Osnovna škola Antun Nemčić Gostovinski s početkom nove školske godine ipak nije počela s kontaktnom nastavom i jedina je takva u našoj županiji. Kako je došlo do zaraze u školi?
Nama nisu poznati putovi zaraze i nemamo ovlasti istraživati ih. Postoje razne spekulacije, kojima se ne bavimo. Svi zaposlenici ispunjavaju obrazac s epidemiološkim pitanjima koji se čuva 15 dana i iz kojeg se može vidjeti eventualna izloženost virusu. Znamo tko je pozitivan na virus i kome su određene mjere samoizolacije. Sukladno mjerama i procedurama ravnatelju se javljaju zaposlenici i informiraju o svojem zdravstvenom statusu u odnosu na koronavirus i mjerama koje su im propisane, a to su samoizolacija ili bolovanje. Svim zaposlenicima koji su bili u kontaktu s pozitivnom osobom javljamo da ne dolaze na posao te da se jave svome liječniku koji određuje daljnju proceduru. Školskim protokolima određeno je da osobe sa simptomima i temperaturom ne smiju dolaziti na posao, već se moraju javiti svojem liječniku. Također, u školi se po dolasku i odlasku s posla mjeri i evidentira temperatura zaposlenika. Zanimljivo je da je dvoje zaposlenika s temperaturom, grloboljom i kašljem bilo negativno, dvoje pozitivnih zaposlenika je bez ikakvih simptoma, dvoje zaposlenika prijavilo je alergiju, upalu uha i kroničnu bolest, a bili su covid pozitivni. Jedan pozitivan zaposlenik imao je blage simptome: temperaturu, grlobolju i umor. Teške simptome (temperatura, kratkoća daha, kašalj, malaksalost i gubitak težine tijekom više od osam dana) ima jedan zaposlenik, no i on se polako oporavlja. Takva šarolikost simptoma upućuje na nužnost konzultiranja obiteljskog liječnika kod pojave sličnih ili neuobičajenih tegoba.
Počinje li nastava u ponedjeljak ili postoje još neke bojazni od širenja koronavirusa?
Tijekom razdoblja nastave online svi zaposlenici škole koji su boravili u zgradi, a to su uprava, stručni suradnici, administrativni djelatnici, tehničko osoblje i povremeno učitelji, poštivali su propisane epidemiološke mjera, naših 4M. Škola je temeljito očišćena, a roditelji jednog prvašića poklonili su nam besplatnu dezinfekciju cijele zgrade matične škole. Dirnuti smo tom gestom i jako smo im zahvalni. Dakle, škola je poduzela sve mjere da djeca sigurno krenu u školu. Nema novog obolijevanja i prostor je higijenski ispravan. Virus može doći samo izvana. Sada se samo treba odgovorno ponašati. Velika je vjerojatnost da će virus okrznuti svakoga, no svatko reagira drugačije i izuzetno je važno da se u kratkom razdoblju ne zarazi i razboli velik broj osoba. S obzirom na trenutno povoljnu epidemiološku situaciju, djeca će krenuti na nastavu u školu u ponedjeljak. Odluka je donesena u suradnji s osnivačem Gradom Koprivnica te županijskim i gradskim Stožerom civilne zaštite.
Je li sve spremno za povratak učenika u školske klupe?
Mi smo spremni i jedva čekamo svoje učenike. Predugo smo bili razdvojeni. Zgrada bez djece je sumorna i prazna. Ipak, odsustvo djece je ubrzalo završetak unutarnjih radova energetske obnove, obnovu nužnika u prizemlju i postavljanje pasivne mreže za eŠkole. Škola je očišćena, napravljen je raspored sati i smještaja učenika, dolazaka i odlazaka iz škole, raspored užinanja i dezinfekcije, sukladno postojećim mjerama. Podijeljeni su udžbenici i bilježnice, izabrani predstavnici Vijeća roditelja. Mislim da smo spremni. Jako nas je obradovala nova preporuka o ukidanju obaveznog nošenja maski u dijelu obrazovnog procesa jer bi učenicima bilo jako teško s maskama. Nadam se da ćemo biti odgovorni te da se ova preporuka neće morati ukinuti.
