Josip Cugovčan (65) naivni je slikar i etnograf iz Podravskih Sesveta. Danas ovaj nadasve neobičan umjetnik i sakupljač raznih predmeta svoje blago čuva od zaborava kao i hrvatsku tradicijsku baštinu i običaje.
– Još kao dijete volio sam se likovno izražavati i sakupljati razne stare i tradicijske predmete i to me uvijek činilo sretnim. Prvo sam krenuo sa slikarstvom pa sam počeo proučavati iscrtavanje pisanica jer me fascinirao sklad boja na njima i htio sam saznati način kako se one izrađuju. Sve što ljudska ruka napravi jedanput je neponovljivo i to je nešto što mi se urezalo u memoriju i od tud kreće moja ljubav i strast prema prikupljanju predmeta – kazao je Josip dodavši da je njegova zbirka predmeta krenula pronalaskom jedne obiteljske stare preslice koja je bila cijela izrezbarena.
Josip je oduvijek volio prirodu i šetnju po njoj pa je jednom, igrom slučaja šetajući okolnim poljem naišao na komadić keramike, nakon čega je taj komadić odnio u zagrebački Arheološki muzej gdje su se svi čudili gdje ga je našao, a to je Josipu bila dodatna motivacija i poriv da šeće svojim krajem i pokuša pronaći što više vrijednih arheoloških predmeta.
– Hodao bih tako po okolnim poljima i po sprudovima rijeke Drave i tražio bilo kakve predmete. Kada bih našao određeni predmet i saznao o čemu je riječ bio bih jako ponosan na sebe, no istovremeno sam razmišljao da idem ponovno u polje jer sigurno tamo ima još nečeg, možda i puno vrednijeg od ovog što sam dosad pronašao – istaknuo je Josip dodavši da sve što ima u svojoj, sada već velikoj zbirci nalazilo se na području Podravskih Sesveta.
U Josipovom etnografskom muzeju nalaze se drvene škrinje, stari satovi, posuđe, novac, kolovrati, preslice, barokni kipovi anđela i raspela. Zidove muzeja krase mu vlastite slike, uglavnom akvareli i ulja na staklu s kojima se predstavio na mnogobrojnim izložbama.
– U svojoj zbirci danas imam i čuvam kao blago razne arheološke nalaze neprocjenjive vrijednosti stare milijunima godina. Osobitu vrijednost predstavljaju dijelovi i kompleti narodne nošnje Podravskih Sesveta, bogatog tkanja i veza te originalna kovačnica s autentičnim kovačkim alatom. Ovaj kraj izuzetno je bogat arheološkim lokalitetima i može se pronaći puno vrijednih predmeta – kazao je Josip dodavši da je dio njegove zbirke predstavljen kao stambeni prostor s tipičnim inventarom, a dočarava ambijent i način života na selu u Podravskim Sesvetama.
Josip ima i veliku paleontološku zbirku koja sadrži nekoliko rijetkih primjeraka iz razdoblja prapovijesti, mlađeg brončanog doba te razdoblja antike i srednjeg vijeka.
– U doba dok mi je otac još bio živ rekao mi je, mali pa ti nas budeš zakopal s tim kostima, ti si stvarno luđak jen. Uvijek me nešto vuklo da tražim i dalje i puno puta sam kroz dan osjećao neki nemir i osjećaj da moram u polje jer tamo me nešto čeka – govorio nam je s osmijehom na licu Josip koji u svojoj paleontološkoj zbirci ima, između ostalog i zub mamutovog mladunca, kosti izumrlih životinja bizona i drugih.
Tijekom svojeg života surađivao je s mnogim muzejima u Hrvatskoj, ali i iz inozemstva. Kako kaže Josip, kada je pronašao mamutov zub informacija je ubrzo došla i do Muzeja krapinskih neandertalaca. Djelatnici tog muzeja došli su Josipu u posjetu i iznenadili se vidjevši da je njegov zub mamuta, jedini i najmanji zub mamuta pronađen u Hrvatskoj. Suradnja između Muzeja krapinskih neandertalaca i Josipa traje i dan danas jer uvijek postoji mogućnost, barem kako kažu iz muzeja, da Josip pronađe još neku kost ili zub koji još nije pronađen.
Valja naglasiti da je Josip dosad imao ukupno 15 samostalnih i skupnih izložba diljem Hrvatske i svijeta. Radio je i ilustracije i naslovnice za nekoliko knjiga i časopisa, a njegove pisanice su suvenir poznat diljem svijeta koje je prepoznalo i Ministarstvo kulture i medija te kao takve ih je proglasilo nematerijalnim kulturnim dobrom Republike Hrvatske.
– Često se znam pitati zašto to sve radim, no odgovor je sasvim jasan. Volim svoj kraj i volim našu podravsku bogatu tradiciju i baštinu – zaključio je Josip istaknuvši da će ove godine za Noć muzeja imati dan otvorenih vrata u svojem muzeju te je ujedno pozvao sve ljubitelje starine i kulturne baštine da posjete njegovu Etnografsku zbirku.
Josip nam je između ostalog ispričao i brojne anegdote koje je doživio prilikom istraživanja, a kako kaže, bilo je njih puno. Neki su mu se smijali, misleći da nije normalan jer hoda po mraku i zimi po poljima, ali danas taj čovjek ima neprocjenjivu zbirku, kako i sam voli reći, blaga za koju još mnogi nisu čuli, a kamoli vidjeli.
