Uprava šuma Koprivnica jedna je od 17 podružnica Hrvatskih šuma d.o.o., odgovorna za gospodarenje šumama na području Koprivničko-križevačke, Varaždinske i Međimurske županije. Područje kojim upravlja obuhvaća ukupno 59.033 hektara šuma, a Uprava koordinira rad 10 šumarija i dviju radnih jedinica.
O trenutačnim projektima, stanju šuma, utjecaju klimatskih promjena i problemima poput ilegalne sječe i odlaganja otpada, kao i o načinima na koje se šumarstvo planira i provodi s ciljem očuvanja i razvoja šumskih resursa za buduće generacije razgovarali smo s voditeljem Uprave šuma Koprivnica, Damirom Felakom.
S obzirom na Vaš impresivan radni vijek od 35 godina, od kojih ste posljednje tri godine na čelu Uprave šuma Koprivnica, zanima nas Vaše iskustvo i uvid u upravljanje šumama na ovom području. Za početak, mogli bismo razgovarati o Vašim ključnim odgovornostima i načinu na koji organizirate rad Podružnice Koprivnica te šumarijama kojima upravljate.
Kao voditelj Podružnice šuma Koprivnica imam propisane ovlasti koje mogu obavljati. Hrvatske šume, kao trgovačko društvo kojim upravlja Uprava društva, ima 17 podružnica, odnosno Uprava šuma. Mi upravljamo podružnicama u okviru svojih ovlasti. U okviru onoga što mi je zakonom dozvoljeno obavljam svoj posao, a to znači da ordiniram i rukovodim radom 10 šumarija i dvije radne jedinice koje posluju u sklopu Uprave šuma podružnice Koprivnica. Moj posao vezan je i uz kadrovsku problematiku, organizaciju svakodnevnog rada i posla te koordinaciju s radom svih šumarija. U svakodnevnom sam kontaktu sa šefovima odjela i upraviteljima šumarija.
Koje teritorijalne jedinice pokriva Podružnica Koprivnica i kolika je ukupna površina šuma kojima gospodarite? Koje vrste aktivnosti provodite?
Teritorijalno pokrivamo tri kompletne županije – Koprivničko-križevačku, Varaždinsku i Međimursku županiju, a nešto hektara imamo i u Krapinsko-zagorskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj, Zagrebačkoj i Virovitičko-podravskoj županiji. To je površina od 59.033 hektara kojima gospodarimo – od radova sječe po kojima nas se najviše vidi i prepoznaje, ali uz to je i ogroman dio drugih, takozvanih uzgojnih radova gdje se radi na podizanju i njezi mladih šuma da bismo onda u konačnici dobili kvalitetne šume kad su one već u fazi kad ih građani prepoznaju kao šume u kojima stabla imaju značajne promjere. Da bi se postiglo to da takva sastojina bude od kvalitetnih stabala, prije svega bukve i hrasta kojima mi gospodarimo, treba puno i uložiti. Laički rečeno, treba u više navrata prije toga ulaziti u te sastojine kada su one u fazi raslinja i uklanjati manje poželjne vrste. Tu se, jasno, troši i značajan dio novca. Nije samo da se sječe i ubire prihod, treba prije toga puno uložiti da bi se došlo do kvalitetne šume.
Koji su ključni projekti na kojima Uprava šuma Koprivnica trenutačno radi?
Mi poslujemo prema našem planu poslovanja i prema gospodarskim osnovama koje su usvojene od ministarstva i koje uvijek prolaze kroz javnu raspravu prije nego ih se komisijski usvaja. Poslujemo strogo prema tim pravilima. Nama su svi projekti ključni. Sada smo završili izradu planova poslovanja za sljedeću godinu i pod tim planovima ćemo raditi. Planove smo izradili sukladno onome što je propisano u osnovama gospodarenja. Napravili smo plan uzgojnih radova, od same sadnje i pošumljavanja kojih će u idućoj godini biti oko 800.000 sadnica, s time da želimo što više pomlatka dobiti prirodnim putem. Eventualno radimo zamjenu vrsta ili takozvanu konverziju gdje, primjerice, bagremovu šumu zamijenimo hrastovom. Naši planovi uključuju i njegu šuma, čišćenje, prorede… Sve su to projekti koje radimo i uz koje imamo i druge poslove poput, recimo, izgradnje novih šumskih cesta, uređivanje i izmjera šuma i tako dalje.
