Današnja šetnja središnjim koprivničkim trgom u režiji umjetnice Vlaste Delimar podsjetnik je na vrijeme kako se javni prostor tretirao u njenoj mladosti, a kako ga građani Koprivnice koriste danas.
Delimar je okupila brojne građane zadavši im rutu kojom će se kretati, odnosno poželjno je bilo da se sudionici događaja kreću od Pivnice Kraluš do zgrade vijećnice. Riječ je o smjeru kretanja koji je dobro poznat svima koji su na bivšem Trgu maršala Tina, a današnjem Zrinskom trgu, u drugoj polovini prošlog stoljeća činili okosnicu društvenog života grada.
Propitujući život trga nekad i danas, osim što evocira uspomenu na svoju mladost, umjetnica ukazuje na činjenicu prema kojoj je kretanje prostorom za njena sazrijevanja imalo za svrhu, osim fizičkog izmještanja aktera, i izmjenu informacija.
– Trg je bio gradsko šetalište na kojem bi se u predvečerje pojavili prvi šetači i krenuli u špancir gore – dolje. Neki su bili svečano odjeveni, neki u novoj odjeći koju je trebalo posebno predstaviti i pokazati, djevojčice na rolšuhama ili koturaljkama, dječaci na romobilima. Mladi rokeri dolazili su s prvim emancipiranim frizurama poluduge kose, zalutali seljačići u blatnim cipelama nespretnog ponašanja i sramežljive seljančice koje su svojom ruralnom odjećom odudarale od gomile. Djevojke su pretežno šetale u grupi, djevojke s djevojkama kao i mladići s mladićima – riječi su Delimar.
Umjetnici su se u današnjoj šetnji pridružili učenici Gimnazije Fran Galović, ali i građani koji pamte vremena kad je središte grada imalo funkciju koju su joj u suvremenom svijetu oduzele društvene mreže.
Jajetić Ana koja je danas dala svoj obol umjetničkoj akciji ističe da je obnovljeni Zrinski trg lijep, ali kao da mu nešto nedostaje.
– Možda nedostaju ljudi koji su ispunjavali prostor i hofirali. Danas je alfa i omega društvenog života mobitel – kaže Jajetić. Domeće da se tadašnjim središtem isticao ‘Borac’, a danas iz njega strši ‘Solarno drvo’.
– Svaki od tih objekata odraz je svog vremena – istaknula je sugovornica.
Sličnog je stava i Vladimir Novak iz Štaglinca. Kaže da živa riječ gotovo i ne postoji. Ljudi sjede po kavama, ali istovremeno se koncentriraju na mobitele koji su im uvijek pri ruci.
– U vremena kojih se danas prisjećamo nismo ništa imali, a imali smo sve. Bili smo više posvećeni jedni drugima – naglašava Novak koji žali za događanjima koje je Delimar organizirala u njegovu Štaglincu.
Današnja akcija koja je prvotno zamišljena da se odvija u večernjim satima, ali zbog zahtjeva snimatelja se odigrala u prijepodnevnim satima, bit će pretočena u dokumentarni film. On će biti premijerno prikazan iduće godine u koprivničkom kinu.
