U Đurđevcu trenutno radi nekoliko registriranih udomiteljstava te dva obiteljska doma u kojima borave stariji Đurđevčani. Posjetili smo obiteljski dom Prelec – Kralj u samom centru grada, koji djeluje od 2006. godine kao prvi na području naše županije te skrbi o 20-ak štićenika. Vode ga supružnici Branimir i Jadranka Prelec koji su prije nekoliko godina i proširili svoje kapacitete koristeći mjeru iz programu poticanja poduzetništva Grada Đurđevca koje se odnose na udomitelje i domove. Kupili su kuću u blizinu prvog objekta te je adaptirali i prilagodili svojim korisnicima. Ukupna vrijednost investicije opremanja prostora iznosila je nešto više od 65 tisuća kuna, a Grad je sufinancirao gotovo polovicu iznosa.
– Puno su nam pomogli i suradnja je na vrlo visokoj razini. Ovaj posao je iznimno zahtjevan i mnogo je stresnih situacija pa je svaka pomoć od velikog značaja. Subvencionirali su nabavu nove opreme i pomogli su nam kad smo uređivali novi objekt. Odlična je i suradnja s liječnicima Doma zdravlja i Hitne medicinske službe te crkvenim predstavnicima, svi oni doprinose kvaliteti naše usluge – kazao Prelec pokazujući nam objekte.
U domu su zbrinuti mahom slabo pokretni i nepokretni korisnici te štićenici s težim bolestima, a nekoliko štićenika je i na palijativnoj skrbi.
– U zadnje vrijeme prebacili smo se i na palijativnu skrb i sve je više obitelji koje traže takvu uslugu. Imamo, primjerice, čovjeka na respiratoru kojeg se boje uzeti veliki domovi i zbog toga nam je krivo kad iz državnih domova imaju prema nama podcjenjivački stav i smatraju nas nestručnima, a to nije istina. Imamo devet zaposlenih, medicinsku sestru i njegovateljice, svi su prijavljeni i nismo dužni nikome ni lipe. Na golom smo tržištu, jedino nismo u sustavu PDV-a, a da jesmo ne bi mogli preživjeti – kazao je Prelec.
Kroz dom je do sad prošlo mnogo korisnika, kako Đurđevčana tako i onih koji dolaze iz raznih krajeva kontinentalne Hrvatske.
– Stalno nas zovu ljudi iz Zagreba jer naše su cijene oko 2600 do 3000 kuna ovisi o stanju korisnika. Žao mi je kad na televiziji govore kako privatni domovi imaju visoke cijene, to nije istina, barem u našem slučaju. Najviše zbrinjavamo nepokretne ljude i one koji su na sondama te zahtijevaju veliku brigu pa je onda i cijena viša. Žalosno je da nas država upravo zbog toga ne podržava. Barem da daju neku malu subvenciju jer brinemo o teškim slučajevima – naglasila je Prelec.
Cijene smještaja su, kažu, prihvatljive, a nekad uzimaju štićenike i za manju naknadu jer znaju da ljudi nemaju novaca. Posao je, ističu, naporan, radi se 24 sata u tri smjene, a i troškovi su veliki. Uz to, mnogo je i administrativnih prepreka i pravilnika koji im otežavaju posao.
– Samo za grijanje za dvije kuće troškovi su nam tisuća kuna. Po zimi radimo gotovo na nuli, ostane nam nekoliko tisuća kuna zarade. Ministarstvo socijalne skrbi propisalo je loše pravilnike pa tako zahtijevaju da u 25 metara kvadratnih imamo samo dva kreveta, a u bolnici su nagurana i po četiri kreveta u isti prostor. Imamo prostor, nije gužva, no birokracija i takvi pravilnici, s tim nas ubijaju. No do sad nismo imali nikakve probleme, inspekcije koje su nas obilazile nisu imale zamjerke – kazala je Prelec.
