantida, Eden ili Wakanda, nego da je dobila nagradu na partikularnom natječaju koji gleda partikularne napore uložene partikularno u promicanje uključenosti i raznolikosti u svojim zajednicama u partikularnoj kategoriji partikularne jedinice lokalne samouprave s manje od 50 000 stanovnika i za što postoji partikularno bodovanje prilagođeno tom partikularnom problemu i da se to ne bi trebalo uzimati za opće i u javnom diskursu i medijima predstavljati kao općenito to jest kao da je naš grad najbolji mali grad u svijetu ili Evropi, no svjedno na tome čestitati, ali to je mišljenje nepopularno i neistomišljenika suočava s neugodnim situacijama to jest ne dopušta protok ideja, postojanje različitih mišljenja i njihovo odmjeravanja u javnom životu, ergo jednoumlje je pod krinkom lažne demokracije i licemjerja te krši Članak 19. Deklaracije o ljudskim pravima.
Na kraju, najbolji je test prava na svoje nepopularno mišljenje naspram općeprihvaćenom mišljenju upravo ovaj tekst pa ostaje tek vidjeti je li danas dopušten protok ideja, postojanje različitih mišljenja i njihovo odmjeravanja u javnom životu ili živimo u jednoumlju je pod krinkom lažne demokracije i licemjerja koje krši Članak 19. Deklaracije o ljudskim pravima.


Vezani članci

Najčitanije