Svi otprilike znamo kako legenda ide. Turci su neumorno udarali na đurđevačku utvrdu, no Ulama-beg naišao je na neočekivani otpor. Odlučio se zato za dugotrajnu opsadu, nastojeći izgladniti vojsku i sklonjeno pučanstvo. Nakon nekog vremena, u cijeloj je utvrdi ostao još samo jedan mali pijetao ili kak’ bi mi rekli, pevec koji nije mogao nahraniti ni vojsku ni ljude.
U toj bezizlaznoj situaciji, jedna starica ili kak’ bi mi rekli baba predložila je da tog jadnog pevca nabiju u top i ispale u turski tabor. Kad to vidje Ulama-beg, pomisli da u utvrdi ima još toliko hrane da se Picoki njome mogu razbacivati i na taj mu se način izrugivati ili kak’ bi mi rekli norca se z njega delati pa se povuče. Napuštajući bojište, Ulama-beg je na Đurđevčane bacio neku vrstu kletve, prozvavši ih Picokima.
Bilo je to davno pa ćemo njegovu izjavu parafrazirati: A vi tamo, pernati junaci, što picekima bojeve bijete, ime Picoka dovijeka nosili! Picokima vas djeca zvala, a unuci vaši ostat će Picoki.
Tako je to nekako bilo tih 1500-ih godina kada su Picoki uspješno Podravinu obranili od Turaka zbog čega danas pozdravljamo s ‘dobar dan’, a ne s ‘merhaba’. Nekoliko stoljeća kasnije, ponovno se Hırvatistanom pronijela vijest o tome da su ti isti Picoki tijekom trajanja tradicionalne Picokijade na kojoj se prisjećaju svojih slavnih korijena, zabranili narodnjake. To je u ova turbodemokratična vremena očekivano izazvalo salve svakojakih komentara na društvenim mrežama pri čemu su jedni to shvatili kao napad na osobni ukus, a drugi na turbodemokraciju.
Naravno, nikakvim zabranama u ovom današnjem društvu mjesta nema i nitko nema pravo nikome ništa braniti niti se prozivati za nekakvog arbitrara ukusa koji će nekome drugome reći što valja, a što ne valja i svi mogu raditi što hoće i slušati što hoće pa čak i ako se radi o cajkama. Zabrane, opće je prihvaćeno, nisu način, a možemo se samo zapitati gdje ćemo mi to doći ako će nam netko reći kamo bi bolje bilo ići? U kaos, u nedemokraciju, u totalitarizam! Kako onda objasniti što je Picoke spopalo, a da nekome nešto zabranjuju? Ta sigurno je proradio njihov tisućljetni gen stvoren još za obrane od Turaka, a koji ih tjera da i danas nekoga brane od nečega pa makar to bilo i građane od cajki. To mora da je stvar njihovog identiteta, a protiv nečijeg identiteta pa bio on i anti-cajkaški, danas barem znamo da ne možemo i ne smijemo.
Šalu na stranu, u spornoj odluci Grada Đurđevca piše ‘U ugostiteljskim objektima koji se nalaze na Trgu svetog Jurja i Starogradskoj ulici u Đurđevcu za vrijeme održavanja kulturnih priredbi može se izvoditi samo primjerena tradicijska i zabavna glazba’. Taj očiti udar na demokraciju uistinu je neoprostiv jer svatko ima pravo raditi što hoće, kako hoće i kada to hoće pa zašto onda ugostitelji ne bi navijali cajkašku glazbu u isto vrijeme kada se u dvorištu utvrde održava, na primjer, kazališna predstava? Tko ne bi volio uživati u koncertu tradicijskih ženskih vokalnih ansambala uz dodanu kulisu cajki s neke terase?
Zašto ljudi ne bi uživali u povorci aranžiranih kola i oldtimer traktora uz vječne klasike poput ‘U nedra mi sipaj vina’ ili ‘Policijo, oprosti mi’ ili pak ‘Pljujem, pljujem, sečem vene’? Pa tko bi se pri zdravoj pameti nekome usudio zabraniti takvo što i zakinuti i posjetitelje i izvođače i izlagače za takvo nezaboravno iskustvo? Pa nemojte, molim vas, budite demokratični…
