Podravina, Međimurje i Zagorje leže na gotovo neiscrpnim izvorima energije. Riječ je o geotermalnim izvorima za koje stručnjaci kažu da bi mogli Hrvatsku učiniti ne samo zelenom, nego i samodostatnom u proizvodnji električne i toplinske energije. Cijela Panonska nizina leži na vrelim jezerima koja su potencijalno energetski potentna više nego Nuklearna elektrana Krško.
Već i prvi rezultati bušenja u Legradu više su nego ohrabrujući jer se pokazalo da se radi o izdašnim nalazištima vrele vode.
Velik potencijal
Paralelno s tim istražnim radovima Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja raspisalo je natječaj za dodjelu dozvola za istražna bušenja na šest istražnih prostora: Leščan, Međimurje 5, Kotoriba, Pčelić, Sječe i Ferdinandovac-1. Riječ je o geografskom području Dravske potoline u kojem je dokazan značajan geotermalni potencijal.
Potencijal istražnih prostora identificiran je u ranijim bušotinama nastalim za potrebe istraživanja i eksploatacije nafte i plina, što sad uvelike smanjuje rizik i troškove budućim investitorima. Treba istaknuti kako temperatura na svim lokacijama omogućuje proizvodnju električne energije, dok je ukupni potencijal svih lokacija oko 600.000,00 MWh električne energije.
Na natječaj je pristiglo 16 ponuda različitih ponuditelja i to za pet od šest ponuđenih istražnih prostora. Radi se o renomiranim domaćim i inozemnim kompanijama koje svoj portfelj žele diverzificirati novim, sigurnim i jakim energetskim projektima. Ponuditelji i društva na koja se ponuditelji oslanjaju su poznate i ugledne europske kompanije iz Hrvatske, Turske, Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Švedske i Italije, istaču iz Ministarstva. Nažalost, za polje u Ferdinandovcu nije stigla niti jedna ponuda.
Jednako velika birokracija
Sve bi ovo moglo izgledati kao početak lijepe priče, ali čini se kako njen kraj nije tako blizu kako se čini. Jer, od početka istražnih radova do gradnje elektrana, staklenika, sustava za hlađenje i grijanje ispriječio se standardni hrvatski problem. Riječ je o moru nefunkcionalne birokracije koja priječi investitore u izgradnji objekata koji bi vrelu vodu iz podzemlja pretvarali u energiju i potom je distribuirali do potrošača.
Ako je sve idealno i procedura je besprijekorno glatka, Sabolić se pita zašto onda na području Hrvatske imamo samo jednu elektranu naslonjenu na geotermalne izvore za koju su vezani pravni sporovi
Naši zakoni i pravilnici nisu životni kao u zemljama poput Turske i Mađarske gdje se ide na ruku investitorima. Kao da nismo svjesni da ležimo na bogatstvu koje želi svaka zemlja u namjeri da proizvodnjom energije ostavi što manji karbonski otisak u atmosferi, izjavio nam je načelnik Općine Legrad Ivan Sabolić. Na području Legrada investitori upogonjuju već drugu istražnu bušotinu nakon što je prva pokazala više nego poželjne rezultate.
Na naš upit o neprohodnosti birokracije iz Ministarstva gospodarstva demantiraju Sabolića riječima kako je Hrvatska u Europi primjer države koja ima jasno i transparentno regulirane procedure za istraživanje i eksploataciju geotermalnih voda, te su sve dosadašnje informacije koje smo dobili od investitora upravo suprotne od navoda iz upita.
– Kao primjer možemo navesti i turskog investitora koji istražuje geotermalne vode u energetske svrhe na području istražnog prostora Legrad-1, a koji je u prosincu 2020. dobio dozvolu za istraživanje te trenutno izrađuje već svoju drugu bušotinu, s time da je izrada prve započela u veljači 2023. pa sama ta činjenica govori u prilog kako procedura istraživanja geotermalnih voda ne traje godinama – odgovor je pristigao iz Ministarstva.
Prvi čovjek Legrada Ivan Sabolić kaže da dodjela koncesije za istraživanje jest transparentna. Ipak, problemi nastaju kad investitori pokušavaju ishoditi dozvole za gradnju elektrana i cjevovoda.
Zakone i pravila ne donose ljudi s terena
– Osim toga, koncesionar i prije nego što krene u istražne radove, dakle u trenutku kad još nije siguran hoće li naći prikladno nalazište geotermalnih voda, mora zakupiti od HOPS-a kvote za obnovljive izvore energije. To dodatno ulaganje čini nesigurnim – objašnjava Sabolić.
Uz to, natječaj HOPS-a za elektroenergetsku suglasnost objavljuje se samo jednom godišnje i traje svega dva mjeseca. Nažalost, pravila i zakone u nadležnom ministarstvu pišu ljudi koji nikad nisu bili na terenu i oni su najveća kočnica ulagačima. Sabolić kaže da u izdavanju dijela dozvola sudjeluje i nekoliko ministarstava što je nonsens, jer sve se to može staviti pod jednu kapu i ubrzati procedure.
– Žalosno je da ležimo na bogatstvu, a ne znamo što bismo s njim – tvrdi Sabolić i osvrće se na odgovor koji smo dobili iz Ministarstva gospodarstva. Kaže, ako je sve idealno i procedura je besprijekorno glatka, pita se zašto onda na području Hrvatske imamo samo jednu elektranu naslonjenu na geotermalne izvore i k tome postoje pravni sporovi vezani za nju.
– Nekoliko puta sam govorio o toj temi za medije. Svaki put sam istaknuo susjednu Mađarsku koja može poslužiti kao dobar primjer iskorištavanja geotermalnih izvora u energetske svrhe. Tamo investitori ne lutaju po hodnicima raznih ministarstava, nego se sve rješava pod jednim krovom i efikasno – tvrdi Sabolić te još jednom ponavlja tezu kako problem leži u tome što zakonodavac u isti koš svrstava vjetroelektrane, solare i geotermale ne uvažavajući specifičnosti svakog od tih izvora zelene energije.
