Unikatni mačori nisu udruga već skupina koju čine volonterke Nina Kolar, Kristina Kemić, Inga Peterlin i Martina Kazinoti te desetak životinja koje su i bile povod okupljanja ovih djevojaka. Naime, one zbrinjavaju kućne ljubimce koji, osim što su napušteni, boluju od raznih neizlječivih bolesti. Za većinu njih, nažalost, kriva je ljudska ruka.
-Kad se pojavio mačak Horus bilo je i suza. Nekad se jednostavno slomimo, mada smo vidjele svašta. Bio je toliko izudaran da su mu ispale oči i mjesecima sam ga hranila na špricu. Ali sad je sretan i voljen mačak. Moram spomenuti i također slijepog mačka Glua kojeg je ispočetka moj pas vodio po dvorištu. Osim sljepoće ima i mačju leukemiju, ali važno je napomenuti na ni mačja sida niti leukemija ne prelaze na ljude i da tako bolesne životinja mogu imati kvalitetan život uz pravilnu njegu – priča nam Nina.
Dio mačaka mora jesti posebnu, medicinsku hranu koja je skuplja, no cure se trude da njihovi četveronožni štićenici nikada ne ostanu bez nje. Iako priznaju da situacije kad ostanu bez novca nisu rijetke. No, uskoče neki stalni donatori i opet se gura dalje. I troškovi liječenja životinja su visoki, ali, kaže Nina, imaju veterinare koji su uvijek spremni pomoći bolesnoj životinji, pa pričekati s naplatom. Jer, cure dobro poznaju i cijene to što rade.
– Budući da nismo udruga nego inicijativa i samostalni volonteri, nismo nikada tražile pomoć od grada, jer mislimo da ne bi imale pravo na nju. Inače, ja se godinama brinem o napuštenim životinjama. Istina planirala sam samo brinuti o njima dok im ne nađem udomitelje, ali eto, ljudi su nam počeli javljati i za te bolesne, koje stvarno nismo imale srca ostaviti. Nikad nitko nije pokazao interes za udomljavanja nekog „unikatnog mačora,“ pa su postali dio obitelji. Veliki je problem što ljudi ne žele sterilizirati kućne ljubimce, pa im tako stalno na svijet donose mlade koji često završavaju gore nego smeće. Ljudi stvarno znaju biti grozni, neznam kako bi to drugačije nazvala, ostavljaju slijepe životinje da umru u šumi. Ovih smo dana tako našle jednog mršavog, gladnog i žednog mačka. Toliko je uplašen da mi se zalijeće u namještaj u sobi. Neznam tko može biti takav prema živom biću, takve su stvari stvarno za svaku osobu – kaže Nina Kolar.
Kod njih je, na svoju sreću, završila i mačka Šotka, pronađena na hranilištu na Šoderici. Nisu joj funkcionirale zadnje šape i bila je nepokretna. Čak niti veterinar nije bio siguran hoće li ozdraviti, ali prohodala je nekoliko dana prije ovog našeg razgovora. I sad je, kao takva zdrava mačka, spremna za udomljavanje.
Odnedavno se unikatnoj ekipi priključila i vrana Haron. Ima slomljeno krilo i čim se donekle oporavi, živjet će u dvorištu sa psom Verdijem koji je tu već četiri godine. Društvo mu pravi jedan jež koji nije na rehabilitaciji, već svakodnevno posjećuje unikatnu ekipu.
-Financiramo se donacijama dobrih ljudi, radimo aukcije i u planu je prodaja stvari na sajmištu, čim bude ponovno otvoreno. O tome ćemo javnost obavijestiti putem naše Facebook stranice Unikatni mačori – kaže Nina.
Također napominje kako se većina životinja dobro slaže. I po tom bi pitanju, smatra, mi ljudi mogli puno naučiti od njih. Kao da shvaćaju da su sve one, iako s različitim zdravstvenim problemima, tu zbog iste nevolje. Netko ih je ozlijedio i odbacio, a cure ih vole takve kakve jesu i brinu o njima.
-Puno je tu posla i odricanja, ali nikad nisam požalila što se ovime bavim. Volontiranje je za mene način života. Okružena sam “unikatnim” životinjama, ali i “unikatnim” ljudima koji su uvijek spremni pomoći bilo nekom donacijom ili prijevozom mačaka do veterinara. Posebno zahvaljujem Siniši, Dunji, Damiru, Ines, Luki i Draženki, a oni znaju zašto. Niti jedna donacija niti pomoć ne može biti mala, jer znači puno. Za uzvrat unikatni mačori svakome poklone ono što jedino mogu, puno maženja i predenja u krilu – ističe Nina Kolar, koprivnička volonterka koja je, igrom slučaja, postala poznata upravo po brizi o teško bolesnim kućnim ljubimcima.
