Pepelara – najsačuvanija kasnosrednjovjekovna utvrda Podravine i Prekodravlja

Hrvatska je bogata poviješću, a njezin je teritorij ispunjen srednjovjekovnim utvrdama ili njenim ruševinama te brojnim drugim znamenitostima.
I dok svi dobro poznajemo izvrsno očuvan i atraktivan đurđevački Stari grad izgrađen drugom polovicom 15. stoljeća, koprivničke zemljane bedeme i ‘cajghaus’, brojne i pretežito sakralne spomenike u Križevcima ili pak ruševine Starog grada Velikog Kalnika, za srednjovjekovnu utvrdu Sveta Elizabeta ne zna gotovo nitko.
To i ne čudi jer se Sveta Elizabeta nalazi tik uz bodljikavu žicu granice s Mađarskom u Prekodravlju, u zaseoku Pepelara naselja Novačka u Općini Gola. Utvrdu Sveta Elizabeta tamošnji će stanovnici i prepoznati po imenu Pepelara jer su joj ga oni i nadjenuli, navodno zbog ostataka pepela koji je prekrio čitavo područje, a slučajni će prolaznik, jedan od malo onih koji onuda slučajno prolaze, utvrdu sasvim lako zamijeniti za obično šipražje usred poljoprivrednih površina.


Utvrda prvi puta spominje 1220.

Iako su od utvrde danas ostali tek neugledni ostaci, njezina je povijest prilično detaljno dokumentirana. Tako Sonja Kolar ostatke datira u razdoblje od 13. do 15. stoljeća na osnovi pronađene keramike i drugih nalaza poput srednjovjekovnog prstena pečatnjaka, strelica na nasad i slično, a Registar arheoloških nalaza i nalazišta sjeverozapadne Hrvatske te informacije potkrepljuje s podacima o geografskom položaju i izgledu utvrde. Ovom su se izgubljenom utvrdom bavili i razni drugi pojedinci, poput Ivana Večenaja-Tišlarova, Tomislava Đurića i Dragutina Feletara pa tako saznajemo da se utvrda prvi puta spominje 1220. pod imenom Morad, a od 1235. godine kao castrum St. Elizabet, u spomen na kanoniziranu kćerku hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. koja je u utvrdi i živjela. Utvrda je u posjedu ugarskih vladara ostala najvjerojatnije do prve polovice 14. stoljeća; 1333. godine u posjedu vojvode Stjepana, 1386. godine prema ispravi hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Velikog u posjedu Gyorgya, sina Loranta de Berzencza iz plemena Bač, od 1453. u vlasništvu Ivana Hunjadija, a kasnije i njegovog sina Matije Korvina koji ju je 1468. darovao obitelji Gyrgya Forstera te naposlijetku u vlasništvu Ladislava Moreja, a što se spominje 1529. godine. Nedugo nakon toga, utvrda je stradala rijekom ratova s Osmanlijama, a time se gubi i njezin dotadašnji naziv.

Ostaje arheološki neistražena


Danas je ova utvrda, osim povjesničarima i arheolozima, ponešto neočekivano možda najvažnija baš Molvarcima jer je prema legendi zapisanoj u svim knjigama o Molvama, kip Majke Božje Molvarske iz 15. stoljeća došao iz Pepelare i to nakon što ju je vol u obližnjem polju zakačio o svoj rog. U toj bi legendi, ipak, moglo biti i istine jer je nedaleko utvrde dokumentirano postojanje nekadašnje srednjovjekovne crkvice.
Utvrda Pepelara uvelike ostaje arheološki neistražena jer se nalazi na nekoliko čestica privatnih poljoprivrednih površina zbog čega bi iskapanja bila administrativno i financijski komplicirana, no više o tome zna Ivan Valent, arheolog iz Muzeja Grada Koprivnice.
– Pepelara je najsačuvanija kasnosrednjovjekovna zidana utvrda na prostoru Podravine i Prekodravlja. Oko nje nalazilo se naselje. Radi se o nizinskom tipu utvrde koja je okružena opkopom u kojem se nalazi voda – takve se nizinske ili visinske utvrde nazivaju gradišta. Većinom je arhitektura na njima drvena, no pojedina, koja su bila značajnija, i čiji su vlasnici bili imućniji plemići, su strukture bile zidane, kao i u slučaju Pepelare – pojašnjava Valent i dodaje kako se pretpostavlja da je utvrda bila četvrtasta tlocrta jer je i plato četvrtast, a što se vidi i danas. 


– Na lokalitetu nisu provođena arheološka istraživanja, već samo terenski pregledi. Keramički materijal oko utvrde može se datirati između 13. i 16. stoljeća. S obzirom na povijesna zbivanja, pretpostavlja se kraj njenog funkcioniranja tijekom prve polovine 16. stoljeća. Pretpostavka je da je prije zidane faze postojala drvena faza, kao što je to često i slučaj, no bez iskopavanja ništa konkretnije od toga. S obzirom na nalaze opeka koje su spojene (zalijepljene) tijekom pečenja, pretpostavlja se da su opeke za izgradnju utvrde pečene na prostoru naselja oko utvrde – zaključuje.

Vezani članci

Najčitanije

WP2Social Auto Publish Powered By : XYZScripts.com