Zašto je važno nastavu što je više moguće održavati u školi, a ne online?
Za mene je odgovor vrlo jednostavan jer je djeci učenje u zajednici i igri iskonski i prirodan način učenja i poučavanja. Dijete u prvim počecima uči od roditelja, obitelji, šire obitelji pa vršnjaka, šire društvene obitelji i zajednice te kasnije strukturirano u npr. vrtićima, školi, fakultetu i slično. Znamo da se razvoj djeteta odvija na više područja, ne samo na kognitivnom već i govornom, socio-emocionalnom, motoričkom, dijete mora razviti adaptivne vještine, samopoštovanje, empatiju, naučiti granice, steći emocionalnu kontrolu, a to može samo u društvu, u zajednici. Svaki oblik učenja ima svoje prednosti i mane i stjecajem okolnosti mogli smo se i uvjeriti u to. Djeca mogu pomoću biranih edukativnih materijala, na intelektualno zavodljivim internetskim platformama, pomoću različitih informacijsko komunikacijskih alata, naučiti planirano i očekivano gradivo i steći određena znanja, no to nikako nije jedini željeni ishod učenja za djecu. Učenje na daljinu i/ili online ima prednosti jer se može učiti vlastitim ritmom u vlastitom okruženju, vrijeme komunikacije s učiteljem ili nastavnim sadržajem nije ograničeno, gradi se osobni model učenja, stječu se nove tehničke kompetencije, uči se s manje stresa, manje je straha i srama, koriste se različiti izvori znanja. Pogodan je i za djecu s teškoćama u učenju. U učionici, u klasičnom obliku nastave najvažnije je to što učitelj ostvaruje socijalni kontakt s učenicima, organizira nastavni proces, uočava kojem je učeniku potrebna pomoć, vidi kada su nastavni sadržaji prespori ili nezanimljivi, učitelj diferencira sadržaj i potrebno vrijeme svakom učeniku, osnažuje učenike, predstavlja im sigurnost i stabilnost. Nastavni se sadržaji ponavljaju dok se ne usvoje. Učitelj omogućuje raznolikost metoda, potiče aktivnost učenika, kreira radnu atmosferu, s učenicima dogovara pravila što rezultira kvalitetnom nastavom. Klasična nastava uključuje i organiziranu tjelesnu aktivnost učenika. Postoji povezanost i povjerenje između učenika i učitelja, gradi se zajedništvo i svakom učeniku omogućuje se poželjan osjećaj pripadanja. Također, puno učenika treba autoritet učitelja da ih potakne na aktivnosti, na praćenje nastave i ulaganje napora za učenje i postizanje rezultata. Učenje u skupini vršnjaka od vodstvom učitelja, po određenom rasporedu i u određenom prostoru daje djeci jednu sigurnu oazu koja je preduvjet uspjeha. Učitelj je tu za učenike. Stvara se emocionalna veza se između učitelja i učenika i prvi se učitelj, obično učiteljica nikad ne zaboravlja. To se odnosi i na međusobne veze među učenicima, nastaju prijateljstva koja često traju doživotno. Od rođenja pa do groba, najljepše je đačko doba, izreka je koja najkraće i najjasnije opisuje emocionalnu komponentu učenja u školi.
Što će se događati u slučaju da se koronavirusom zarazi netko od nastavnika ili učenika škole?