Za kraj smo ih upitali što misle o izgradnji doma u Đurđevcu koji bi bio pod patronatom gradske uprave.
– Izgradnja bi koštala recimo milijun eura, a gdje je radna snaga i subvencioniranje smještaja. Najmanje koštaju zidovi. Đurđevčani daju u dom svoje nepokretne i one koji su imali moždane udare, kad dođu do ruba i ne znaju kamo bi iz bolnice, a pitanje je koliko bi u takvom domu koštao smještaj i tko bi ga mogao platiti. Glavni je problem onaj s kojim se svaki dan susreću centri za socijalnu skrb jer oni, da bi mogli smještati korisnike u privatne obiteljske domove, moraju imati domove u mreži, a to nije zaživjelo već 15 godina. Imaju ljude na sondama i teške bolesnike koje ne smiju dati k nama iako imamo sve uvjete. Stvar je jednog potpisa u ministarstvu hoće li se platiti nama ili državnim domovima za subvencioniranje, a kako vidimo još uvijek smo svi na čekanju – zaključio je Prelec.
_____________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________
Iako Grad Đurđevac nema dom za starije i nemoćne pod svojom ingerencijom, po tom pitanju nastoji pružiti maksimalnu podršku svojim sugrađanima u starijoj životnoj dobi. Osim programa Zaželi kojim u suradnji s europskim fondom financira rad gerontodomaćica na području grada i prigradskih naselja, propisuje i brojne druge mjere iz domene socijalnog poduzetništva kojima se nastoji pomoći u izgradnji lokalne mreže malih obiteljskih domova i udomiteljstava.
– Vrlo smo osjetljivi po tom pitanju i pokušavamo na najbolji mogući način pomoći našem staračkom stanovništvu od kojih dio spada i u socijalno ugroženu kategoriju zbog malih mirovina koje primaju. Osmislili smo različite mjere socijalnog poduzetništva upravo kako bismo potaknuli poduzetnike da otvore udomiteljstva i male obiteljske domove te po prihvatljivim ekonomskim cijenama zbrinu naše starije sugrađane. Sufinanciramo ulaganje u novi smještaj i po svakom novom krevetu dajemo 1000 kuna te poboljšavamo uvjete u postojećem smještaju. Sufinancira se i kamata na kredit te nabavka opreme, a za te mjere koje korisnici najviše koriste izdvojili smo 200 tisuća kuna – objasnio je Hrvoje Janči, gradonačelnik Đurđevca.
Osim toga Grad je oslobodio od plaćanja komunalne naknade one koji zbog svojih primanja i socijalnog statusa nisu u stanju izvršavati obaveze, a tu su još i klasične jednokratne pomoći te božićnice i darivanja za vrijeme blagdana. Što se pak izgradnje doma tiče, gradonačelnik kaže kako je gradska uprava u stalnom kontaktu s nadležnim ministarstvima te kako se traži efikasno rješenje.
– Planovi za izgradnju doma na području grada postoje, čim se stvore preduvjeti za materijalnu komponentu, bez problema možemo riješiti. No najmanji problem je izgraditi zgradu. Za to možemo naći odmah novca i lokaciju, veći je problem održavanje pogona i pitanje sufinanciranja smještaja. U tako nešto ne možemo ulaziti bez dogovora s državom. Već nekoliko godina se čeka novi zakon, odnosno čeka se da se uvede imovinski cenzus kako bi se znalo pod kojim uvjetima bi se korisnici primali u domove. Imamo situaciju da ljudi s 1000 eura mirovine u Koprivnici plaćaju smještaj dvije tisuće kuna, a ostalo podmiruje Županija, dok drugdje ljudi s manjim mirovinama uz pomoć obitelji plaćaju i po pet tisuća kuna bez ikakvih subvencija. Treba uvesti imovinski cenzus kako bi se plaćalo pravednije – naglasio je Janči.
