Postoje obični učenici koji prolaze kroz školu uredno izvršavajući svoje obaveze i postoje oni još napredniji, koji vrijeme izvan nastave koriste na poboljšanje vlastitog znanja i umijeća. Često su to djeca profesora koji su predavali u školi, poput sina neke profesorice fizike koji je bio sjajan u tom predmetu. Jedan od nadolazećih genijalaca na kojima će društvo počivati je i Matija Mihočka, polaznik sedmog razreda OŠ Đurđevac. Njegovi roditelji Nikola i Snježana su profesori informatika.
Sjajna godina
Iza Matije je sjajna školska godina. Nedavno je bio sedmi na državnom natjecanju iz robotike, što je sjajan rezultat. Ove se školske godine jedini iz OŠ Đurđevac plasirao na dva državna natjecanja, ono iz programiranja i, naravno, iz robotike.
– Jedini je učenik u Hrvatskoj koji se u te dvije kategorije plasirao na državna natjecanja, a rijetkost je da se netko u njegovoj dobi na toj kvalitativnoj razini bavi programiranjem. Još je rjeđe da programski jezik prilagođava robotima – govori Nikola Mihočka, Matijin otac.
Prvo je išao na državno natjecanje iz programiranja gdje je bio 13., a to je sve bila priprema za robotiku jer je tamo bio još bolji. Da nije bilo petero članova hrvatske robotičke reprezentacije, bio bi još bolji. Ravnopravno se borio s njima, jednog je reprezentativca ostavio iza sebe, a konkurencija je bila žestoka. Malo mu je nedostajalo do šestog mjesta, ponajviše zbog manjka iskustva.
– To je najbolji rezultat koji je OŠ Đurđevac imala iz robotike, mislim da čak nitko u županiji nije imao bolji rezultat od njega. Bio je jako sretan i veseo zbog toga, vjerujem da će dogodine biti još bolji – priča Mihočka stariji.
Matija završava sedmi razred, pred njim je osmi, nakon čega će birati u koju srednju školu ići. Sigurno je da će ići u đurđevačku srednju školu jer zna da se želi baviti programiranjem i robotikom. Radi se o deficitarnom zanimanju, a malo učenika uspijeva u toj dobi postizati ovakve rezultate pa bi bila šteta da se Matija kasnije time ne bavi.
– Namjerava i pohađati takav studij. Najvjerojatnije će ići u gimnaziju, ali nije isključen ni smjer tehničara za računarstvo – govori ponosni tata. To što mu je istovremeno otac i profesor ima svoje prednosti, ali i mane. Govoreći o prednostima kaže da spomenuti rezultati nisu došli preko noći. Još dok je bio predškolac otac je s njim radio na programiranju i robotici prilagođavajući zadatke njegovom uzrastu. Pohađao je i ljetnu školu programiranja i robotike.
Poseban odnos
Kad je krenuo u peti razred onda je mama više radila s njim, prošla je međunarodne edukacije i to je primjenjivala u radu s njim, što je također ogromna prednost, navodi.
– Naravno da ima i nedostataka, mama je ipak mama, a tata je tata. Teško je miješati ulogu roditelja i učitelja, znali smo se prije malo ne slagati oko pojedinih tema. Znao me osloviti s ‘tata’ umjesto ‘učitelju’ i slično, ali to je simpatično – priča Matijin otac o drugačijem odnosu.
Matija je sjajan i u šahu. Ove godine je postao kapetan kadetskih ekipa u šahovskom klubu, vodio je klupske šahiste do prvog mjesta na regionalnom natjecanju u Pitomači, do drugog mjesta u Ligi šahovskih nada gdje je igrala cijela središnja Hrvatska i do trećeg mjesta u Hrvatskoj šahovskoj ligi. Ove je godine postigao lijepe rezultate i na tom području.
– Najviše ga zanimaju područja u kojima treba puno logičkog zaključivanja, odlučivanja i razmišljanja i tu se baš snašao – kaže. Ne treba spomenuti kako je Matija odličan učenik,a njegove prijatelje i razredne kolege vesele njegovi uspjesi.
