Geometrijsko šišanje pojam je za koji smo prvi puta čuli prošle nedjelje kada smo prisustvovali stručnom usavršavanju frizerki i frizera sjeverozapadne Hrvatske u koprivničkoj tvrtki Pegot. Kakav je to način oblikovanja frizura, jesu li svi tipovi kose dobrodošli pod škare takvog frizera, o tim i mnogim drugim temama razgovarali smo s frizerskim dvojcem, ujedno edukatorima koji su poslom obišli gotovo cijeli svijet, Ivanom Špicer i Mariom Mesarićem. Riječ je o tandemu zaslužnom za postojanje prepoznatljivog zagrebačkog frizerskog salona IM.academy.
Mario nam je na početku razgovora objasnio da su kao frizeri svoj interes usmjerili prema preciznom šišanju. Pritom se služe geometrijom kako bi se stvorila određena stabilnost na samom kroju bez obzira radi li se o grafički ocrtanom ili mekanom šišanju. Dužina kose nije važna, ona može biti kratka, srednje duga ili duga. Takvim načinom šišanja stvara se stabilnost koja daje dugovječnost frizuri.
Ivana razbija zabludu prema kojoj su takvom oblikovanju frizure podložne isključivo osobe ravne kose.
– Ovdje se prvenstveno radi o stvaranju baze samog oblika, a to pak znači stabilnost forme, a ne kako izgleda vanjska linija. Osim navedenoga, ne uzima se u obzir tekstura kose. Ako izaberete geometrijski način šišanja to znači da imate matematički pristup i logiku prema samom izvođenju oblika i da će on, u konačnici, biti stabilniji i dugovječniji – rekla je Ivana, napomenuvši da se njihovim škarama mogu podvrgnuti jednako osobe s kovrčavom kao i ravnom kosom.
Školovanje i vještina
S obzirom na to da je riječ o ‘pomaknutom’ načinu šišanja koji plijeni pažnju, upitali smo naše sugovornike koliko im je školovanje u strukovnoj školi pomoglo u razvijanju vještine koja ih je proslavila na svjetskoj frizerskoj sceni.
Ivana je bez ustezanja ustvrdila da ih je škola naučila minimalno, a najveći korak prema sadašnjem statusu učinili su samostalno.
– Mnogo vremena provodila sam u maminom salonu kao praktikantica. Budući da se ona bavila umjetničkim začešljavanjem i natjecanjem isprva sam krenula tim putem. No ubrzo sam shvatila da se time ne želim baviti, ali ostao je veliki respekt prema tom segmentu frizerstva. Tu sam mnogo naučila, kao što sam upila dio struke od svakog sljedećeg mentora. To gdje sam danas, zaslužna sam sama jer mentor vam ulije znanje, a vi se dalje oblikujete sami. Svaki korak ili odmak od mentora ovisi isključivo o vama samima – ustvrdila je Ivana.
Mario nam je kazao da je njegov put bio sasvim drugačiji. Natjecateljstvo ga nije zanimalo. Eksperimenti, vragolast pristup svemu obilježilo je njegovu mladost što mu je pak pomoglo da se otvori inovativnosti u frizerskoj praksi.
– Inspiraciju nisam toliko nalazio unutar hrvatske frizerske zajednice, koliko u svjetskim zvijezdama ovog zanata. Od njih sam putem VHS kaseta ili kasnije DVD-ova upijao znanje. Tisućama puta sam pregledavao pojedine kadrove u svom rentanom stanu. Pojavom interneta otvorio mi se cijeli svijet. Želim nadodati da sam znanje crpio ne samo u frizerstvu nego i iz drugih vrela što sam pak primjenjivao na svoj posao. Sve je to rezultirao time da je naš posao postao autentičan i samim time prepoznatljiv – rekao je Mario.
Put do kojeg su danas stigli, Ivana je sažela kroz formulu koju možemo naći u svakom napretku, bilo da se radi o znanosti, umjetnosti, vještini i drugim segmentima života.
Pomaknuta tradicija
– Mario i ja imamo frizersku tradiciju u sebi jer su nam majke zajedno radile u frizerskom salonu u Čakovcu. No tu tradiciju pokušavamo pomutiti ili pomaknuti jer smatramo da nije u potpunosti ispravna – naglašava Ivana te domeće kako to ne znači da edukacija, posjet raznim seminarima nije stao za njih. Stoga potiče mlade ljude da što više rade s drugim frizerima i maksimalno upijaju ono što im oni nude. No potom sva ta znanja i vještine valja preoblikovati na svoj jedinstven način.
