Punih sedam godina traje pravosudna trakavica o smrti nesretne Barice Matanović (74) iz Koprivničkih Bregi, koja je u svibnju 2012. godine preminula u bolnici nakon što ju je izbolo više od tisuću pčela. I da stvar bude poraznija, sve bi moglo potrajati još godinama.
Općinski sud u Koprivnici prošli je tjedan u privatnoj parnici donio nepravomoćnu presudu kojom je sinovima nesretne žene dosuđeno oko 530.000 kuna odštete te im je priznato čak 154.000 kuna parničnih troškova. Postane li presuda pravomoćna, na taj iznos vlasnici pčela morat će platiti i kamate, pa bi ih sve ukupno stajalo više od 700.000 kuna.
Stavili 90 košnica blizu poljskog puta
Općinski sudac Darko Magdić nakon provedene glavne rasprave zaključio je da su za napad pčela na Baricu Matanović odgovorni vlasnici košnica Rade Trbojević i njegov sin Željko iz Petrinje. Oni su, tvrdi sudac u presudi, oko 90 košnica stavili preblizu poljskom putu kojim su svakodnevno prolazili mještani okolnih sela. Pa i žena koja se kobnog dana oko 9.30 tim putem zaputila do liječnika u obližnji Glogovac.
Sve se formalno-pravno dodatno zakompliciralo nakon što je sudac Općinskog suda u Koprivnici Krešimir Pavlović u kaznenom postupku vlasnika košnica i pčela Rade Trbojevića nepravomoćno oslobodio za odgovornost za smrt gospođe Matanović. Nakon toga uslijedio je žalbeni postupak u kojem je Županijski sud u Varaždinu presudu nedavno poništio i cijeli slučaj vratio na početak. Suđenje Trbojeviću počet će iznova, a s obzirom na poslovičnu učinkovitost domaćeg pravosuđa teško je prognozirati u kojem će roku sve biti okončano.
Nakon optužnice u kaznenom postupku, privatnu tužbu protiv petrinjskog pčelara za naknadu štete pokrenuo je Baričin suprug, ali on je u međuvremenu umro pa su slučaj preuzeli njegovi sinovi. S obzirom na dodatne zaplete i neizvjesnost konačnog ishoda, obitelji nikako nije svejedno što će postupak trajati neizmjerno dugo. Tu su golemi sudski troškovi koji bi na koncu mogli premašiti 200.000 kuna. Netko će ih morati platiti.
Vatrogasci morali rastjerati pčele šmrkom
Premda kazneni i parnični postupak na koncu ne moraju isto završiti, ostaje činjenica da Općinski sud u Koprivnici u jednoj istoj stvari presuđuje različito. Kako smo neslužbeno doznali, ključno je pitanje u oba predmeta jesu li košnice bile pravilno postavljene, odnosno jesu li bile dovoljno udaljene od javnog puta. Tužitelji tvrde da nisu, obrana upozrava da jesu.
Sudac Darko Magdić u parničnoj je presudi naglasio kako su košnice bile udaljene samo sedam do deset metara od puta, a s druge je strane bilo polje uljane repice. Toga dana gusti roj pčela napao je Baricu Matanović koja je pala na tlo, a insekte su tek uspjeli rastjerati lokalni vatrogasci vodenim šmrkovima. Nekoliko dana kasnije žena je umrla u Općoj bolnici u Koprivnici, a kao uzrok smrti naveden je pčelinji otrov usljed kojeg je došlo do zatajenja svih unutarnjih organa.
Sud je ustanovio kako se vlasnik pčelinje zajednice nije držao pravilnika koji propisuje da udaljenost od izletne strane na košnicama do ruba javnog puta mora biti najmanje 50 metara. Ključni argument obrane pak bio je da poljski put kojim se žena kretala nije bio javni put u smislu zakona. Na njihovoj strani našao se i pčelarski vještak Nikola Kezić, koji je u svojem nalazu utvrdio da je “Rade Trbojević prilikom smještaja pčela na lokalitetu Koprivnički Bregi postupio u skladu s dobrom pčelarskom praksom”.
Vještak, naime, smatra kako je udaljenost do najbližeg javnog puta bila veća od 100 metara, a pčelinjak je bio postavljen u skladu s tada važećim pravilnikom o radu pašnih povjerenika, što je potvrdio u svojoj izjavi Dominik Vrban.
Odrasli i djeca svakodnevno prolazili puteljkom
– U pčelinjaku su bile ukupno 44 pčelinje zajednice, a radi se o sivoj pčeli koja je prihvaćena i spada u najzastupljenije pasmine prvenstveno radi blage naravi. Pčele nakon izlijetanja iz košnice kreću najkraćim mogućim putem do izvora hrane (paše), a eventualni raniji ubod pčela pri prolazu pokraj dva pčelinjaka kraj kojih je prošla žena mogao je biti signal za promijenjeno ponašanje i napad, za što je vjerojatnost jako velika – naglasio je Nikola Kezić.
Veli da je sve podatke iz svojeg vještačenja crpio iz kaznenog spisa, a prilikom očevida koristio je izmjeru geodetskog vještaka koji je bio s njim na očevidu, a koji je također koristio podatke utvrđene u kaznenom postupku. Ključni argument, dakle, bio je taj da put kojim je prolazila Barica Matanović nije imao status javnog, već nerazvrstanog šljunčanog puteljka, pa košnice nisu morale od njega biti udaljene najmanje 50 metara.
To je ujedno bio i glavni argument za oslobađajuću presudu u kaznenom postupku. No, svjedok Damir Kušenić, koji je s Trbojevićem obilazio polja zasijana uljanom repicom, kaže kako ga je “upozorio da je to preblizu poljskog puta kojim svakodnevno prolaze ljudi i djeca u školu i zapravo ga smatraju glavnim putem”. Njegov je iskaz, a i onaj svjedokinje Marije Gregurec, bio jedan od ključnih u parničnom postupku u kojem je sudac Darko Magdić zaključio da “tim putem djeca svakodnevno idu u školu i iz škole i da ga okolni stanovnici upotrebljavaju za odlazak u ambulantu i trgovinu”.
Premda put formalno nije imao status javnog, objasnio je sudac Magdić u presudi, slovio je kao sigurniji budući da se spaja na državnu cestu na mjestu gdje počinje biciklistička staza.
– Kako bi izbjegli hodanje i vožnju bicikla na državnoj cesti bez biciklističke staze, kojom se odvija gust promet osobnim vozilima i kamionima, mještani svakodnevno koriste upravo taj put – zaključuje se u presudi.
Hoće li to biti jedan od novih argumenata u kaznenom postupku protiv pčelara Rade Trbojevića – zasad nije poznato. No, pravosudna trakavica ide dalje i nitko živ ne zna koliko će još trajati.
