Hrvatsko selo već godinama proživljava teške trenutke zbog iseljavanja i malog prirasta novorođenih, a u posljednjih desetak godina problem predstavlja i velik broj starijih neženja koji su na pragu petog desetljeća života bez da su pronašli životne partnerice s kojima bi zasnovali obitelji.
U općinama velik broj neoženjenih muškaraca od 40 do 55 godina
Točan broj neženja po općinama naše županije teško je utvrditi jer se o tome ne vode zasebne statistike, no kao okvirni pokazatelj se može uzeti zadnji popis stanovništva koji je doduše star šest godina, ali jasno pokazuje kako sve općine imaju velik broj neoženjenih muškaraca u dobnom rasponu od 40 do 55 godina koji se nisu skrasili.
U većim selima poput Virja broj neženja se kretao oko 150, dok u manjim selima kao što su Hlebine statistički zabilježeno oko pedesetak neoženjenjenih muškaraca. Među njima su i junaci naše priče, Hlebinčani Zdravko Trtanj i Zlatko Hegedušić, pedesetogodišnjaci koji već godinama bezuspješno pokušavaju naći srodne duše, no unatoč tome ne gube nadu da bi se to moglo promijeniti.
– Otac mi je uvijek govorio kako se nikad ne treba ženiti jer u braku dolaze samo problemi, no sada kada sam stariji vidim da je puno lakše funkcionirati ako život dijeliš s nekim. Kad si mlad sve izgleda lijepo jer nema puno obaveza, no kada dođu zrele godine sve je teže i bilo bi lijepo imati nekoga kraj sebe – kazao nam je Zdravko koji je ostao u Hlebinama baviti se poljoprivredom, a svi pokušaji koje je do sada imao kod ljepšeg spola nisu rezultirali nekim dugotrajnijm „aranžmanom“.
U njegovom životu je bilo raznih simpatija, no uvijek je nedostajalo nešto što bi ga u potpunosti zadovoljilo, pa je na kraju ispalo da još uvijek nije pronašao „onu pravu“.
-Bilo je raznih udvaračica, neke su me zvale nakon što su prije nekoliko godina pročitale jedan članak u novinama, no nismo našli zajednički jezik jer se ispostavilo da nisu bile u potpunosti iskrene, a to mi je najvažnije- prisjetio se Zdravko te kazao kako se danas sve promijenilo i nema više klasičnih udvaranja nego sve ide preko dopisivanja putem interneta što mu se ne sviđa.
Upitali smo naše sugovornike traže li životne družice samo u Hlebinama ili i van sela, na što su odgovorili kako da gotovo i nema neudanih žena u njihovom selu, a one koje su možda i bile za udaju su otišle potražiti sreću u neka druga okolna mjesta.
Posebno je samotno u dugim zimskim noćima
Najteže je, kažu, u zimskim mjesecima kada su dani vrlo kratki jer onda vrijeme provode sami u kućama, a u selu i na cesti nema „žive duše“. Jedino što im preostaje je da se nalaze i zajedno druže i tako krate vrijeme.
-Samoća nas je zbližila i nas nekolicina imamo naviku sastajati se jer nam tako brže prođe vrijeme. Život nam je za sada tako podijelio karte, a kako će biti dalje vidjet ćemo – kazao je Zdravko.
Kućanske polove obavljaju sami, a u nešto boljoj je poziciji Zlatko koji još uvijek živi s majkom pa ne mora brinuti o kuhanju, no rado bi upoznao nekoga s kime bi dijelio budućnost.
– Život na selu nikad nije bio lagan i puno se radi, no žalosno je gledati kako je gotovo svaka druga,treća kuća prazna i ima sve manje ljudi. Većinom su ostali stariji ljudi i mi koji se nismo oženili- rekao je Zlatko.
Unatoč tome što većinu vremena provode sami naši sugovornici ne gube nadu da će pronaći nekoga s kime će se skrasiti jer, kažu, nikad nije kasno za pronaći srodnu dušu iako su svjesni da im godine više ne idu u prilog jer zakoračili su u pedesete.
-Nadam se da ću se skrasiti jer biti samac je jako teško. Možda sam i sam kriv jer sam bio u mladosti previše izbirljiv i sada mi se to obilo u glavu. No, učiš dok si živ. Žao mi je što mi je nedavno jedna potencijalna družica pobjegla u Austriju, no očito je procijenila da je život drugdje ipak bolji – u dobrom raspoloženju i s velikim osmijehom na licu zaključio je Zdravko.
