Ovih je dana napokon objavljena sjajna vijest. Kroničnim skepticima treba pripomenuti da nije bila riječ o okašnjeloj prvotravanjskoj šali, čak ni o fake newsu na društvenim mrežama. U bajkama bi njen početak ovako glasio: ‘Jednog lijepog dana u nekoj sretnoj zemlji preko sedam brda i sedam dolina brižni je kralj odlučio po tko zna koji put razveseliti svoje podanike…’
Premijer Plenković je, naime, svim zaposlenim osobama, u doslovnom smislu te riječi, obećao rast plaća. Kako su hrvatski poslodavci u pravilu spremni na svakakve obmane, dogodit će se to tako da će svima biti smanjena porezna osnovica. Ni tu nije kraj. Najavljeno je i ukidanja prireza za stanovnike svih hrvatskih gradova koji su ih dosad uveli.
Predstavljene Vladine mjere imaju ogromne mane. Prva je ta da takve mjere potencijalno ugrožavaju stabilnost proračuna i priliv sredstava u mirovinske fondove. Druga je mana da će velike urbane cjeline, kojima većinom upravlja oporba, zbog nedostatka prireza imati ozbiljne probleme u funkcioniranju svojih komunalnih sustava, s obzirom da nije jasno kako će nadomjestiti poprilična sredstva. Koprivnica u tom segmentu ima sreću, valjda i mudrost, što duži niz godina bez prireza zatvara svoje financijske konstrukcije.
Treća je, pak, mana spomenutih mjera indikativna za mentalne sklopove vladajućih. Riječ je o tipičnoj političkoj udici s odgođenim trajanjem, jer cilja na građansku vjeru i strpljenje. Povećanje neto plaća počet će se primjenjivati tek od 1. siječnja 2024. A to će biti toliko spominjana ‘superizborna godina’. U njoj će aktualna vlast ispucavati svu svoju političku demagogiju. Koristit će, prema aktualnoj ukrajinskoj ratnoj terminologiji, sve medijske višecjevne bacače te piarovske raketne sustave, čak i promidžbene bespilotne letjelice.
Plenkovićevu je timu jedino važno zadržati se na vlasti. Neće se birati metode kojima će to pokušati ostvariti, niti je važno kakve će biti posljedice mjera kojima će privlačiti potencijalne birače. Već smo puno puta naglasili da je HDZ-ovoj vrhuški jasno da bi gubitak izbora imao fatalne posljedice po njihovu budućnost, jer gotovo da nema dužnosnika koji nije upleten u neku neugodnu aferu u kojoj je ‘isparavao’ javni novac i u kojoj se podobni nisu bezobzirno bogatili.
Ipak, vladajućima će biti teško neokrznutima dočekati masovnu podjelu novogodišnjih darova. Iako je hrvatsku radničku klasu i ovog 1. svibnja obilježio lov na grah s kobasicom i dvije šnite kruha, po čemu se radikalno razlikovala od radnih slojeva u zapadnim zemljama koji su bili u masovnim prosvjednim povorkama, socijalno je nezadovoljstvo napokon počelo ključati. Budući da samostalno donosi sve iole važnije odluke, Plenkovićevoj se neprincipijenosti obilo u glavu što je jednima počeo popuštati u ostvarivanju materijalnih prava, a drugima zalupio vrata Banskih dvora.
Najbolji je primjer, kojim je otvorio socijalnu Pandorinu kutiju, bila odluka da se udovolji zahtjevu za povećanje plaća liječnika. Nitko u načelu ne može biti protiv toga da taj visokostručni i krajnje zahtjevni posao ne bude adekvatno plaćen, čime se smanjuje i njihova potreba za odlaskom u inozemstvo, ali je time stvorio ogromni jaz u zdravstvenom sustavu. Brojno medicinsko osoblje svih profila, bez kojeg isto to zdravstvo ne može obavljati svoje zadatke, ostalo jer škartirano i poniženo. U srijedu su po bolnicama započeli štrajkovi upozorenja, koji bi se u slučaju zastoja u nalaženju rješenje mogli preliti na ulice.
Žrtve će, dakako, biti bolesnici, koji se ionako teško nose s mahom ogromnim listama čekanja na svakovrsne preglede i snimanja. Situacija je iz pozicije Vlade iznimno složena, jer bi cjelovitije prihvaćanje zahtjeva medicinskog osoblja potaklo žurni rast zahtjeva i drugih javnih službi, dok bi predugo pregovaranje nužno dovodilo do paralize zdravstva.
Podjednaki je problem s traženjem rasta plaća pravosudnog osoblja. Tu su podjednako nezadovoljni suci nižih sudova i cjelokupno osoblje koje opslužuje pravosudna tijela. Neka su radna mjesta tako loše vrednovana da je razumljivo da su nepopunjena pa se broj neriješenih slučajeva ne smanjuje. Nedavno smo se uvjerili da se neka radna mjesta, pogotovo u tužiteljstvu, niti ne mogu popuniti, jer je raskorak između radnih zadataka i materijalnog statusa zaposlenika i službe u cjelini ogroman. Na to se nadovezuju i stalni politički pritisci, koji cijelu situaciju čine nesnošljivom. Zato je i tu već započeo ‘bijeli štrajk’, čiji je ishod potpuno neizvjestan. Dogodi li se paralelni štrajk medicinara i pravosudnog osoblja, država će se nalaziti na rubu izvanrednog stanja.
Ni tu ne završavaju Plenkovićeve potencijalne nevolje. Udovoljavanje zdravstvu i pravosuđu sasvim će sigurno dovesti i do radikalizacije stavova zaposlenika u obrazovnom sustavu. Prošle je godine jasno rečeno da će u travnju započeti novi krug Vladinih pregovara s nastavnim osobljem oko povećanja materijalnih prava, što se pokazalo samo formom bez pravog sadržaja. Pravog pomaka nema, a situaciju je dodatno zakomplicirao zahtjev obrazovnih sindikata da njihovi članovi imaju veće financijske primitke od ostalih zaposlenika. S obzirom da je poznata Vladina strategija odugovlačenja svakog rješenja, barem dok se pred prosvjednicima ne ukaže svemoćni premijer, u drugoj bi se polovici godine i prosvjetari mogli naći na ulicama.
Prema nekim sindikalnim izjavama, na rubu su živaca i policajci, pogotovo pravosudni, što bi za Plenkovića mogao biti posebno neugodan problem.
Sve to govori da je lijepa priča o prvosiječanjskom rastu plaća na ozbiljnoj kušnji. Ako se u međuvremenu ne obuzda inflacija, što je svima i glavni razlog za povećanje plaća i ostalih socijalnih davanja, HDZ-ova bi se predizborna demagogija mogla pretvoriti u potpuni debakl. Dobro bi to bilo za oporbu, ali vrlo bolno za prosječnog građanina.
