Dado Ban nekad je bio nogometaš, i to jako talentiran koji je igrao za mladu reprezentaciju Hrvatske, nekad moćnu ekipu Zagreba, zabijao je Hajduku, Dinamu, igrao je godinu dana i za Slaven Belupo, sve dok ga teška ozljeda koljena nije zauvijek udaljila s terena. Danas je zaposlen u mesnoj industriji, a koliko mu je nedostajao travnjak svjedoči činjenica da je otvorio paušalni obrt za košnju i uređenje zelenih površina. Kad je bio mlađi pomagao je kositi tastove gorice pa je uvijek gledao kako to što bolje, a i što prije pokositi, jer znalo je potrajati i nekoliko sati. Kako je vrijeme prolazilo, shvatio je kako je košnja nešto što ga opušta nakon radnog dana. Isključi se, opusti, često i preznoji te se puno bolje osjeća.
– Imao sam neku ušteđevinu i na nagovor prijatelja kupio sam kvalitetnu kosilicu. Kako su me mnogi molili da im dođem pokositi i baš su mi htjeli platiti odlučio sam otvoriti obrt tako da sve bude zakonito – govori Dado koji je u košnju krenuo da popuni kućni budžet, da ne strepi od plaće do plaće. Sad kad su sve režije osjetno poskupljele ovakav obrt uz posao jako dobro dođe.
Posao je krenuo sam od sebe, njegove usluge koriste stariji ljudi koji zbog zdravlja ne mogu sami održavati travnjake, ljudi koji su u inozemstvu pa ne žele da im imanje zaraste, ljudi koji imaju plantaže aronije, borovnice…
– Sjedneš na kosilicu, staviš slušalice, pustiš glazbu, nigdje nikoga, i uživaš – kaže. Ne postoji pritisak da mora pokositi toliko i toliko, već radi koliko stigne. Glavni pomagač u poslu mu je 15-godišnji sin Teo. Njih dvojica već su uigrani tandem. Teo na kosilici, a tata Dado s trimerom u rukama i nije im problem dnevno riješiti i do tri. četiri posla. Košnjom se bavi gotovo tri godine, a u jednom trenu došlo je vrijeme za nadogradnju odnosno kupnju nove kosilice.
Dvije godine staru kosilicu je prodao, dodao nešto novca i kupio novu s kojom posao ide još lakše. Danas ima Ferrisovu kosilicu, profesionalni stroj koji ima hidropumpe na kotačima i košta gotovo kao automobil. Jako je pedantan, podmazuje, održava, baš njeguje svoje strojeve i uživa u tome. Kaže da mu je drago što je svoj šef, ne mora raditi svaki dan, nije mu to ni cilj.
– Klijenti koje imam su stalni klijenti koji su sa mnom evo i treću godinu. Kad im kosim, sve počistim, sve je ravno, uz rub, napravim posao kako treba, kao da sebi kosim – opisuje on. Ispričao je da postoje tri vrste ljudi, oni koji kose jednom mjesečno, oni ne mogu očekivati da će izgledati kao tepih. Neki kose svakih dva tjedna, a neki kose svakih tjedan do deset dana. Onima koji kose jednom mjesečno ne shvaćaju da bi im bilo efektivnije da kose dvaput mjesečno, onda je i trava manja i brže se prođe.
Dadina sezona košnje traje od 1. ožujka do 30. studenog, devet mjeseci. Kad su tereni strmi, to se kosi s trimerima. Husqvarna i Stihl su najkvalitetniji strojevi, kaže Dado, koji u arsenalu ima i motorku, škare za šišanje i kraćenje živice. puhač lišća, trimere, uglavnom sve potrebno za posao. Sve to vozi na autoprikolici koja je ‘opremljena’ s reklamama.
Njegov obrt jedini je takav registrirani na području đurđevačke Podravine, Dado kosi po Đurđevcu, po đurđevačkoj Bilogori, Kloštru, Kozarevcu i Prugovcu, odakle je rodom. Kaže kako je svojim (niskim) cijenama znao šokirati ljude koji su pripremili više novca za njegove usluge, no to ga čini zadovoljnim jer je uvjeren da će ga ti ljudi ponovno zvati. Važno mu je održati klijentelu zadovoljnom, ljudi zovu da im nije skupo i Dado će radije zaraditi neki novac nego sjediti besposlen doma. Radeći već duže vrijeme, shvatio je da je najbolja reklama preporuka drugog čovjeka.
– Veseli me što sin radi sa mnom, što dobije osjećaj kako je radom zaraditi svoj novac pa si kupi što želi. Nas dva smo uigrani tandem za košnju – rekao je Dado.
