Sezona je kiselih krastavaca, to je sasvim sigurno. U medijima ponegdje neki izvještaj o prometnoj nesreći bez ozlijeđenih i s manjom materijalnom štetom (kao na primjer neki dan kad je pijani vozač na semaforu krenuo u rikverc i udario vozilo iza sebe što je ujedno i udarna ovotjedna vijest), tu i tamo pokoje remećenje javnog reda i mira (mahom u nekim skrovitim dijelovima županije gdje se mještani pijani od lošeg gemišta i neizdrživih panonskih vrućina već u ranim jutarnjim satima goli ganjaju balticama, psujući si međusobno majku, rodbinu, domaće životinje i katolička božanstva, a nerijetko i sve odjednom), ponegdje neka najava polu-događanja (mislim, naravno, na srednjovjekovni streličarski turnir s odgovarajućim prošćenjem), a između toga, tek tako za balans, poneke polu-vijesti koje više nitko ne čita (kao recimo da nemamo novih slučajeva pa drugi dan imamo pet pa onda nemamo pa onda imamo sedam pa netko napiše da nam brojke rastu, a jedini komentar na članak je nešto toliko prosto i degutantno da to čak neću niti citirati, no recimo samo da uključuje stvari koje se guraju ili češće zabijaju u neke druge stvari) i povremeni tjedni meteo-alarm koji nas upozorava da ne izlazimo iz kuća jer za nas vani nema ništa, osim nečega što nas želi ubiti. Stvari su, zapravo, prilično idilične – još uvijek ima kruha, svake večeri u centru grada ima igara, političari su na godišnjem jer je vruće i svi ostali su na godišnjem pa ih nema tko slikati dok daju izjave (‘ono što mogu reći je da vjerujem da ćemo u narednom razdoblju svakako poduzeti radnje u smjeru koji smo zacrtali izmjenama nacrta…’), a šljakeri u tišini šljakaju dok ih se optužuje da radovi kasne.
Hrvatska je, inače, ovoga tjedna nakon više od tri stotine godina ponovno teritorijalno spojena čemu smo svjedočili velebnim spajanjem Pelješkog mosta, a što je zapravo bio sam izgovor za još jedan velebni skup HDZ-a i demonstraciju neprikosnovene hegemonije desnice u ‘rvata. Taj je događaj s pravom bio maestralno popraćen u medijima jer živimo u zemlji koja je toliko zapuštena i opustošena da su građevinski radovi vijest, a ne nešto što nas se zapravo ne tiče i što se događa dok obavljamo dnevne aktivnosti i pomalo smo nervozni jer smo zapeli u privremenoj regulaciji prometa koja je slabo do nikako regulirana. No, imamo i mi svojih konja za utrku. Paralelno s Pelješkim mostom završavaju se i radovi na uređenju mosta između Štaglinca i Bakovčica. Time će Štaglinec i Bakovčice napokon biti teritorijalno spojeni što je možda mali korak za čovjeka, ali svakako veliki korak za našu županiju. Osim toga, uskoro bi trebao biti gotov i rotor što je također vijest koja je ovih dana odjeknula našim od vijesti presahlim medijima. U nekom drugom zapadnijem svijetu bi neki drugi zapadniji stanovnik nekog drugog zapadnijeg grada ostao sasvim zakinut za takve vijesti jer se vani na cestama radi neprestano i to nije nešto što bi trebalo biti od posebnog interesa lokalnih medija ili izrazitog interesa lokalnog stanovništva, nego nešto što spada u normalno funkcioniranje grada i nitko tko nije naručitelj ili izvođač radova se oko toga ne bi trebao posebno uzrujavati.
Vijest koja je svakako dramatičnija od izgradnje kružnog asfalta između dvije ulice koje se križaju jest ona koja je došla iz Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, a gdje stoji da se u prvoj polovici ove godine zbog smrti korisnika prestalo isplaćivati više od dvadeset i šest tisuća mirovina. Za sela u našoj županiji poput nanovo teritorijalno spojenih Bakovčica i Štaglinca koja broje nekoliko stotinjaka ljudi od čega je polovica ili više onih u mirovini koji ubrzano izumiru, to znači da bismo u sljedećih nekoliko desetljeća mogli ostati bez čitavih sela koja su ionako već devastirana i u kojima nema previše perspektive. Ipak, nitko pretjerano ne reagira na takve crne statistike i još crnije prognoze, navečer je u gradu zabava, a mi koji smo mladi i živi uskoro ćemo se na raskrižju Braće Radić, Ivana Sabolića i Starog Brežanca moći neometano vrtjeti u krug…
