Pompozno najavljena porezna reforma od 1.1.2024. nije u javnosti prihvaćena s pohvalama kako je očekivala Vlada. Prije svega, očekivalo se, da će se porezna granica povećati s 4.000 na 5.000 kuna, ali u tom dijelu izmjena povećanje je minimalno, s 530 na 560 eura. Javnost je očekivala i vraćanje poreznih olakšica iz 2010., ali Vlada u Zakonu o porezu na dohodak nije dirala taj dio, pa se i nadalje na račune za razna snimanja kod privatnih poliklinika, uplata u treći stup mirovinske štednje, police životnih osiguranja…. plaća porez!
Do svibnja ove godine porezna olakšica je bio samo zdravstveni doprinos od tri posto, koji su plaćali umirovljenici s mirovinom većom od prosječne plaće. To nasljeđe od premijerke Kosor je konačno ukinuto na mirovini za svibanj nakon 14 godina. Svima je već poznato bolesno hrvatsko zdravstvo s velikim rupama u proračunu od osam milijardi. Sve je više problema u sustavu zdravstva, nedostaje liječnika i sestara, pandemija je dodatno pogoršala, što pokazuju i brojke kod umirovljenika: od 2020. pa do 30. travnja 2023. umirovljeno je 163.458 zaposlenika, a umrlo je 186.118 umirovljenika – dakle, umrlo je više 22.660 umirovljenika nego što je otišlo u mirovinu.
Sve su to posljedice što u vrijeme pandemije nije bilo redovne preventive, ni mogućnosti doći do liječnika, dijagnostike i raznih terapija. Zbog toga se puno više odlazilo kod liječnika u privatne ordinacije, a sve to košta bez obzira na uplaćene doprinose u radnom vijeku. To posebno pogađa umirovljenike koji brinu o svojem zdravlju, pa odlaze u privatne poliklinike, vrlo brzo obave sistematske preventivne preglede i razna snimanja (CT, MR, UZV) i dobiju račun za te usluge. Do 2010. godine svi takvi računi u godišnjoj prijavi poreza bili su priznati kao osobni odbitak, a danas se i na taj dohodak, odnosno na mirovinu plaća porez. Na moje pitanje o poreznoj olakšici prije dvije godine dobio sam odgovor od Porezne uprave: ‘Od 2010. smanjenjem broja poreznih olakšica postiže se jednostavnost u oporezivanju, što je u skladu i s preporukama Europske komisije’. Da, točno, ostvarena je jednostavnost, ali na štetu građana, posebno umirovljeničke populacije!
Hoće li treći stup mirovinske štednje doživjeti slom kao i stambena štednja
Do prije desetak godina vrlo popularan model štednje bila je stambena štednja, a po iznosu državnog poticaja ista trećem stupu. Na optimalan godišnji ulog od 5.000 kuna država je svakom štediši uplatila godišnje 750 kuna državnih poticaja ili 15 posto. U odnosu na kamate na oročenja u bankama bio je to super prinos. Osim tog prinosa mogao se dobiti i stambeni kredit pod povoljnim uvjetima i niskom kamatom. Svi sretni i zadovoljni! I oni koji su samo štedjeli uz dobru kamatu, ali i oni koji su dizali kredit. A onda se pojavio ministar financija Linić sa svojom teorijom, da neće dozvoliti bogaćenje bogatih na teret državnog proračuna. Bio sam u to vrijeme, 2013. u Saboru, bili smo koalicijski partneri, ali sam u raspravi oko izmjena Zakona o stambenoj štednji bio protiv takve izmjene. U to vrijeme još uvijek je bila kriza od 2009., a Linić je imao problema s državnom blagajnom i rezao je kao i ‘Jaca’ sve do čega je došao. Predlagao je smanjenje postotka poticaja za stambenu štednju s 15 na 10 posto, sa 750 na 500 kuna. Argumentirano sam mu dokazivao, da to nije model u koje svi koji štede mogu dobiti i kredit. To je bio model u kojem trojica štede, a jedan od njih dobije kredit i svi zadovoljni, ali on je bio protiv onih koji samo štede i ubiru dobru kamatu na teret državnog proračuna.
I tu je počela agonija takve štednje, nastavilo se isto i sve ove godine, pa danas stambena štednja ima mizeran poticaj od 0,3 posto ili 15 kuna godišnje! Treći stup dobrovoljne mirovinske štednje do danas je zadržao državne poticaje od 750 kuna ili 15 posto. Dobar je to motiv za štednju, za dodatnu mirovinu onima koji razmišljaju, kako će živjeti kad jednog dana završi radni vijek i kad umjesto plaće dobiju ‘crkavicu’ koja će biti možda trećina plaće, kao što je danas u Litvi (31%), a ni u Hrvatskoj nije daleko do toga (36%). Od početka mirovinske reforme 2002. država stimulira ulaganja u treći stup dobrovoljne mirovinske štednje i na optimalnu godišnju uplatu od 5.000 kuna (663,61 euro) štediši uplati državna poticajna sredstva (DPS) od 750 kuna (99,54 eura). S obzirom da ta uplata u treći stup nije osobni odbitak štediši umirovljeniku Porezna uprava na godišnjem obračunu poreza natrag uzme 500 kuna (66,36 euro). Prema tome, u pitanju je čista diskriminacija – jer, kad za radnika taj godišnji iznos uplaćuje poslodavac, za njega je to porezno priznati trošak! Nevjerojatno! Nažalost, ovakve anomalije, plaćanje poreza na mirovinsku štednju, na račune za zdravstvo, na životna osiguranja…… nisu predmet ove ‘veličanstvene’ porezne reforme od 1.siječnja 2024. godine!?
Prije dva dana poslao sam ovu problematiku u kabinet premijera Plenkovića i upozorio ga s opasnošću koja prijeti trećem stupu, a to je dolazak modela ‘Europske mirovine PEPP’, koji nema DPS kao treći stup od 99,54 eura, ali je vrlo konkurentan s obzirom da ima niže naknade, da ima veće prinose, da ima slobodu ulaganja na svjetskom financijskom tržištu i da na kraju štednje štediša može dobiti cijelu ušteđevinu, a ne samo 30 posto, kao u trećem stupu! Jučer sam dobio mail iz ureda premijera, kako su po principu ‘brigo moja…’ moje upozorenje poslali u Ministarstvo financija i traže njihovo očitovanje!?
