Tamna boja očiju tate malene djevojčice odavala je snažne emocije koje su ga preplavile dok mi je pokazivao fotografiju svoje kćeri. Ponosno je izgovarao da je ona njegova princeza. Da bih što bolje mogla razumjeti emocije koje su ga preplavile, fokusirala sam se na fotografiju iz koje se jasno vidjela sličnost između njih dvoje. Naprosto je sjajio od ljubavi prema svojoj petogodišnjoj kćerki, njemu najljepšoj djevojčici na svijetu. Glas kojim je izgovarao riječi kako bi ju opisao odavao je emocije od radosti do snažne patnje. Započeo je govoriti sa suzama u očima o danu njenog rođenja do trenutka saznanja da ona neće hodati. Nevažno je bilo hoće li ozdraviti već je bilo važno da će živjeti. Ima njega, tatu, koji će biti uvijek uz nju, bit će njezine noge koje će ju voditi po svijetu.
Skovao je tata milijun planova za svoju princezu. Planovi su se u nekom trenutku izjalovili i nisu išli kako ih je on posložio. Naš narod često kaže da “čovjek snuje, Bog određuje”. U jednom trenutku život ga je odvojio od njegove princeze. Njena mama nije više željela tatu. Teško se nosila sa spoznajom da njihova djevojčica neće nikada hodati. Nije se mogla nositi niti s ljubavlju njih dvoje, niti s ljubavlju tate i kćeri. Ponekad mu se činilo kao da je izjeda ljubomora prema odnosu koji on ima sa svojom kćeri. Trenutak odlaska iz doma u kojem je ostavio najdragocjenije što je imao doživio je kao najveći poraz, kao najveći neuspjeh u svemu što je do tada radio. Iščekivao je svaki trenutak koji mu je dodijelila država da vidi njemu najdraže biće te je uvijek nestrpljivo čekao u blizini kuće u kojoj je i dalje živjela njegova princeza satima prije nego je bilo određeno.
Majka njegove kćeri činila je sve da bi njihova druženja bila svedena na što manje vremena. Ova situacija socijalne distance kao da joj je išla u prilog. Čežnja duga dva mjeseca kada će je opet vidjeti lomila ga je jer nikad nije znao kako će majka djevojčice postupiti. Pitao me je tihim glasom zašto mora biti tata drugog reda, tata bez prava na ljubav o najdražem i najvrednijem biću u svojem životu i zašto se tate nikad ništa ne pita?
