Detektiv Siniša Patačko otkriva lažna bolovanja, bračne nevjere i prisluškivanja prostorija

Svi imamo neku sliku u umu kada čujemo pojam „privatni detektiv“, a vjerojatno ovisi o tome koji nam je najdraži filmski ili televizijski lik iz te branše. Bilo da nam je prva asocijacija genijalni Sherlock Holmes, uglađeni Poirot, policajac detektivskog uma Columbo ili pak neki glamurozni špijun poput Jamesa Bonda, sve su one podjednako pogrešne kada se radi o stvarnoj svakodnevici privatnog detektiva u Hrvatskoj.


Jedan od njih je Siniša Patačko, diplomirani kriminalist iz Đurđevca koji se tim poslom bavi već 17 godina, a od 2006. ima i svoju Privatnu izvještajnu agenciju (PIA), u Zagrebu. Za nas je izdvojio vrijeme između rješavanja slučajeva, prikupljanja povjerljivih informacija i razotkrivanja sumnjivih rabota kako bi nam približio svoje zanimljivo zanimanje. Ono što nas je prvo zanimalo je ima li ikakvih sličnosti između stvarnog i filmskog detektivskog posla.

O detektivskom poslu doznavali smo iz američkih filmova

– O detektivskom smo poslu uglavnom doznavali iz američkih filmova, pa su u počecima to većinom bili stereotipi viđeni na ekranu. Međutim, sad se o našem radu sve više zna i sve više piše pa se posljednjih godina stvari mijenjaju. Tvrtke i odvjetnički uredi prepoznaju privatne detektive kao dio sigurnosnog sustava, odnosno jedne karike u sudskim postupcima. Film je jedno, a život drugo pa je to tako i s poslom detektiva u našem okružju. Ipak, činjenica je da su sličnosti u dinamičnosti posla, ne postoje dva ista predmeta, svakom slučaju pristupa se na različit način – objašnjava Patačko.

U opisu posla su mu razne djelatnosti – privatni problemi klijenata ili nešto što će činiti ključnu razliku na sudu. U svakom slučaju, ne radi se o sjedenju u automobilu i uhođenju, kao što neke od predrasuda tvrde.


– Ne bih rekao da nekoga uhodimo. Bavimo se prikupljanjem dokaza i informacija koje klijentu mogu poslužiti u sudskom sporu ili u donošenju poslovnih ili privatnih odluka. Dakako, ponekad može ići i pratnja na terenu, koristimo se tehnologijom koja nam omogućava bolju učinkovitost, a tu su i poslovi analitike. Kad se kod nas spomene posao detektiva još uvijek se uglavnom misli samo na praćenje ljubavnika, bračne nevjere i slično. No Zakon o privatnim detektivima definira koje usluge privatni detektiv može pružati pa se prilagođavamo klijentu unutar zadanog zakonskog okvira. Konkretno, u mojem slučaju radi se najčešće o provjeri poslovanja, provjeri sigurnosti komuniciranja, provjeri radnika (lažna bolovanja, mjesta stanovanja), utvrđivanje postojanja krivotvorina na tržištu, a onda slijedi mnogima zanimljivija obiteljska problematika. Metode i sredstva kojima dolazimo do podataka ipak spadaju u sferu poslovne tajne – kaže.

Za uspješno obavljanje zadataka detektivi trebaju i prikladno oruđe, dalekozor i blokić za bilješke ni u kojem slučaju neće biti dovoljan. Srećom, današnja tehnologija pruža brojne mogućnosti.

– Upravo korištenje naprednih tehnoloških rješenja uvelike nam olakšava posao, a male kamerice, snimači, prisluškivači, alati koje najčešće vidimo u detektivskim filmovima pobuđuju i danas mnogima maštu. Istina, i mi koristimo sofisticiranu tehnologiju kada je to i u kojoj mjeri moguće. Primjerice, za protuprislušni pregled prostorija koristimo skenere spektra i detektore nelinearnih spojeva, dok pak za opservaciju koristimo kamere sa optikom visoke rezolucije – objašnjava Patačko.

Priroda njegova posla još uvijek je ljudima vrlo zanimljiva, priznaje, a i ta je djelatnost relativno nova u Hrvatskoj. Bez obzira na to, suradnja s onima koji provode zakon sve je bolja, što svima olakšava djelovanje.

– Policajci su naši kolege, s nekima od njih sam i studirao i oni nam nisu konkurencija, pa tu ne može biti ni nadmetanja. U pravilu surađujemo i s policijom, ali i s odvjetničkim uredima na predmetima koji to podrazumijevaju, odnosno kad je to neophodno za uspješno rješavanje slučaja – navodi.


Za poboljšanje statusa detektivske djelatnosti bori se i kao višegodišnji predsjednik Udruge privatnih detektiva Hrvatske, funkcije koju obavlja već osam godina, odnosno četiri mandata. Radi na promicanju uloge detektivske djelatnosti, poboljšavanju zakonskih rješenja relevantnih za njihovu struku te usklađivanju s hrvatskim propisima. Također, jedan trn u detektivskim petama u Hrvatskoj je svojevrsno crno tržište takvih usluga, odnosno samoprozvani detektivi bez potrebnih kvalifikacija.

Problem crnog tržišta i samoprozvanih detektiva

– Kao i u svakom drugom poslu, i u našem postoji rad na crno. Postoje neki koji nude detektivske usluge, a da za to nemaju odobrenje od MUP-a. To je problem prvenstveno za klijente jer su oni prevareni. Podaci ili dokazi koje pribavi netko tko nije licenciran ne mogu se koristiti kao dokaz na sudu. Osim toga, klijent s takvom osobom nema pravnu zaštitu jer ne može potpisati ugovor. Stoga je i jedan od zadataka Udruge privatnih detektiva edukacija potencijalnih klijenata kao i borba protiv ilegalnih detektiva. Tu ostvarujemo vrlo uspješnu suradnju s MUP-om. Savjetujem potencijalne klijente, koji će eventualno trebati našu pomoć i usluge, da prije dogovaranja bilo kakvog angažmana zatraže od angažiranog privatnog detektiva da im pokaže svoju licencu. Nju izdaje MUP i na njoj mora biti i originalna fotografija privatnog detektiva – upozorava Patačko.

Sve se to odnosi i na klijente iz njegovog rodnog kraja, kojih također ima. Podravci i Prigorci se u tom se pogledu ne ističu prohtjevima i zahtjevima usmjerenim prema privatnim detektivima.

– Podravina i Prigorje su, znate i sami, mirni krajevi, međutim detektivske usluge ipak koriste. Imam odrađene poslove i za klijente s ovog područja koji se u svemu uklapaju u sliku potreba i želja klijenata iz ostalih dijelova Hrvatske. Ništa baš specifično – uvjerava nas Patačko.

Teško mu se odlučiti kakav tip slučaja mu je najdraži, ali ono što zna jest da je svaka vrsta zadatka pravo zadovoljstvo kada se uspješno odradi, bilo to povećanje razine sigurnosti u nekoj tvrtki ili pak terensko praćenje i promatranje neke osobe. S bizarnim zahtjevima nije se, kako kaže, susretao, nasreću ili možda nažalost. Život ipak nije film, no ne sumnjamo da je naš Picok podjednako učinkovit kao i njegovi kolege s malih ekrana.

Vezani članci

Najčitanije