Na našu konstataciju da su frizure koje oblikuju originalne i zahtijevaju dozu hrabrosti onih koji ih nose, upitali smo koliko su tražene u društvu za koje vjerujemo da je još uvijek sklonije tradiciji.
– Tradicija je nešto što valja poštivati, ali to ne znači da nauštrb nje ne moramo evoluirati. Svijet se mijenja pa to samim time govori da nam se stalno otvaraju vrata, nazovimo to, artističkom načinu izražavanja – ističe Mario.
Na njegove riječi se nadovezala Ivana, kazavši da postoje dva pristupa istoj stvari, kreativni i klasičan. Njih dvoje u salonu primjenjuju oba pristupa pa stoga u njega svraćaju mušterije svih dobnih skupina. Dolaze im starije mušterije koje žele kreativne forme, ali i one koje su sklonije klasičnoj frizuri.
– Nama je važno da su oblici stabilni i nosivi u svakodnevnom životu. Je li glavi mušterije na njemu naglašena kreativnost ili klasičnost, nije toliko važno – riječi su Ivane. Oboje su povukli paralelu s glazbom u kojoj je baza notni zapis. Sve ostalo je nadogradnja i pronalaženje svog jedinstvenog izričaja.
Izrada geometrijskih frizura, objašnjavaju nam, razlikuje se od barberinga kojem je naglasak na jakom feniranju, tapiranju, lakiranju i slično pa takva frizura nakon dva dana neće izgledati kao što je izgledala u trenutku kad ste izašli iz salona. No kad je se lagano prosuši, onda će ona zadržati svoju formu i danima nakon tretmana frizera.
Frizerstvo danas
– Stil života se promijenio, izgubilo se vrijeme za duga feniranja ili tjedne posjete frizeru. Stoga je odgovornost na frizerima da educiraju stranke o tome što žele i što trebaju te kako održavati formu – tvrdi Ivana.
Upitavši naše sugovornike koliko se frizerstvo promijenilo od trenutka kad su se u salonima uz šišanje vadili i zubi, Mario je kazao da u nekim dijelovima svijeta ono stagnira dok u drugim prostorima eruptira.
Ivana pak kaže da frizerstvo stalno pomiče svoje granice i rijetko gdje frizeri ili frizerke rade onako kao što su radili njihovi roditelji ili mentori. Uz to, razvijaju se i alati čija primjena također utječe na to da frizerstvo nije onakvo kakvo je bilo jučer.
– Danas se naš ceh mnogo više poštuje za razliku od prijašnjih vremena jer stalno prati što se zbiva u drugim poljima te primjenjuje njihove postavke i stvara svoje – smatra Ivana.
Mario je naglasio da je u osnovi sve već viđeno i da je teško u tom smislu iznjedriti nešto novo. Ali s druge strane originalnost vidi u tome kako ćete na svoj jedinstven način implementirati prijašnja znanja i vještine u frizeraj.
Govoreći općenito o vizualu, frizerski dvojac je mišljenja kako se danas previše pažnje posvećuje modi, a manje pažnje se stilu koji je za razliku od mode svevremenski.
U razgovoru se poteglo i pitanje korištenja preparata za oblikovanje i njegu frizure na što je Ivana kazala da koristi isključivo šampon, regenerator i proteinski sprej. Mario je pak kazao da se sličnim preparatima služe i u poslu. Samim krojem učine oblik stabilnim, a na same preparate gledaju kao na dodatni začin.
Edukacija bez kreativnosti
Budući da su naši sugovornici globalno poznati i svjedočili su kako se u svijetu obrazuju frizeri, došli su do zaključka kako se njihovo školovanje u svakom zakutku kugle zemaljske susreće s istim problemom.
– Unutar obrazovnog programa premalo se pažnje posvećuje tome kako voditi poslovanje, odnosno kako platiti račune na kraju mjeseca i kako zadržati zaposlene. Taj problem je univerzalan. Druga negativna pojava jest ta da nitko unutar školstva ne potiče učenike na kreativni razvoj. Taj je dio apsolutno zapostavljen. Stoga frizeri iz strukovnih škola izlaze tako da pjevaju pjesmicu samo na način kako su ih podučili njihovi mentori, nema varijacija – smatra Ivana.
Na naše pitanje koga bi radije šišali u svom salonu u zagrebačkoj Horvaćanskoj ulici, Milanovića ili Plenkovića, odgovorili su da im je svejedno.
– Kad netko sjedne u našu stolicu, onda nam ta osoba postaje prazno platno koje treba ispuniti bojom. Apsolutno nas nije briga radi li se o selebritiju, prodavačici iz trgovine, studentu ili predsjedniku države ili Vlade. Svi će dobiti jednak tretman – zaključio je dvojac koji se krije iza naziva IM.