Spomenuli ste sadnju drveća. O kojim je vrstama točno riječ?
Mi smo takozvana uprava koja gospodari pretežito bukvom. Na našem području oko 36 posto zauzima bukva, zatim dolazi hrast lužnjak te hrast kitnjak. Sadimo i nešto crnogorice poput ariša, smreke, pojedinačno idemo i s javorom.
Kako biste opisali trenutno stanje šuma u Koprivničko-križevačkoj županiji i Podravini?
Rekao bih da je trenutno stanje zadovoljavajuće. Što se tiče samog gospodarenja šumama, ono je dobro, ali ogroman problem nam čine klimatske promjene na koje mi kao šumari i općenito cijela struka ne može utjecati samostalno bez nekakvog šireg konsenzusa da se jednostavno spriječi globalno zatopljenje. Prosjek zadnjih 10, 20 godina je takav da se vidi izostanak padalina. Nedostaje nam vlage i kiše, a samim time to utječe na sve vrste. Svake godine imamo sve više suhih stabala. Primjerice, bukva koja je bila manje-više otporna, sada je pogađa sušenje. Nakon što stabla fiziološki oslabe usred suše i nedostatka vode, dolaze takozvani sekundarni štetnici poput raznih insekata koji napadaju stabla koja su oslabljena i onda tu dolazi do pojačanog sušenja.
Na koje to štetnike mislite?
Jedan o najpoznatijih štetnika je potkornjak koji dolazi kod crnogorice koji napada i ona stabla koja su ostala zdrava. To se kod nas dogodilo sa smrekom, ali i s nekim drugim četinjačama. Zadnjih 10 godina smo manje-više sve te kulture smreke, američkog borovca i četinjača posjekli. To su vrste koje su ovisne o padalinama, a budući da ih nije bilo automatski je krenulo sušenje, zatim potkornjak i jednostavno te vrste zamjenjujemo drugima za koje se sad nadamo da su otporne, ali vidjet ćemo što će biti za pet ili 10 godina. Isto tako, imamo ogroman problem s poljskim jasenom koji je napadnut od jedne gljive i on je u čitavoj Europi, ne samo kod nas, na žalost vrsta u izumiranju.
A što je s ilegalnom sječom i krađom drveća na našem području, kakva je tu situacija?
Što se tiče državnih šuma kojima mi gospodarimo nekih većih problema nema, osim možda u Međimurskoj županiji gdje su krađe nešto pojačane, no nisu to niti neke veće količine niti veće vrijednosti. U drugim dijelovima naše podružnice su tu pojedinačni slučajevi i mislim da njih iz godine u godinu u principu ima sve manje. Ako gledamo bespravnu sječu, mislim da naglasak treba staviti na privatne šume kojima mi ne gospodarimo. Po mojim saznanjima koje dobivam s terena, tu je situacija alarmantna. Kada ljudi primijete da se sijeku šume i da nekontrolirano ostaju puste površine, treba znati da se to ne događa u državnim već u pravilu u privatnim šumama. Sijeku li to sami vlasnici ili netko drugi, to ne želim nagađati.
Pretpostavljam da vam probleme stvara i odlaganje smeća po šumama?
To je ogroman problem. Naši čuvari šuma, lugari, koliko je god moguće pokušavaju to spriječiti na neki način i pronaći krivca, no je to je jako rijetko. Na kraju sami to smeće prikupljamo i o svom trošku ga zbrinjavamo. Imamo i zelene čistke koje se provode tijekom proljeća kojima pokušavamo animirati što veći broj građana i udruga da sudjeluju u tome. Radimo to svake godine i čudi me da svakog puta izvlačimo još više smeća, a po svakoj logici bi ga trebalo biti sve manje. Zadnjih desetak godina sve općine i gradovi organizirali su odvajanje i organiziran odvoz otpada i ne mogu shvatiti koja je motivacija nekog da natovari prikolicu i odveze smeće u šumu. Događa se da nalazimo sve – od ormara, auto guma i otpada, svega onoga što može završiti u kanti ili se odvesti na reciklažno dvorište. Pozivam ljude da smeće voze tamo gdje mu je mjesto, a ne u šumu.
