Koprivničko gospodarstvo obuhvaća neke od najznačajnijih tvrtki u regiji kao što su Podravka, Belupo, Hartmann, Carslberg, a koje predstavljaju okosnicu proizvodnog i izvoznog gospodarstva ovog područja.
Prema dostupnim podacima gospodarstvenih pokazatelja, prerađivačka industrija očekivano zauzima prvo mjesto, a slijedu ju trgovina na veliko i malo, građevinarstvo te transport i skladištenje, dok najmanji udio zauzimaju financijske djelatnosti te ugostiteljstvo i turizam.
Brojke su dobre
Gospodarstveni pokazatelji zapravo su dobri jer u prošloj je godini u županiji čije je Koprivnica središte, poslovalo oko 2.000 gospodarskih subjekata, odnosno 67 više nego godinu prije, a uprihodili su oko 2,5 milijarde eura te zaposlili oko 20.000 osoba.
Najviše se, kao što je to već godinama, govori o rastu broja obrtnika i malih poduzetnika koji čine sve veći dio gospodarstva, a za čije poticanje je Grad Koprivnica prošle godine izdvojio značajna sredstva, dok poduzetnički inkubatori i poduzetničke zone pružaju svu potrebnu infrastrukturu za spomenuta poduzeća.
Sve u svemu, a koje god podatke pregledali, gospodarstveni pokazatelji su povoljni i pokazuju rast te Koprivnicu smještaju među pozitivnije primjere u Hrvatskoj.
Prodaja i najam
Kako je onda moguće, mogao bi se zapitati svaki slučajni gradski prolaznik, da je grad prepun prostora koji zjape prazni, čekajući prodaju ili najam.
Odgovor na to pitanje je kompleksan jer se u njemu ogleda kombinacija faktora, a koja ne mora nužno biti u konfliktu s pozitivnim gospodarstvenim pokazateljima.
Neosporiva je činjenica da je u užem centru grada aktivnih poslovnih prostora sve manje, no taj se trend ne događa samo u Koprivnici, nego i u mnogim drugim hrvatskim gradovima i sredinama.
Prvi se razlog može potražiti u demografskoj strukturi. Iako Koprivnica ne bilježi dramatičan pad broja stanovnika, stanovništvo stari, mladi odlaze u veće gradove poput Zagreba ili u inozemstvo, a kupovna moć građana uslijed inflacije koju ne prati porast plaća, manja je.
Jednostavnom matematikom to bi značilo da manje ljudi ili starije stanovništvo znači i manje kupaca, a što pak znači slabiju isplativost malih obrta i trgovina.
Drugi razlog valjalo bi potražiti u trgovačkim centrima i velikim trgovačkim lancima, čija su parkirališta svakodnevno dupkom puna, a subotom se nerijetko traži i ‘mjesto više’.
Veliki trgovački lanci izrazito su praktični za građane koji ionako imaju sve manje vremena jer veliki izbor po nižim cijenama nude na jednom mjestu. Građani tako ne moraju odlaziti u ‘šoping turu po gradu’ kako bi se opskrbili osnovnim namirnicama, a usput možda osvježili i ormare ili kupili nešto za uređenje okućnice, već je dovoljno ‘skoknuti’ do trgovačkog centra koji ima – sve. Male kvartovske radnje i dućani s takvom se praktičnošću, izborom i cijenama jednostavno ne mogu boriti.
To pak dovodi i do sljedećeg razloga, a to je da se ‘kultura’ kupovine značajno promijenila jer – sve se danas može kupiti ‘online’.
Danas se putem interneta naručuje baš sve od hrane pa do elektronskih uređaja i teško da je moguće pronaći trgovinu ili obrt koji nema mogućnost ‘online’ kupovine i dostave na kućnu adresu.
Druga vremena
To je pak povezano s rastom troškova poslovanja. Ako se zaviri u oglase o najmu poslovnih prostora u Koprivnici, cijene se otprilike kreću od osam do 12 eura mjesečno po kvadratnom metru za prostore s centralnom lokacijom odnosno do sedam eura mjesečno po metru kvadratnom za manje atraktivne prostore. Oglasnici su tako puni praznih poslovnih prostora u poslovnim zgradama poput West Centra, Martinovke ili u centrima na Lenišću i u Vargovićevoj. Poslovnice koje se orijentiraju na ‘online’ kupovinu tako profitiraju jer nemaju troškove najma, režija i ostalih nameta, dok pojedini investitori istovremeno prostore i namjerno drže praznima, čekajući dodatni rast cijena. Iako pokazatelji nedvojbeno govore da broj obrtnika i srednjih poduzetnika raste, to ne znači da svi oni trebaju poslovni prostor, a ako k tome uzmemo i da u Koprivnici i okolici prednjače velika poduzeća, obrtništvo je i uz poticaje i ulaganja velik rizik i ne pruža nužno stabilnost sigurne i zagarantirane mjesečne plaće.
Klupe i cvijeće
Najzad, tu je i problem ‘centra grada’ u kojem se zadržava sve manje ljudi i to prvenstveno zato jer za to imaju sve manje razloga. Centar grada tako prvenstveno služi za održavanje raznih ‘manifestacija’, dok ostatak vremena nudi tek kafiće i poslovnice pružatelja telekom usluga pa građani osim na tržnicu, u kino ili u knjižnicu i nemaju previše razloga uputiti se ‘u grad’, već prema najbližem trgovačkom centru koji je iz centra grada izmješten.
U ovom je listu još 2023. godine objavljen članak na sličnu temu, a ticao se sablasne praznine Trga bana Josipa Jelačića, no u kontekstu PR-ovskog forsiranja i ‘brendiranja’ Zrinskog trga, dok njegov ‘aneks’ istodobno kao i da ne postoji. Tom smo prilikom Gradu poslali i upit na koji bi se način spomenuti trg mogao ‘revitalizirati’ kao što se nastoji ‘revitalizirati’ i Zrinski kako je ‘obnovom u potpunosti prilagođen potrebama građana i provedbi raznih manifestacija, a što je pokazao već spomenuti Sajam cvijeća i koprive te pozitivne reakcije građana na njegovu rekonstrukciju. Osim toga, opremljen je dodatnim klupama za sjedenje te su posađena nova stabla, a zbog čega iz vjeruju kako će se i popuniti preostali prazni poslovni prostori’.
Klupe i cvijeće, nažalost, nisu rezultirale popunjavanjem preostalih praznih poslovnih prostora, a koliko se još novih klupa mora postaviti i cvijeća posaditi kako bi se revitalizirali i ostali gradski prostori, ostaje tek vidjeti.
