U sklopu đurđevačke Osnovne škole Grgura Karlovčana djeluje i Područna škola za djecu s teškoćama u razvoju u kojoj se obrazuje i za život sprema 36 učenika s područja Đurđevca i okolnih općina. Dio njih ima lake, a dio umjerene i teže intelektualne teškoće, a da bi njihov razvoj bio što bolji, brine stručno osoblje škole koje s velikom pažnjom i ljubavi usmjerava učenike u svakodnevni život i rad u zajednici.
Učenici su podijeljeni u četiri kombinirana razreda i tri odgojno-obrazovno skupine s kojima radi sedmero stručnih djelatnika pod budnim okom voditeljice škole, profesorice Irene Kovačić koja nas je provela Bazijančevom vilom u kojoj su smješteni. Razgledavajući školu i slušajući o povijesti ove velebne vile, u oči su nam upali razni šareni predmeti, suveniri, igračke i crteži koji uveseljavaju prostor, a koje Kovačić s ponosom pokazuje gostima.
– Većina ovoga što vidite je djelo naših učenika, mnogo radimo na kreativnom izričaju i sretni smo što smo na taj način oplemenili svoj prostor. Kod nas uvijek vlada veselje, sve radimo s osmijehom bez obzira na teškoće i bolesti s kojima se naši učenici moraju svakodnevno nositi – kazala je Kovačić.
Obrazovanje prilagođeno mogućnostima polaznika
Odgoj i obrazovanje učenika prilagođeno je mogućnostima i sposobnostima polaznika, a osim obrazovanja značajno mjesto u radu posvećuje se i socijalizaciji kako bi što bolje funkcionirali u svakodnevnom životu.
– Većina predmeta koje slušaju učenici s manjim teškoćama je kao i u redovnoj školi. Primjerice, uče matematiku, hrvatski, prirodu, glazbenu i likovnu kulturu, no nemaju kemiju i fiziku jer bi im to bilo prezahtjevno. Nakon osnovne škole oni mogu, ako žele, nastaviti obrazovati se za pomoćna zanimanja.
S druge strane, učenici koji imaju veću razinu teškoća imaju drugačije predmete i uče o komunikaciji, socijalizaciji i upoznavanju okoline. S njima se radi na onim vještinama koje su im potrebne u svakodnevnom životu. Kod nas imaju pravo biti do 21 godine nakon čega svoj put nastavljaju u udruzi Mali princ i to je sjajan nastavak priče – objasnila je Kovačić.
Senzorna soba za rehabilitaciju
Velika pozornost posvećena je izvođenju projektne nastave, a odlično surađuju s učenicima i nastavnicima matične škole, Gimnazije i Strukovne škole s kojima provode radionice i zajedničke izlete. Škola na raspolaganju ima kompletan stručni tim – od logopeda, pedagoga, psihologa, defektologa do edukacijskih rehabilitatora, a odnedavno imaju i senzornu sobu koja uvelike pomaže u terapiji i rehabilitaciji učenika s težim teškoćama.
– Soba je namijenjena učenicima koji imaju višestruke teškoće, teškoće senzorne integracije te poremećaj iz autističnog spektra. Kroz praksu smo uvidjeli da učenicima treba sustavni i strukturirani način poticanja senzorno-motoričkih i perceptivnih sposobnosti i s ovime smo dobili jako mnogo u kvaliteti rehabilitacije. To je potpuno drugačiji oblik rada nego u učionici i opuštajuće iskustvo za učenike, puno je poticajnih didaktičkih igračaka koje dodatno motiviraju za rad i smanjuju stres – istaknula je Kovačić.
Soba je zasad namijenjena učenicima škole, no s obzirom na čvrstu suradnju s udrugom Mali princ početkom iduće godine i njihovi će članovi moći koristiti sobu u terapijske svrhe.
– Prijavit ćemo novi projekt kojim ćemo zaposliti stručnu osobu koja će se baviti uključivanjem djece i osoba koje nisu u našoj školi. Imamo mnogo poziva roditelja koji pitaju mogu li doći kod nas sa svojom djecom, jer sad moraju putovati u Zagreb radi terapije. Zato radimo na tome da djecu s našeg šireg područja uključimo i da s njima rade stručnjaci kako bi svima bilo što lakše – kazala je Kovačić.
Rad na vještinama potrebnima za život
Da su djelatnici puni razumijevanja prema djeci vidi se i po pristupu u organiziranju nastave koju nastoje maksimalno prilagoditi svojim grupama. U to smo se uvjerili i na satu kod Marije Dautanec, edukacijske rehabilitatorice koja u školi radi tri godine. Predaje predmete društvo, tehnička, likovna i glazbena kultura te matematika i svakoga dana radi s 12 učenika 5. i 6. razreda.
– Naša nastava se ne bazira samo na učenju činjenica, već više radimo na odgoju i vještinama za daljnji život koje će im pomoći da se bolje snađu u zajednici. Nismo strogi jer razina razumijevanja za njihovo zdravstveno stanje je vrlo visoka. Jako se dobro slažemo, uvijek je tu smijeha i šaljivih situacija, no radimo i ozbiljne stvari. Pripreme za nastavu radimo kao i u redovnoj školi, a program kreiramo prema sposobnostima i njihovim interesima – objasnila je Dautanec.
Na satu je, kaže, uvijek radna i kreativna atmosfera, a učenici s veseljem odrađuju sve zadatke.
– Slušamo učiteljicu, učimo, igramo se i zabavljamo. Volim sve predmete, a najviše hrvatski, matematiku i glazbeni. Pišemo redovno zadaće, samo se ponekad dogodi da je zaboravimo pa dobijemo minus, ali imamo više pluseva u bilježnici. Volim dolaziti u školu jer svakog dana naučim nešto novo i nisam ništa drugačiji od svojih vršnjaka – kazao je s velikim osmijehom na licu učenik Ivica Derežić.
U školi je i šest pomoćnika u nastavi koji učiteljima pomažu u radu s djecom koja imaju najveće teškoće. Željka Škrinjar je jedna od pomoćnica koja radi s malenom Antonijom i prati je u stopu.
– Ovdje sam tri godine i uživam radeći ovaj posao. Antoniji najviše pomažem u kretanju jer ima poteškoća s motorikom pa budno pazim na nju. Zajedno se igramo i crtamo, učimo nove stvari i družimo se. Za nju je ovo velika pomoć – rekla je Škrinjar.
