[KOLUMNA] Kako se ne bi suočio s krimogenom zbiljom među vladajućima, Plenković je cjelokupnu oporbu stavio u kontekst ruske agenture

Piše: Željko Krušelj


Djeluje li u Hrvatskoj moćna ruska agentura, možda i neke druge koje su interesno povezane s Moskvom? Ako je suditi prema nedavnoj izjavi premijera Plenkovića, ne samo da postoji, kao i one podupiruće iz trećih zemalja, već je taj obavještajni koloplet iznimno snažan i razgranat. Toliko, dapače, da uspijeva instrumentalizirati šaroliku hrvatsku oporbu u difamiranju vladajuće stranke i, što je još veća politička nepodopština, rušenju samoga premijera. A kako da ga ne potkopavaju kad je on, kako to osobno zamišlja i javno se hvalisa, iznimno važna karika u ovim opasnim vremenima u obrani ukrajinskog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. I toploj riječi utjehe, dapače. Ruskim su obavještajcima, jasno, takvi posebno draga meta. Nezrela, zavidna, zlobna i uskogrudna oporba to ne shvaća i tako zapravo služi agresorskim interesima. Nije ni svjesna da sustavno radi protiv vlastite zemlje.

Tako bi otprilike, sve smo u to uvjereniji, izgledao skenirani mentalni sklop premijera Plenkovića. Njemu nikako nije jasno kako oporba može biti toliko glupa da nekakve svoje zamisli, usmjerene na preuzimanje vlasti, gura ispred strateških nacionalnih interesa, ali i onih europskih. Ne može se njega nemilice kritizirati kad se na globalnom planu preslaguje svjetski politički i gospodarski poredak, a upravo je Plenković jedina čvrsta garancija da će Hrvatska u svemu tome biti na pravoj strani. Predsjednik Milanović je, po njemu, zapravo prikriveni ‘ruski kadar’, a svi su ostali toliko jadni da ništa nisu u stanju provesti u djelo. I da da nisu, jer bi to zasigurno otišlo u krivu stranu.

Nema, dakle, nikakve dvojbe da trenutno svemoćni gospodar Banskih dvora već poduže boluje od kompleksa veće vrijednosti. Bolest samo napreduje i ulazi u terminalnu fazu. Opasna je to po okolinu, jer u praksi dovodi do danonoćnog bahaćenja te podcjenjivanje ili otvorenog negiranja svega što je izvan njegovih dosega. Toliko si je ljepši, pametniji i mudriji od drugih da zapravo i nema s kim ozbiljno komunicirati, osim šefova u Bruxellesu i tek pokojeg europskog državnika. U vlastitim je očima on pa nitko, nitko, nitko… a o ostalima se ionako ni ne isplati trošiti riječi. Osim, dakako. neprijatelja i zagovornika protuhrvatskih ideja iz Predsjedničkih dvora.

Budimo jasni, budući da uvijek ima onih koji doslovno i nekritički primaju ono što političari govore. U Hrvatskoj doista djeluje ruska i proruska agentura, s obzirom da je to uobičajeno u svakoj državi, pogotovo onima koje su pozicionirane u njima iznimno važnoj Europskoj uniji, kao i svim zemljama s kojima imaju gospodarske i svake druge odnose. Isto to čine Amerikanci, Nijemci, Britanci, Francuzi. Talijani i oni manji, primjerice Mađari i Austrijanci, a pogotovo Srbi. Čini to, doduše s ograničenim resursima, i Hrvatska u drugim zemljama. Uvijek je važno saznati nešto iza političkih i diplomatskih kulisa, a i poticati one koji imaju slične poglede i interese u odnosu na zemlju koja prikuplja obavještajne podatke. Od toga ne treba raditi nikakvu dramu, već usmjeravati vlastite obavještajce do to razotkrivaju i blokiraju.


Tvrditi, međutim, da je oporba instruirana ‘izvana’, dakle u ruskom interesu, iznimno je nekorektno, točnije politički prljavo. Isti bi zaključak važio čak i da se ispostavi da je neki oporbeni dužnosnik ili aktivist doista ideološki blizak moskovskom autoritarizmu, možda i njihov plaćenik. Takvi mogu biti samo pojedinci, ne i stranke u cjelini, a u konkretnoj hrvatskoj situaciji riječ o ‘neprihvatljivim’ stavovima praktički cijele oporbe. I lijevih, i desnih, i srednjih, i liberala, i konzervativaca. Ne postoji sila ni retorika koje bi takve stavila pod isti kišobran, pogotovo agresorski. Svatko razuman i iole informiran to shvaća bez silnih objašnjenja. Shvaća i da je, primjerice, predsjednik Milanović dao neke infantilne izjave vezane uz rusku vojnu premoć i utjecaj na globalne gospodarske tokove, ali jako teško ga se zato može smatrati ruskim pijunom. 

Sve u svemu, oporba ne napada premijera i Vlada koju je samovoljno kadrovirao, kao i sve javne institucije i tvrtke, zbog Rusije i, još manje, nesretne Ukrajine. Razlog je puno prozaičniji. U borbi s nagomilanim kriminalom, korupcijom, klijentelizmom i svim ostalim ‘izmima’, o čemu izravno ovise životni problemi svakog hrvatskog građanina bez stranačke iskaznice, i nadalje jako loše stojimo. Čini nam se da još od kriminalne pretvorbe taj negativni sindrom nije bio tako izražen. Stalno smo u strahu da će daljnje kopanje po INA-i i, koliko čujemo, ulazak u HEP i svima znanu milijardu ukradenu na plinu učiniti minornom pljačkom. 

Plenković opet ne čini gotovo ništa da bi takav krimogeni sustav ozbiljnije mijenjao. On naprosto ne razumije ni socijalnu realnost ni način razmišljanja običnog građanina, a nema ni empatiju prema ‘sitneži’. Premijerov je mozak situiran na globalnoj diplomatskoj razini, a igru koja utječe na naše živote vode svakovrsni opsjenari, bleferi, samozadovoljni paunovi i serijske lopine iz stranačkih krugova. I zato nam je tako kako je. Umjesto da racionalizira ogromni problem, Plenković je potonuo u paranoju i za sve okrivio strane agenture.

Oporbi, stoga, ne preostaje drugo nego da proguta takve besramne i cinične optužbe te da se još snažnije suprotstavi načinu djelovanja Vlade koja razara društveno tkivo i krade nam budućnost.

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com