Donijeli smo epidemiološke mjere koje vrijede za učenike i zaposlenike naše škole za vrijeme nastave. Mjere su izrađene prema uputama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i dokumentu Ministarstva znanosti i obrazovanja. Kod pojave bolesti učenik ili zaposlenik ostaje kod kuće, javlja se najprije telefonom izabranom liječniku obiteljske medicine, odnosno pedijatru koji odlučuje o testiranju prema liječničkoj indikaciji. O navedenom roditelj ili zaposlenik telefonom obavještava školu (ravnateljicu ili tajništvo). Ako se znakovi bolesti jave tijekom boravka u ustanovi, učitelj/stručni suradnik odmah poziva roditelja učenika. Učenik sa znakovima bolesti izolirat će se u posebnoj prostoriji škole do dolaska roditelja. Odmah po utvrđivanju simptoma djetetu je potrebno osigurati masku za lice, a učitelju koji prati dijete do prostorije za izolaciju i boravi s njime treba osigurati vizir, masku i jednokratnu pregaču. Po odlasku djeteta detaljno se dezinficira prostorija u kojoj je dijete bilo izolirano. Oboljeli djelatnik odmah napušta ustanovu i javlja se obiteljskom liječniku. O svemu bez odgode obavještava ravnateljicu škole. Ravnateljica odmah javlja nadležnom epidemiologu/školskom liječniku: svako grupiranje osoba sa sumnjom na COVID-19 (dva i više djelatnika i/ili djece/učenika sa sumnjom iz iste sobe/učionice/hodnika i sl.), svaku pojedinačnu potvrđenu infekciju COVID-19 koju djelatnik, odnosno roditelj imaju obvezu žurno javiti ravnatelju ustanove.
Kod pojedinačnog slučaja pojave simptoma koji mogu upućivati na zarazu COVID-19, razredni odjel nastavlja dalje s odgojno-obrazovnim radom, dok se kod grupiranja osoba sa znakovima bolesti postupa sukladno mišljenju liječnika. Kada se kod učenika ili djelatnika utvrdi zaraza, postupa se sukladno odluci nadležnog epidemiologa što, između ostalog, znači da se za sve osobe kod kojih se utvrdi da su bile u bliskom kontaktu sa zaraženom osobom u vrijeme kada je osoba mogla biti zarazna izriče mjera aktivnoga zdravstvenog nadzora u samoizolaciji.
Smatrate li osobno da u slučaju zaraze pojedinih učenika ili nastavnika cijela škola treba preći na online nastavu ili samo pojedini razredi s potvrđenim slučajevima?
Mislim da zbog pojedinačnog slučaja ne treba cijelu populaciju učenika vratiti kućama na praćenje nastave online. Postupanje smo odredili protokolima. Dakle, kontakti idu u samoizolaciju. Virus je među nama. Život mora teći. Poštujući naše 4M – moraš: držati distancu, nositi masku, držati higijenu i dezinficirati se, a to može smanjiti incidencija zaraze. Virus ne poznajemo dovoljno, neka iskustva su strašna, potreban je oprez.
Je li prema vašem mišljenju potrebno da djecu u školama sjede s maskama?