Suočavate li se s manjkom stručne radne snage i koliko taj problem utječe na operativni rad?
U ovom trenutku, na svu sreću, ne. Stručne radne snage još uvijek ima dovoljno. Uskoro ćemo imati sedam pripravnika, od kojih je njih šest pripravnica. Ženski svijet na velika vrata ulazi u svijet šumarstva. Time ne želim reći da su one prve. Dapače, imamo mi puno inženjerki, no šumarstvo je tradicionalno bilo muško zanimanje.
Ipak, određeni problem će nam se javiti za koju godinu kod srednje stručne spreme gdje sve manje srednjoškolaca ide u šumarske škole što unatrag pet, šest godina nije bio slučaj. U ovom trenutku, najveći problem nam je nedostatak radnika sjekača. Vrlo je mala zainteresiranost i jasno se vidi da ima puno manje mlađih osoba na selu odakle smo mi popunjavali ta mjesta.
Kakva je potražnja građana za dozvolama za sakupljanje gljiva, kestena i drugih šumskih plodova?
Koriste, građana ima puno u šumi, a imaju li svi dozvole ili ne, nisam siguran. Mi kontroliramo koliko možemo preko naših čuvara šuma, ali jednostavno, a pogotovo za vikende kada je sezona kestena ili gljiva, to je dosta teško kontrolirati. No, velika je potražnja, puno se građana javlja i dobivaju dozvole. Prošle godine je izdano oko 500 komada dozvola na području naše uprave, ali mislim da se u šumi nalazi više ljudi. Dozvole su besplatne, a mogu se nabaviti i preko interneta.
Želite li nešto poručiti svima za kraj?
Volio bih da ljudi šumarstvo doživljavaju kroz to da mi šumari prije svega želimo imati što kvalitetniju šumu. Ona ima svoj prirodni tijek od sjemena, malene biljčice pa do trenutka kada ona ide u sječu. Sama sječa je samo završetak jednog ciklusa, ali istovremeno kada se to odvija, već postoje mlade biljke koje rastu i iz kojih će ponovno niknuti šuma. Primjerice, bukva raste od 90 do 100 godina. Onda ima nekakvu ekonomsku zrelost. Od tog drvnog materijala se proizvodi brdo stvari. U pravilu većina nas u kućama još uvijek ima drvene stolove, stolice… Drvo, kao građevni materijal upotrebljava se za stotine stvari. Nije sad to da, ako posiječemo šumu, ona će prirodno propasti. Mi šumari nismo samo drvosječe, već radimo puno i ulažemo financijski kako bismo imali šume kakve imamo. Kad ih se posiječe, isporuči ih se drvnoj industriji u kojoj radi 50-60 tisuća ljudi u Hrvatskoj. To je svojevrsni ciklus. Prirast na našem području svake je godine oko 400.000 kubika, a mi uvijek siječemo manje. Ostavljamo jedan dio prirasta da se drvna zaliha poveća. Ukupna drvna zaliha samo u Upravi šuma Koprivnica je blizu 15 milijuna kubika. I ona se ne smanjuje, već se svake godine lagano povećava. Siječemo onoliko koliko je potrebno, po propisima, ali i gledamo da uvijek određeni postotak drvne mase svake godine ostane.
Imamo dosta pritužbi ljudi koji dođu na izlet i vide da šume koja je nekad bila sada više nema. Da, ali tamo negdje drugdje raste nova šuma, a i ovdje će narasti. Volio bih da se šumarstvo gleda kao jedna gospodarska aktivnost koja je korisna za građane, za sve nas skupa.
