Domagoj Rašan i Luka Stanišić treneri su u Sportskom centru Cerine u Koprivnici gdje vode raznovrsne treninge za rekreativce i sportaše. Dugogodišnjim radom, vlastitim iskustvom i individualnim pristupom donose dinamičan i zanimljiv program vježbanja koji razbija monotoniju i predrasude te motivira korisnike na vježbanje. Obojica provode i grupne treninge koji se sastoje od cijelog kompleksa vježbi funkcionalnog tipa kojima se razvija snaga, izdržljivost, fleksibilnost i ravnoteža. To je posao koji ih ispunjuje i u kojem su se obojica pronašli.
Luka voli raditi s rekreativcima, s ljudima koji žele poboljšati kvalitetu života, dok bi Domagoj u budućnosti volio još više raditi s vrhunskim sportašima. Trenerom se ne može postati preko noći ili samo trenirenjem, to je zanimanje za koje se priprema školovanjem, stjecanjem iskustva, znanja, učenjem od drugih trenera i kolega, ali i sportaša i rekreativaca.
Suze i trud
Luka se sportom bavi već više od 20 godina, fitnessom oko 11 godina, a sve je započelo treniranjem nogometa u kojem je bio odličan, ali u zadnjoj selekciji prije reprezentacije bio je nažalost ozlijeđen i nije mogao nastupiti.
– Tu je pukla moja ljubav s nogometom, bilo je tu i suza, a kasnije sam se prebacio na hrvanje, pa na vaterpolo u kojem smo bili prva generacija u Koprivnici. Na faksu sam se malo zapustio, nisam pazio na prehranu, ali sam brzo shvatio da ne mogu studirati kineziologiju i biti van forme i s viškom kilograma. Počeo sam vježbati sam kod kuće i ubrzo skinuo oko 25 kilograma. Nakon par godina prebacio sam se s kućnog treninga u teretanu, pa kasnije u Sportski centar Cerine, gdje i sam treniram već više od sedam godina – kaže Luka koji polazi Višu trenersku školu, a završio je i Fitness učilište za osobnog trenera.
– Svatko tko želi trenirati može to učiniti doma, na livadi, bilo gdje, mislio sam da je trening samo teretana, ali sad koliko sam sve više u tome i educiram se shvaćam da je bilo koja tjelesna aktivnost jako važna. Prvo sam krenuo trenirati da bih bolje izgledao, ali sad mi je jasno da je trening zapravo dio osobne higijene kojom se zapravo liječi psiha – dodaje Luka kojeg je najviše zainteresiralo kako prenijeti drugima tu ljubav prema vježbanju te pomoći ljudima da se riješe viška kilograma.
Trener motivira i potiče, dijeli s svoja iskustva s klijentom i zapravo olakšava treninge, a kao najvažnijim Luka ističe upravo povjerenje između trenera i klijenta.
– Često to uspoređujem sa situacijom kada se nekome pokvari auto. Taj netko ga ne pokušava sam popraviti. Isto tako, ako se nešto u osobi pokvari, bolje je ne trošiti vrijeme na istraživanje i traženje što bi bilo najbolje za nju ili njega, nego da dođe k nekome tko je već to sve i sam prošao i da joj kaže što da radi. Ako netko želi smršaviti, zapravo su upute jako jednostavne, ali ljudima je to teško prihvatiti i napraviti. Samo se mora više potrošiti nego što se unese – kaže Luka.
Domagoj je također od malena u sportu, rekreativno je igrao nogomet, bavio se atletikom, a zaljubio se u trčanje. S ocem je od malena često trčao stazom u Crnoj Gori. Nije mu to uvijek bilo po volji, ali je tata bio ustrajan i stvarno je zavolio trčanje. Pokušao je upisati Kineziološki fakultet u Zagrebu, ali je ozlijedio ligamente dva tjedna prije prijemnog, pa je pauzirao godinu dana. Na sljedećem prijemnom imao je veliku tremu.
– Imao sam puno iskustva, ali bilo je to za mene prestresno, loše sam prošao. Zatim sam upisao Višu trenersku školu, trogodišnji Stručni studij, smjer kondicijska priprema sportaša. U početku je bilo dosta naporno, ali nakon prve godine fakulteta sam se već zaposlio na Bazenima Cerine i to iskustvo mi je i pomoglo da uvidim koliko me to zapravo zanima, a i olakšalo da završim školovanje što prije – kaže Domagoj.
Danas je 35 posto djece između osam i deset godina pretilo. Luka ističe koliko je važno ne dozvoliti tinejdžerima da se zapuste.
– Naravno da su u osjetljivoj fazi i možda im to sada nije glavni prioritet, ali ako vidimo da se ne bave sportom dugo vremena, par mjeseci i da su se zapustili, treba probati potaknuti djecu na bavljenje sportom, bilo kakvim oblikom rekreacije. Kad se netko od malena nosi s pretilosti, kasnije može imati puno zdravstvenih problema, a upravo tjelovježba prevenira velik broj bolesti. Imamo sve nezdraviju naciju i to je veliki problem. Koliko se samo dana potroši na bolovanje zbog bolova u kičmi, to bi sve mogli spriječiti tjelovježbom – dodaje Domagoj koji također naglašava važnost prehrane kod treniranja. Trening, odmor, prehrana – tim redoslijedom, posebno u kondicijskoj pripremi, a prema ciljevima treninga mijenjaju se ti prioriteti i njihov redoslijed.
– Najčešće je manje zapravo više, ljudi su ponekad skloni previše trenirati, ali nije ni to dobro. Tri puta tjedno je sasvim dovoljno ako još dodamo lagano trčanje ili hodanje dva puta tjedno. Danas kad svi imamo manje vremena, treba uvijek pronaći dobar balans.
Domagoj i Luka obojica ističu koliko je važno vježbati. Ne vježbamo samo zbog sebe, treba misliti i na svoju obitelj, trebamo ulagati u svoje zdravlje.
– Svatko treba sam donijeti odluku i krenuti trenirati prvenstveno zbog zdravlja, na prvo mjesto ljudi često stavljaju estetiku, žele biti ljepši sebi i drugima, ali to je pogrešno, jer zdravlje ipak treba biti na prvom mjestu, a ako netko vježba, svakako će i bolje izgledati, ali to će doći samo po sebi. Umor je mnogima isprika, ali ljudi su umorni od posla upravo zato jer ne vježbaju, nemaju energije. Treba odvojiti bar tri dana u tjednu za trening, to će donijeti puno dobrobiti – ističu Luka i Domagoj.
