Svaka ljudska ruka ima pet prstiju. Preslikamo li to na obitelj, većina obitelji ima djecu, iako rijetko koja ima pet i više djece ali za zbrku u obitelji dovoljno je i dvoje. Obitelji s više djece često imaju različite emocije prema svakom djetetu, različit pristup u odgoju, različito ih podržavaju iako to ne primjećuju i ne priznaju. Vanjski promatrač će različite postupke uočiti relativno brzo. Može se tako dogoditi da jedno dijete živi u povlaštenom položaju u odnosu na svoju braću i sestre. Slično kao u priči o Pepeljugi.
Šetajući svojim kvartom iz jedne zgrade izjurila je „Pepeljuga“. Ljutito je zalupila vrata uzvikujući da više ne može tako i da njega vole više od nje. Moja znatiželja je porasla te sam se zainteresirala što je posrijedi. Vidno uznemirena „Pepeljuga“ se ljutila na svoje roditelje za koje je tvrdila da njenog brata vole više nego nju. Navodila je tako niz primjera koji su njoj bili pokazatelji da brata vole više nego nju. Brata je opisala kao razmaženo malo derište, mlađe od nje deset godina koji je uvijek bio pažen i mažen, dobivao sve što je poželio. Čak i ljepšu sobu ima nego ona, koja je starija i koja zaslužuje tu sobu. Bilo je puno sličnih navoda, opravdanih ili ne. Svi su ukazivali na različit pristup djeci istih roditelja ili se djeci to tako čini.
Mogla je to biti i obična bratska ljubomora koja je prisutna u velikom postotku između braće i sestara. Roditelji ju uglavnom teško uspijevaju primiriti. Braća tu ljubomoru i rivalstvo za roditeljsku pažnju međusobno poravnaju čim odrastu. „Pepeljuga“ i ja dio smo puta šetale zajedno. Ona je pričala, a ja sam slušala. Saznala sam da baš ne oskudijeva u svemu kako se činilo u trenutku kad je izjurila iz kuće u kojoj je živjela s “tako strašnim tlačiteljima“, tj. njenim roditeljima koji ju čak i mrze. Putem smo se obje složile da ti „tlačitelji“ i nisu baš tlačitelji. Brinu oni o svemu djeci potrebnim, u skladu s mogućnostima.
Moja „Pepeljuga“ bila je željna roditeljske pažnje i ljubavi koja joj je silno nedostajala, ali nije znala to iskazati riječima već demonstrativnim ponašanjem još nedovoljno odrasle osobe. No, ponekad i mi odrasli, kada trebamo ljubav, pažnju i zagrljaj, na sličan način izražavamo emocije.
