Cody McClain Brown, najpoznatiji hrvatski zet, autor knjiga Propuh, papuče i punica te Hrvatska uzvraća udarac, gostovao je u srijedu u Knjižnici i čitaonici Fran Galović. Tom prilikom razgovarali smo s Codyjem o izazovima življenja u Hrvatskoj.
Cody je nastavnik na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, rođen je u Tulsi u državi Oklahoma, diplomirao je engleski na Sveučilištu Loyola u New Orleansu i magistrirao politologiju na Državnom sveučilištu Oklahoma. Doktorirao je na Sveučilištu Kanzas s temom „Zašto su se borili: Razlozi sudjelovanja u ratu u Hrvatskoj“, a u Hrvatsku je došao zbog supruge Silvane koju je upoznao u Oklahomi gdje je ona bila na stipendiji Ron Brown. Zatim je Cody dobio Fulbrightovu stipendiju na FPZG-u. Kako je postao otac djevojčice Mare, odlučio je svoj novi dom zasnovati u Hrvatskoj.
Dolaskom u Hrvatsku najveća razlika koju je primijetio odnosila se na to koliko puno vremena ljudi ovdje provode zajedno i koliko je čvrsta, odnosno povezana zajednica.
– Primjerice, odlasci na kavu i zajednički ručak nešto su vrlo posebno. Zatim, svatko poznaje svakoga, svi u zgradi ili ulici znaju sve susjede – rekao je Cody.
Kada usporedi svoj život u Hrvatskoj tek kada je doselio i danas, najveća razlika je da više uopće ne primjećuje što je najveća razlika. Ono što je nekad bilo začudno i različito, kaže, danas mu je sasvim normalno i najveća razlika vjerojatno je upravo u tome.
Kao najveći sudar američke i hrvatske kulture izdvojio je koncept vremena.
– Hrvatska je vrlo dobra u tome da stvari traju vrlo dugo. Ne čini mi se da institucije i ljudi teže učinkovitosti. Primjerice, kad imam usmeni ispit na fakultetu, studenti samo dođu, stoje u redu i čekaju satima. To je smiješno. Pokušao sam riješiti taj problem i podijelio im tablice da se zapišu u koje vrijeme im odgovara da dođu, kako ne bi trebali čekati, a oni su se izbezumili. Kao da nisu mogli shvatiti zašto želim da svaki student dođe u zakazano vrijeme. Čini mi se da ljudima ovdje ne smeta što gube vrijeme. No, to i nije tako loše, jer ostavlja dojam da im život nije žurba. Na taj način stvari se rješavaju sporije, što ponekad živcira, ali s druge strane doprinosi kvaliteti života – objasnio je Cody.
Dodao je da se njegov život ovdje u mnogočemu razlikuje od života u Sjedinjenim Američkim Državama. Tamo, napominje, nije imao posao, suprugu, dijete, a samim time ni punicu.
– Često pokušavam zamisliti svoj život ondje i smatram da Hrvatska pruža kvalitetniji život za manje novaca. Da bismo živjeli ovako kako sada živimo i gdje živimo, trebali bismo biti jako bogati i imati puno novaca. Pronaći kuću ili stan od kojeg se može pješice u trgovinu ili u centar grada, vrlo je teško pronaći u SAD-u. Susjedstvo je ovdje sigurno i pogodno, odlično je – istaknuo je Cody.
S obzirom na to da smo svjedoci masovnog iseljavanja Hrvata u potrazi za boljim životom, pitali smo Codyja zašto je on još uvijek u Hrvatskoj.
– Supruga je u Hrvatskoj imala posao i oko toga smo gradili sve naše planove. Danas i ja imam posao, imamo dijete koje ovdje ide u školu i ima prijatelje, ja imam prijatelje, cijeli naš život je ovdje. Ako bismo morali odseliti, volio bih pokušati u nekoj europskoj zemlji, umjesto vraćanja u SAD. Sviđa mi se europski stil života, a Europa i Hrvatska mnogo su humanije nego SAD. Hrvatska je dom – naglasio je Cody.
Osvrnuo se i na „američki san“ kojeg smatra djelomičnim mitom koji je snažan i koji mu se čini kao izvor američkog optimizma.
– Ne znam postoji li „hrvatski san“. Amerikanci teže, odnosno nadaju se nečemu velikom i veličanstvenom, ljudi u našu zemlju dolaze s tim mišljenjem i vjerom u bolje sutra. S druge strane, u Hrvatskoj mi se čini da se ljudi ne nadaju boljoj budućnosti nego tome da gore od ovoga ne može – smatra Cody koji još uvijek muku muči s hrvatskim jezikom.
Napomenuo je da je engleskom govorniku hrvatski jezik sa svim svojim vremenima, padežima i ostalim izazovima užasno težak.
– Za engleske govornike je to je kao da pokušava riješiti vrlo komplicirani matematički problem. Nešto kao podijeliti 1.439.56 sa 78,5 i odgovor ispaliti kao iz topa. Pokušavam, ali je teško – zaključio je Cody.
