Ivica Jakupić široj javnosti poznat je po dvije društvene uloge, liječničkoj i aktivističkoj. Ovaj stanovnik Koprivničkog Ivanca zaposlen je kao radiolog u Općoj bolnici Dr. Tomislav Bardek, a svoje slobodno vrijeme posvetio je društvenom angažmanu kojim želi postići da se nastali otpad zbrinjava na prihvatljiv način. U skladu s ovim potonjim, Jakupić je gorljivi zagovornik kružne ekonomije i maksimalno mogućeg odvajanja otpada na kućnom pragu. Istovremeno se protivi mogućoj gradnji spalionice na Piškornici te realizaciji projekta RCGO Piškornica.
Govoreći o svojem profesionalnom angažmanu, naš sugovornik je kazao da se još u mladenaštvu osjetio pozvanim baviti se medicinom.
– Već sam se u srednjoj školi, točnije u trećem razredu opredijelio za smjer medicinski tehničar općeg smjera. Nakon toga put me, logično, odveo na Medicinski fakultet u Zagrebu koji sam upisao u generaciji 1981./1982. Prije nego što sam započeo redovni studij, poslan sam na odsluženje vojnog roka u Novi Sad. U tamošnjoj vojarni obučavali su se medicinski tehničari za potrebe vojske – riječi su Jakupića koji se nakon odsluženog vojnog roka uputio u Zagreb na studij medicine i završio u zadanom roku.
Već 1988. godine zapošljava se u tadašnjem Medicinskom centru Koprivnica. Uspoređujući to vrijeme u zdravstvu s današnjim, naš sugovornik kaže da je ono bilo mnogo bolje.
– Liječnika je tada bilo znatno više pa stoga nije bilo moguće s lakoćom dobiti specijalizaciju. Stoga sam radiologiju specijalizirao tek 2000. godine. U međuvremenu sam bio aktivan sudionik Domovinskog rata – kaže Jakupić.
Zaintrigirao nas je njegov stav prema kojem je zdravstvo funkcioniralo mnogo bolje u takozvanom mračnom socijalizmu, nego što je to slučaj danas kad smo svoj na svome.
– Medicinski centri, kakve smo imali u socijalizmu, bili su dobar zdravstveni koncept. Nažalost, on je prekrojen na način da danas imamo domove zdravlja i bolnice što je rezultiralo time da je izgubljen kontakt bolničkog osoblja s liječnicima primarne zaštite. Ta je komunikacija, kad smo bili pod istim upravljačkim krovom, bila odlična i samim time problemi su se brže i kvalitetnije rješavali – smatra Jakupić koji nam je otkrio svoju viziju zdravstvene reforme u Hrvatskoj.
Mišljenja je da ona nužno treba krenuti iz Zagreba, jer tamo je epicentar svih problema u zdravstvu. Čak štoviše, tvrdi Jakupić, Zagrepčani su zdravstveno privilegiraniji u odnosu na pacijente iz ostalih dijelova zemlje.
– Svaka reforma bit će bezuspješna do onog trenutka u kojem će Zagreb dobiti nekoliko općih bolnica koje su nužne da bi sustav profunkcionirao. Jer, Zagrepčani se moraju, kao i svi mi, liječiti u općim bolnicama, a ne kao danas da s ulice, zbog manjih tegoba, odlaze u sveučilišne bolnice na pregled sveučilišnom liječniku. Zbog takve situacije vrstan sveučilišni liječnik nedostupan je pacijentima, iz Koprivnice, Varaždina ili Virovitice koji boluju od ozbiljnih bolesti kao što su karcinomi – objašnjava naš sugovornik detektirajući gdje se danas iscrpljuju resursi i novac u zdravstvu.
Prema njemu, Zagreb mora imati svoje opće bolnice, a sveučilišne bolnice moraju biti isključivo nacionalnog karaktera i dostupne svim pacijentima pod jednakim uvjetima. Pravo na zdravlje je ustavna kategorija, naglašava Jakupić koji dodaje da poneki tu kategoriju zloupotrebljavaju.
– Dugačke liste čekanja za pregled rezultat su naglog i velikog pada broja liječnika. Mnogi od njih sreću za sebe i svoje obitelji potražili su u razvijenijim zemljama. No netočno je kad kažemo da se problem nedostatka medicinara pojavio s ulaskom naše zemlje u Europsku uniju, jer mi smo i prije otvaranja granica bili europska zemlja s najmanjim brojem liječnika na 100 tisuća stanovnik. S tim deficitom ušli smo u EU, nakon čega se on dodatno produbio. Ali, nije samo nedostatak medicinskog osoblja problem, nego je problem i organizacija posla. Nerijetko se događa da pacijenti čije stanje ne zahtijeva hitnu obradu, uzurpiraju vrijeme i prostor pacijentima kojima je takav tretman neophodan. To ide na dušu liječnika koji ponekad traže da pacijent obavi nepotrebne pretrage i na taj način uzurpiraju zdravstvene kapacitete – ističe Jakupić i dodaje da u Njemačkoj 20 posto najbogatijih građana liječničku pomoć traži u privatnom sektoru.