Mišljenje je jedno, a propisi su drugo. Mi kao javna ustanova od posebnog društvenog značaja moramo poštivati zakone, propise i mjere koje se donesu za naš djelokrug rada, na dobrobit djece. Sjedenje s maskama za djecu bi sigurno bilo jako frustrirajuće i otežavalo bi im disanje. Dio djece masku ne bi uvijek imalo sa sobom ili je ne bi nosilo pravilno. Tu je i moralna dilema, uskratiti djetetu pravo na obrazovanje ako ga pošaljemo kući jer nema masku, ili pravo na zdravlje? Prevelika je odgovornost ne zaštititi djecu. Mjera je sigurno donesena zbog skrbi o djeci ako maske štite i jer nam je dobrobit djece u fokusu. Iako se ona na dnevnoj bazi druže i zajedno veselo igraju na ulici. U našoj školi planirali smo odlazak izvan zgrade tijekom svakog blok sata, da djeca „prodišu“. Kao biolog imam dilema. Ne znam bi li itko pristao da ga liječnici operiraju bez maski? Naša su djeca od Grada dobila po jednu masku, bilo bi dobro da je imuno kompromitirana djeca ipak nose ili ćemo ih pokušati malo više udaljiti od druge djece. U našoj je županiji trenutno na snazi nova preporuka o ukidanju obaveze nošenja maski za učenike i nastavnike u učionicama za vrijeme nastave u osnovnim i srednjim školama osim u mješovitim grupama u kojima za vrijeme nastave borave učenici iz različitih razrednih odjela. Maske su i dalje obavezne u zajedničkim školskim prostorima izvan učionica te tijekom prijevoza. Mislim da je ova mjera razumna, svatko tko želi iz zdravstvenih ili higijenskih razloga može nositi masku. Ona do neke mjere štiti onog tko je nosi, a i druge, od kapljica prilikom govora, kihanja i kašljanja. Neka razmišljanja liječnika čak govore u korist nošenja maski koje zbog svoje propusnosti lagano procjepljuju stanovništvo koje je nošenjem maski izloženo manjoj količini virusa. Čestice virusa sigurno mogu proći kroz pore na maski, no na propisanoj udaljenosti u prozračenoj prostoriji je vjerojatno manje lebdećih čestica. Virus je nov, nepoznat čak se i mišljenja znanstvenika uvelike razlikuju u odnosu na mjere koje se propisuju.
Koliko će se učenicima, a posebno onim najmlađima, biti teško prilagoditi na socijalnu distancu?
Naša djeca tek kreću u školu i sigurno će im ispočetka biti teško držati distancu. To ćemo zajedno naučiti jer epidemiolozi tvrde da se tako sigurno smanjuje mogućnost zaraze. A škole su mjesta za učenje. To će biti jedna nova vještina za savladati za koju se nadamo da nam neće dugo trebati.
Jesu li kontaktna i online nastava istovrijedne? Krajem prošle školske godine u Hrvatskoj smo svjedočili povećanom broju superodlikaša. Mislite li da su ocjene dobivene nakon online nastave stvarni pokazatelj znanja učenika?
Svaki oblik nastave ima svoje prednosti i nedostatke. Munjevit prekid klasične nastave i prijelaz na online nastavu preko noći bio je snažan emocionalni doživljaj i zasigurno je ostavio trag u sjećanju svake osobe. Ovakva situacija nije se dogodila nikada u povijesti čovječanstva. Trebalo je puno vještina, strpljenja i podrške kako bi se djeci u potpuno novoj situaciji omogućio nastavak edukacije. Učitelji su prilagođavali nastavne sadržaje novom načinu rada. Djeca su rješavala zadatke kako su u zadanim uvjetima mogla, koristeći se dostupnim resursima. Roditelji su stali uz bok svoje djece i pomagali im i hvala im za to. Neka su djeca „ procvala“ jer su konačno učila svojim ritmom, bez konkurencije, nadmetanja i školskog stresa, u miru svojeg doma i postigli su bolje rezultate nego obično. Ministarstvo je propisalo niz smjernica kako bi se i učiteljima i učenicima olakšala novonastala situacija, između ostaloga i način vrjednovanja. I rezultat je takav kakav je. Znamo da nisu svi superodlikaši. Učenici su sigurno stekli niz novih kompetencija i ne treba sumnjati da se generalno varalo. Vrednovala se aktivnost, ubrajale postojeće ocjene i samostalni istraživački rad. Najviše dvije ocjene od prekida redovne nastave. Po mojem mišljenju u školskoj godini koja je bila izuzetno teška za učenike i učitelje i nije od samog početka imala uredan tijek, da bi na kraju bila obilježena koronom i izolacijom djece, važno je da smo svi ostali stabilnog psihofizičkog statusa i da niti jedno dijete nije oštećeno nemarom sustava. Smatram da se na neki način može nadoknaditi propušteno. Ponuđen je niz anketa i upitnika roditeljima, učiteljima, ravnateljima i učenicima kako bi se dobile povratne informacije koje bi valorizirale i podigle kvalitetu online poučavanja i vrjednovanja.
