Drvna masa u našim šumama svake je godine veća za milijun kubika, tvrde u Hrvatskim šumama
Otkako su zatvoreni prilazi Koprivnici zbog čega se kroz dio grada preusmjerava dio tranzitnog prometa, dio građana primijetio je pojavu koje do sada nisu bili svjesni. Uočili su kako gradom prolazi nemali broj šlepera natovarenih trupcima. Tu činjenicu provjerili smo i sami te smo došli do zaključka da Ulicom braće Radić svakih 15 minuta prođe šleper do vrha natovaren hrvatskim drvom.
Građani koji su nas upozorili na ovu činjenicu pribojavaju se da Hrvatska nemilom sječom šuma ostaje bez vrijednog resursa kisika, da se devastira njen krajolik i nekontrolirano grabi u nešto što se može nazvati vrećom vrijednih dukata.
Strogi propisi
Iz Hrvatskih šuma nas pak uvjeravaju da je takva bojazan neopravdana jer se sječa šuma odvija prema strogo zadanim pravilima. Hrvatska je, potvrđuju nam, iznimno bogata šumama koje se prostiru na otprilike 2,7 milijuna hektara, odnosno zauzimaju 49,3 posto kopnenog teritorija zemlje. Naglašavaju da je drvna masa koja svakodnevno raste šumama, a u vlasništvu države, uvijek veća od količine koja se siječe. Svoju tvrdnju konkretiziraju brojkama pa kažu kako prosječni godišnji prirast u šumama kojima gospodare iznosi 7,5 milijuna kubičnih metara, a prosječna godišnja proizvodnja kroz njegu i sječu iznosi 6,4 milijuna kubičnih metara. Znači, drvna masa u našim šumama svake je godine veća za milijun kubika.
Tvrde da godišnje posade i do devet milijuna sadnica koje sami proizvode u svojim rasadnicima. Upravo u našoj podružnici imaju jedan od najsuvremenijih rasadnika za kontejnerske sadnice, Rasadnik Drnje.
Uvjeravaju nas da se šumama gospodari prema strogom Zakonu o zaštiti prirode i strogim propisima šumskogospodarskih osnova koji se donose na razdoblje od 10 godina. Pritom se vodi računa i o gospodarenju životinjskim svijetom koji nastanjuje šumovite predjele.
– Prema podacima Eurostata, pošumljenost Hrvatske u posljednjih se 25 godina povećala za 17 posto – ističu iz Hrvatskih šuma.
Na pitanje o količinama koje se prodaju drvoprerađivačima u zemlji i inozemstvu odgovaraju kako se gotovo sva godišnja proizvodnja proda domaćoj drvnoj industriji. Tek otprilike pet posto sortimenata, za koje naša drvna industrija nije iskazala interes, stavlja se na javna nadmetanja na koja se mogu prijaviti i ostale kompanije iz zemlje i inozemstva. Dakle, ističu, Hrvatske šume nisu izvoznik i kroz svoju politiku rabata nastoje potaknuti domaću drvnu industriju na što veći stupanj finalizacije proizvoda.
– Međutim, tužna je istina da neki u tome ne vide dovoljnu dobit, nego im je isplativije izvesti poluproizvod. Javnost ne vidi tko točno vozi trupce, lakše im je odmah optužiti Hrvatske šume. No mi radimo dalje, prošle smo godine po prvi put pozvali javnost da putem e-savjetovanja da svoje komentare i prijedloge kako bismo poboljšali model prodaje, a sve s ciljem poticanja kružne ekonomije u drvoprerađivačkoj industriji tako da drvni resurs posluži kao temelj stvaranja nove vrijednosti u obliku proizvoda od drva – naglašavaju iz Šuma upirući prstom na hrvatske kupce koji drvo u nemalim količinama izvoze iz naše zemlje.
Sade više nego sijeku
Poticanjem prerade sirovine u domaćim pogonima, obnovom i razvojem tradicijskih obrta, razvojem domaćeg tržišta poluproizvoda te investicijska ulaganjima u nove tehnologije i inovativne proizvode, preduvjeti su za gospodarski rast, investicije, nova zapošljavanja, jačanje i opstanak ruralnog dijela zemlje. No taj je proces, ne krivnjom Hrvatskih šuma, izrazito spor.
Iznoseći podatke za našu županiju, iz Hrvatskih šuma kažu da na ovom prostoru gospodare s 42.000 hektara državnih šuma s godišnjom prosječnom sječom 400.000 metara kubičnih. Slikovitije rečeno, za ovu je godinu na prostoru županije predviđena sječa 257.949 stabala.
– Što se tiče sadnje, u posljednjih pet godina ukupno je posađeno četiri milijuna sadnica iz vlastite proizvodnje, dakle 800.000 godišnje, dok 10-godišnji prosjek iznosi i više od milijun sadnica u jednoj godini – tvrde iz Hrvatskih šuma.
Ipak, dodaju za kraj, postoje i slučajevi u kojima Hrvatske šume ostaju bez svojih pošumljenih dijelova. Kažu da se jedino smanjenje površina njihovih šuma događa uslijed gradnje infrastrukturnih objekata u županiji i povrata šuma bivšim vlasnicima.