Smatra da je ta praksa ispravna, jer tako se oslobađaju kapaciteti javnog zdravstva.
Kad smo razgovor usmjerili na temu angažmana u udruzi Zelena Piškornica, rečeno nam je da liječnički poziv nije u koliziji s volonterskim angažmanom koji teži skrbiti o okolišu.
– Iznenađuje me to što se veći broj kolega nije odvažio na sličan put, odnosno da nije izašao u javni prostor i zahtijevao veću brigu za okoliš kojeg ostavljamo svojoj djeci – iznenađen je Jakupić koji se nalazi na čelu Zelene Piškornice, udruge osnovane u studenom 2017.
Medicinski centri, kakve smo imali u socijalizmu, bili su dobar zdravstveni koncept. Nažalost, on je prekrojen na način da danas imamo domove zdravlja i bolnice što je rezultiralo time da je izgubljen kontakt bolničkog osoblja s liječnicima primarne zaštite. Ta je komunikacija, kad smo bili pod istim upravljačkim krovom, bila odlična i samim time problemi su se brže i kvalitetnije rješavali – smatra Jakupić
Te godine je, podsjeća Jakupić, u razmatranje uzeta mogućnost gradnje spalionice smeća što je za njega samog neprihvatljiv način zbrinjavanja otada. Spaljivanjem se, naglašava, u okoliš ispušta veliki broj dioksina, odnosno izrazito kancerogenih tvari.
– Osim dioksina, čije je ispuštanje u atmosferu nemoguće u potpunosti zaustaviti, postavlja se pitanje i zbrinjavanja pepela punog teških metala. Gotovo sam siguran da bi i njega zbrinuli na Piškornici. Sve su to bili razlozi da se kao liječnik i stanovnik Koprivničkog Ivanca pobunim protiv planiranog načina zbrinjavanja našeg i tuđeg smeća pa sam se stoga angažirao u spomenutoj udruzi – kaže Jakupić smatrajući da je angažman ljudi koji su se okupljali oko Zelene Piškornice pomogao da se bar privremeno odgodi gradnja spalionice.
Nažalost, tvrdi Jakupić, istovremeno su se otvarali i još uvijek se otvaraju, novi problemi vezani uz odlagalište otpada nadomak Koprivnice i Koprivničkog Ivanca.
– Neugodan miris s odlagališta stanovnici Koprivničkog Ivanca osjećaju najviše ljeti kad pušu određeni vjetrovi. No najizloženiji negativnom utjecaju odlagališta bili smo u vrijeme požara kad su u zraku bile ogromne koncentracije dioksina. Tada smo jedva preživjeli – tvrdi Jakupić za kojeg je upitna i posljednja stručna studija kojom se kaže da ne postoji negativan utjecaj Piškornice na okoliš.
Jer, kaže, izuzimanje uzoraka iz okoliša i njihova analiza nisu činjeni onako kako bi valjalo činiti.
– To potkrepljujem činjenicom prema kojoj je cijeli ovaj proces financirala županijska vlast, dakle zainteresirana strana. Osim toga, analiza uzoraka rađena je u Školi javnog zdravlja Andrija Štampar, a ne u nekom neovisnom laboratoriju. Sve to daje nam za pravo da sumnjamo u predočene rezultate – govori Jakupić.
On se plaši da su kod posljednjih požara na Piškornici oštećene geomembrane koje, moguće je, u podzemlje propuštaju toksične vode.
– Stoga je primarno da se provjeri stvarno stanje geomembrana, da se sanira preostali dio odlagališta te da se na mjestima, na kojima ga nema, instalira sustav za otplinjavanje – napominje Jakupić.
Na upit, hoće li se nakon angažmana u civilnom sektoru angažirati i politički, Jakupić je rezolutan u svom negativnom odgovoru.
– Svi smo siti politike, pogotovo ovakve koja glumi demokraciju, koja se plaši referendumskih izjašnjavanja svojih građana. Izbjegavajući referendume poput onih kojima bi građani pokazali stav o Piškornici, vlast samo dokazuje da se plaši svog naroda – riječi su Jakupića.
On ne vidi razlog zbog kojeg bi se kandidirao na izborima.
– Danas na izbore idu samo politički aktivisti i oni koje nazivamo uhljebima, a to su ljudi čiji položaj u društvu, nekoj državnoj tvrtki ili ustanovi ovisi isključivo o rezultatima na izborima – detektira Jakupić za kojeg se vlast i opozicija na svim razinama ponašaju suprotno interesima običnog građanina.
Da bi se naše društvo izliječilo od sindroma loše demokracije, Jakupić smatra nužnim izglasavanje kvalitetnog zakona o referendumu.
– Ne vidim razloga zašto se naši građani, poput Švicaraca, ne bi 20-ak puta godišnje izjašnjavali na referendumima od kojih bi neki bili obvezujući, a neki tek svojevrsne ankete. Političari su zaboravili da su oni sluge narodu, a ne da, kako misle, narod mora služiti njima – zaključuje Jakupić.