Što će biti s izvannastavnim aktivnostima (Mravac, Radijska grupa)? Hoće li se održavati i u kojem obliku?
Moja omiljena izreka je: Gdje ima volje, ima i načina. Mravec djeluje već četvrt stoljeća, sigurna sam da će iskusna kolegica Bardek naći načina za uspješan rad sa svojim malim Mravecima. Družina je mala pa će moći raditi na distanci i s maskicama. Mogu se podijeliti na skupine snimatelja i montažera. Planiranja su još u tijeku. Isto tako i „radiofoničari“. Ostale skupine poput robotičara pozivat će naizmjence učenike 5. pa 7. razreda i slično. Tako ću i ja raditi naizmjence s skupinom keramičara samo iz jednog odjela. Manja skupina, veći izazov. Dio aktivnosti, dok su na snazi ove mjere, ići će online. Mi ćemo planirati kurikulume kao da će se nastava odvijati redovno, dok će alternativa biti online nastava.
Koliko online nastava mijenja posao nastavnika i/ili ih dodatno opterećuje?
Iako su danas promjene konstanta svake profesije, ovakav način poučavanja dodatno opterećuje učitelje. Osobito je bilo teško na početku iznenadnog lockdowna. Iako se učitelji svakodnevno pripremaju za nastavu, priprema za ovaj način nastave nije ista. Drugačije je didaktički oblikovana, iziskuje puno vremena za kreiranje ili traženje sadržaja koji će biti primjeren za cijelu ciljanu populaciju. Treba naći mjeru, niti previše niti premalo gradiva, treba kontrolirali aktivnost djece, uspješnost rješavanja zadataka, pravovremenost, opominjati one koji nisu aktivni, doprijeti do svakog djeteta, pronaći način rada s djecom koja nemaju dovoljno razvijene informacijske vještine ili nemaju adekvatnu tehniku ili ih je nekoliko u obitelji na jedan smartphone ili je ograničena količina prometa i djeci i učiteljima. Učitelji koji predaju po jedan sat tjedno imaju tristotinjak, neki i više učenika, do kojih treba doprijeti, koje treba voditi, bodriti i vrjednovati. To je bila cjelodnevna avantura. I informacijsko-komunikacijski alati su bili ograničeni zbog ograničenog kapaciteta sustava, a učitelji su koristili vlastite resurse. Hvala im za to.
Hoće li radovi na energetskoj obnovi zgrade biti završeni do povratka djece u školu?
Kao što sam već napomenula, unutarnji radovi su gotovi, samo preostaju radovi na sjevernoj ovojnici zgrade koja će se termički izolirati. Taj dio školskog prostora kojem će se odvijati radovi bit će u potpunosti odvojen od dijela u kojem borave učenici, tako da neće biti kontakata s radnicima. Budući da će se zgrada grijati iz kotlovnice Dvorane Branimir, dimnjaci će biti izvan funkcije. Zbog eventualne opasnosti od urušavanja, bit će uklonjeni. Novac za te radove osiguran je od ušteda smanjenog obima poslovanja tijekom lockdowna i nastave na daljinu… Uz energetsku obnovu, koja je također bila prilično stresna, (zahvaljujem glavnom inženjeru koji je uvijek dao sve od sebe da taj stres ublaži), uloženo je puno truda da se škola preoblikuje u poželjan prostor za učenje i boravak. Propisane mjere onemogućuju miješanje i druženje djece u zgradi, čak je nepotrebno postalo i novo školsko zvono jer je različit početak i završetak sata. I aula na prvom katu, omiljeno mjesto za chillanje, s novim jastucima, još će malo pričekati svoje veselo dječje društvo.
