Tamara Marcinjaš učiteljica je razredne nastave u Osnovnoj školi Legrad i voditeljica ‘Ekića’, izvannastavne grupe učenika koji se izuzetno zalažu za očuvanju tradicije i baštine svog mjesta, a svojim su predanim radom upravo u tom segmentu ostvarili nekoliko vrlo značajnih pothvata. Kroz istraživanje starih zaboravljenih legradskih igara, prvi put su se susreli s imenom Marije Bango, neobične Legrađanke veoma zanimljive životne priče koja ih je zapisivala. Još kao djevojčicu obitelj ju je poslala da bude sluškinja u bogatim kućama kako bi se mogla školovati. Živjela je u Beogradu, Parizu, Montrealu, New Yorku, Buenos Airesu, ali se uvijek ponovo vraćala u Legrad. Svoj je život prije smrti pohranila u nekoliko kartonskih kutija iz kojih su upravo ‘Ekići’ pokušali složiti dijelove slagalice njezina života.
– U toj je kutiji bio cijeli njen život – preslike fotografija i dokumenata,
svjedodžbi, rukopisi priča i pjesama, cijela neobjavljena knjiga, pisma, knjige ispisane bilješkama na marginama, sve ono što treba biti u spomen-sobi jednog književnika – rekla nam je učiteljica Tamara Marcinjaš. Potaknuti pronađenim ‘blagom’ u staroj legradskoj školi uredili su Spomen-sobu Marije Bango u kojoj su izložili predmete koji pričaju priču o njenoj velikoj ljubavi prema rodnom kraju, o borbi čovjeka za opstanak i odlazak u svijet trbuhom za kruhom dok kroz srce dere Drava.
U istom su prostoru uredili i veoma zanimljiv i originalan Školski muzej koji je prava rijetkost na našim prostorima, a u kojem su izložena didaktička pomagala iz prošlog stoljeća. Svi koji žele saznati više o povijesti Legrada i o životu zanimljive književnice koja je proputovala svijet, to mogu učiniti svake godine u povodu Noći Muzeja, a prema dogovoru i ostatak godine uz vodstvo djelatnika općine ili učiteljice Marcinjaš. Zanimljivo je da je nova legradska škola podnijela zahtjev da nosi ime Marije Bango prije više od sedam godina na što još nisu dobili odgovor.
– Dok mene više nabo, što mi bo pazil da Legrad pak postane
glasoviti, kak negda dok je bil slamom pokriti? – napisala je Marija Bango.
