Hrvatski je turizam bez dizanja razine usluga cjenovno eskalirao, što će iduće sezone doći na naplatu gubitkom mnogih gostiju

Puno smo puta ustvrdili da je Hrvatska i u globalnim okvirima čudo neviđeno. Čudotvornost se temelji i na spoznaji da država presudno ovisi o samo o jednoj gospodarskoj grani. Turizmu. Ako je sezona dobra, proračunski su korisnici jako zadovoljni. Ako podbaci, slijedi masovni kukulele i zastoji u financiranju svih proračunskih aktivnosti. 

Sve bi to trebalo značiti da na sve aspekte turizma usmjeravamo maksimalnu pozornost. To nije hrvatski običaj. Zato će ovih tjedana svaki iole razumni, racionalni i dobronamjerni hrvatski građanin biti vrlo neugodno iznenađen onim što će uočiti na terenu. Ponajprije se to odnosi tzv. ljudski faktor u turizmu i oko njega, koji je često važniji i od prirodnih ljepota, resursa i logistike. Ne treba mistificirati razliku između turističkog sektora i pratećih javnih službi na jadranskom sjeveru i jugu, ali bi bili doista slijepi i gluhi kad ne bi uočili da se sve ono problematično i bizarno osjetno povećava u dalmatinskim destinacijama. Izuzetaka ima, ali problem je baš u tome što su to doista – izuzeci. Iznijet ću, stoga, nekoliko situacija u kojima sam se nedavno našao.

Prije svega, mještani turističkih naselja dijele u dvije velike skupine, čiji su osobni interesi dijametralno suprotni. Posljedica su toga i ogromne razlike u bontonu. Na jednoj su strani vlasnici turističkih nekretnina, obrta i malih tvrtki koje izravno ovise o rezultatima sezone, kao i njihovi zaposlenici kojima o uspjehu poslovanja ovise plaće. Kako je hrvatski turizam ove sezone iz raznih razloga, dijelom i potpuno neopravdano, drastično podigao cijene usluga i prehrane, uočljiva je naglašena uslužnost, ponekad i grč. Ne mogu si dozvoliti olaki gubitak gostiju, još manje neki eksces kojemu bi mogli svjedočiti potencijalni gosti. Svjesni su da su se cjenovno gotovo izjednačili s najskupljim mediteranskim destinacijama, dok su, nasuprot njima, daleko jeftiniji Turska, Grčka, Cipar, Tunis, čak i Španjolska.

Drugu skupinu u tim istim turističkim odredištima čine ostali mještani. Šok se ogleda u brojnosti onih koji na turiste, pardon furešte, gledaju s manjkom simpatija, što je ljepši izraz, zapravo s neskrivenom odbojnošću. U takve spadaju i djelatnici državnih i javnih službi, kao i zaposlenici velikih tvrtki i trgovačkih lanaca gdje nije moguća izravna vlasnička kontrola. Lokalni menadžment koji bi trebao kontrolirati njihov rad svašta im tolerira. Javna je tajna da iz takvih ustanova i tvrtki svatko tko drži do sebe u špici sezone uzima godišnji, a ako za to nema dozvolu odlazi na dugotrajna bolovanja. Ona se dijele kao na traci. Dokaz je to da je ljeto za zdravlje nacije puno opasnije od zime. 

Cijela je Hrvatska, primjerice, saznala da je kompletni laboratorijski odjel u Makarskoj otišao na bolovanje, dok se priče svih onih koji morali potražiti neku medicinsku uslugu u bilo kojoj bolnici ili domu zdravlja poklapaju u beskrajnom čekanju pregleda i snimanja. Komunalci odvoze smeće u samo njima poznatim terminima. Uobičajeno čekanje po tjedan i više dana, a kante se zbog takve komunalne tajnovitosti cvrlje ispred ograda i plijene svojim smradom.   Opravdana ljutnja uvijek završava istim ‘isprikama’, koje nikad ne sadrže onu osnovnu riječ ‘oprostite’. Vidite da nas nema dovoljno, vozila i aparati nam nisu u funkciji. Najlegendarnija je ipak – lito je. Čemu, dakle, postavljati bilo kakvo pitanje ako je – ljeto.
U dijelovima Dalmacije iz kojih je analitičar lokalnih mentaliteta Ivo Brešan crpio materijal za svoju besmrtnu Mrdušu Donju to je ponekad praćeno i grubim tonovima. Neka žena na uskoj pješačkoj stazi demonstrira svoj raskošni arsenal psovki zato što pored nje prolazi djevojka sa psom. Na lancu, dakako. Druga se žena automobilom začudnom brzinom ispred vozača koji su davali žmigavac strmoglavila na parkirno mjesto pekarnice, a one koji se to začuđeno gledali počastila je mrmljanjem u kojoj se razabirala jedino riječ furešti. Onda se preko reda progurala do pulta. Ostali su se kupci u podugačkom redu iznenađeno razmaknuli, a prodavačica se poslušno okrenula upravo njoj. Svoju je kupnju riješila u minuti. Ostalima je trebalo po 10-15 minuta. Lito je. 

Ilustracija

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com