[KOLUMNA] I rocker Bare bio bi mudriji hrvatski predsjednik od Milanovića, koji je sprdavanjem s Nency Pelosi opet nadmašio sebe samog

Naš je osebujni glazbenik Bare uoči velikog zagrebačkog koncerta imao intervju u RTL Direktu. Bare je, naime, jedan o rijetkih rockera koji otvoreno govori o svojim ovisnostima o drogama i boleštinama koje su iz toga proizašle. Time potvrđuje da nije licemjer. Novinar ga je, međutim, pitao i o njegovu stavu prema politici vodećim hrvatskim političarima, Iako se jedva koncentrirao na pitanje, jer ga politika u osnovi ne zanima, bio je to i najbolji dio intervjua. Bare je dobro procijenio premijera Plenkovića kao osobu koja stalno priča neku svoju poželjnu priču. To, prema njegovu mišljenju njemu, govori da je premijer odlično savladao piarovske vještine, iako ga osobno uopće ne interesira sudbina prosječnih građanina, s kojima nikad nije dijelio životne probleme.
Još su zanimljivija Baretova zapažanja o predsjedniku Milanoviću. Rocker koji je desetljećima gradio svoju nekonformističku estradnu poziciju na odbacivanju bilo kakvih malograđanskih normi, ali i političke korektnosti, nerijetko i svjesno provocirajući publiku, nije krio nevjericu onim što čuje od aktualnog hrvatskog predsjednika kad s daljinskim upravljačem šeta po tv-kanalima. Milanović ga, naime, u doslovnom smislu šokira svojim izjavama o svemu i svačemu. Nikako mu nije jasno kako hrvatski predsjednik s takvim kontinuiranim svađalačkim tonovima, valovima osobnih uvreda i uličnim metaforama može egzistirati kao državnik. Jako mu sliči, što je u Hrvatskoj trenutno uvreda golemih razmjera, na srbijanskog predsjednik Vučića. I nekonvencijalnom je rockeru svega toga puno previše. Aludirao je da bi i predsjednik mogao biti na nečemu. Čini se da je i pomalo zavidan što glavna zabava za mase više nije na estradnim podijima, već u informativnim programima na televizijskim ekranima.
Ako se Milanoviću jako čudi i Bare, što bi trebali činiti mi koji na politiku gledamo racionalno, svjesni koliko je ona iznimno važna za društvo i državu cjelini? Svi smo si isto pitanje već bezbroj puta postavljali, ne vjerujući da bi ono nakon svakog novog Milanovićevog istupa moglo biti još aktualnije. Umjesto da prođe fazu pubertetskog političkog divljenja vlastitim verbalnim kreacijama, Milanović kao da svakog jutra ima isti cilj: kako ću danas opet nadmašiti sebe samog?! Nije mu lako u tom naumu, ali je doista talentiran.
Istine radi, ovoga je tjedna stvarno bio na vrhuncu svoje kreativne destruktivnosti. Kako bi napakostio Plenkoviću i Jandrokoviću, najprije je hrvatsku javnost informirao da mu nije poznato što je to ‘krimska platforma’, po broju parlamentarnih dužnosnika najveći skup, i to svjetskoga ranga, koji se dosad odigrao u Hrvatskoj. Da bi stvorio kako se nije potrudio ni da to sazna, otišao je neki strašno važan poslovni put u Dalmaciju. Bilo je, međutim, samo zagrijavanje našeg nenadmašnog ‘predsjednika s karakterom’.

Slijedila je njegova opservacija u pogledu mogućeg susreta s Nency Pelosi, predsjednicom Zastupničkog doma američkog Kongresa. Zasigurno će biti trajno zapamćena. Iz Milanovićeva se istupa činilo da je Pelosi neka politički nevažna starica iz trećerazredne države, koja će ionako uskoro izgubiti svoju funkciju. S njom se, kako je zaključio, ne isplati tratiti vrijeme pa je zato i potegnuo prema jugu.
Sigurno je da mu Amerikanci to neće zaboraviti. Pelosi će u izborima za Kongres zacijelo izgubiti sadašnju dužnost, ali će ostati jedna od najutjecajnijih američkih političarka, iznimno bliska samom predsjedniku Bidenu. Kako i ne bi, kad je bila među ključnim osobama koje su utjecale na Trumpov pad i obranu Kongresa u divljanju njegovih pristalica. Jednom riječju, s takvom se političkom veličinom nitko razuman, a pogotovo državnik iz neke male Hrvatske, ne može sprdavati.
Možda ni to nije ono najlošije, već sve glasnija tvrdnja iz krugova Unije i NATO-a da je Milanović sve više pandan Orbanu, Vučiću i Dodiku u promoviranju ruskih teza o agresiji na Ukrajinu. Time čini jako lošu uslugu Hrvatskoj. Kako toga nije svjestan?! Treba li mu to objasniti neki obični građanin?! Je li potreba za podbadanje HDZ-ove vrhuške, koliko god bilo neukusno njihovo prenemaganje oko te iste krimske konferencije, vrijedna diplomatskih incidenata?! Ako već nije želio pozdraviti sudionike skupa koji su doputovali iz 42 države na svim kontinentima, većinom onih najrazvijenijih i diplomatski najmoćnijih, zar nije bilo dovoljno da sve to – prešuti?! No, šutnja je posljednje što se od stanara Predsjedničkih dvora može očekivati. Milanović se panično boji da mu opjevani karakter ne zahrđa.
Pokušajmo opet barem malo racionalizirati Milanovićevo ponašanje. U njegove ga ispade gura nevjerojatna razina odbojnosti prema Plenkoviću i ostalim viđenijim hadezeovcima. Jasno, isto je to i premijerova pogonsko gorivo, samo što je nešto oprezniji u tom kontinuiranom verbalnom razračunavanju. Činjenica je da je hrvatski predsjednik ogromnim dijelom u pravu kad kritizira Vladu i vladajuću stranku, koja je i generirala zastrašujući razinu kriminala, korupcije i klijentelizma. Iako njegov stil i rječnik nisu svima prihvatljivi, Milanovićeve su kritike zbog slabašne stranačke oporbe iznimno važne za letargičnu hrvatsku javnost.
S druge strane, Milanovićevi su vanjskopolitički komentari već dosegli razinu elementarne nepogode. Teško je shvatiti, osim kao radikalno oponiranje neizbježnom Plenkoviću, njegove začudne istupe oko Srebrenice, privatno druženje s Dodikom, grubo vrijeđanje europskog izaslanika u BiH, podilaženje Putinu, plašenje javnosti ruskom čizmom, a sada i omalovažavanje Amerikanaca. Od toga se moraju jasno distancirati i oporbene stranke koje ga podržavaju.
Ukoliko je razlog Milanovićevih eskapada to što je i s takvim uličnim lupetanjem najpopularniji nacionalni političar, onda Hrvatska doista nije zaslužila više od balkanskog mraka koji je stalno okružuje. Sve smo više uvjereni da bi i rocker Bare bio mudriji predsjednik. Željko Krušelj

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com