Mario Kovač struci je možda najpoznatiji kao kazališni redatelj, fanovima lika i djela Elvisa Presleya kao vrsni imitator Kralja Rokenrola u bendu D’Elvis, kvizaškoj populaciji kao neumorni kvizaš, a široj publici kao DJ i svojevrsni guru domaće slam poezije. Svima njima možda je manje poznato da je Kovač i plodonosan autor koji je još 2001. izdao svoju prvu zbirku priča te da je s pisanjem proze nastavio i do danas pa je tako u srijedu 14. lipnja u Knjižnici i čitaonici ‘Fran Galović’ domaćoj publici predstavio i svoje najnovije prozno izdanje Monogatare+. Osim zbrike, predstavio je i ploču ‘Čekaonica za pakao’ koja je nastala u suradnji sa zagrebačkom grupom Radost!
Životna inventura
– Razlika između prve zbirke kratkih priča ‘Baršunasto podzemlje’ i ove najnovije je više od dvadeset godina, a razlog je možda taj što priče iz mene izlaze mnogo teže nego poezija. Evo, ni ove knjige možda ne bi bilo da nije bilo lockdowna. Moj su posao izvedbene umjetnosti, a kako su kazališta bila zatvorena, bendovi nisu svirali i nisam mogao raditi kao DJ, bio sam doma i imao sam vremena za ‘životnu inventuru’. U čišćenjima soba nailazio sam na stare priče i zapise od kojih su neki stariji i od prve objavljene zbirke – pojasnio je Mario genezu svoje najnovije knjige koja najvećim dijelom sadrži tekstove i priče napisane prije desetak ili više godine.
Tako je jedna od priča napisana 2022. u zadnji čas nakon što je autor ‘naletio’ na jednu dobru ideju zapisanu na marginama rokovnika dok je ostatak priča star desetak pa i više godina jer ovom se zbirkom, priznaje Kovač, na neki način riješio tereta neriješenih stvari koje su ostale zaboravljene po raznim kutijama i bilježnicama.
Zbirka nosi zanimljiv naslov ‘Monogatare+’ koji također proizlazi iz redateljeve ljubavi prema književnosti i filmu.
– Zbirka se prvotno trebala zvati samo ‘Monogatare’ što na japanskom znači ‘kratke priče’. Jedan od meni najdražih autora te forme je Ryunosuke Akutagawa koji je široj publici možda najpoznatiji po priči Rahosmon koju je Kurosawa adaptirao za film. Kako je Akutagawu kod nas na hrvatskom izdao samo Šareni Dućan, pokušao sam nabaviti knjigu na engleskom pa sam, listajući njegovu bibliografiju, primijetio da se ponavlja ta riječ ‘monogatare’. S obzirom na to da sam htio da čitatelj svaku priču čita za sebe i da se ne zamara nekakvim unaprijed danim kronološkim, žanrovskim ili drugim redoslijedom, učinilo mi se prikladnim da se zbirka jednostavno zove ‘kratke priče’ te da su one poredane abecednim redom – pojašnjava autor i dodaje kako ‘+’ označava još dva dodatna teksta koja su uključena u zbirku, ali su u formi dnevničkog zapisa i dramskog teksta.
Neobjavljeni tekstovi
Publici je posebno zanimljiv dio knjige koji čini tekst ‘Moja privatna oluja’, dnevnički zapis nastao u vrijeme završetka Domovinskog rata kada je devetnaestogodišnji Kovač čuvao rodnu kuću svoje majke u selu Plaški te ju na taj način obranio od pljačke ili spaljivanja te dramski tekst ‘Debitanti’ dosad objavljen tek u jednom časopisu, a za koji se Mario nada da će ga netko tko nije on postaviti i na kazališnim daskama.
Svi oni koji su propustili predstavljanje zbirke ‘Monogatare+’ mogu je naći u zagrebačkoj knjižari ‘Što čitaš’ ili, kako kaže opušteni kazalištarac, javiti se njemu na adresu elektroničke pošte i zatražiti svoj primjerak koji će im rado poslati poštom.
