RHS Coolektiv jedan je od najdugovječnijih koprivničkih bendova, a ujedno su i pioniri koprivničke hip-hop i rep scene. Iako su nekad slovili i kao jedan od najaktivnijih bendova, 2014. su godine održali svoj posljednji koncert, a da to tada nisu znali. I oni i publika ostali su zakinuti za oproštajni koncert koji se željno iščekuje, a koji će ujedno biti i jedan od većih generacijskih tuluma posljednjih godina. Ususret koncertu koji će se održati 28. svibnja u koprivničkom FUNK-u, a u organizaciji udruge RockLive, Bojan Horvat Horz i Sanela Bešlić, članovi RHS Coolektiva, otkrivaju nam više o povijesti benda, ali i tome što nas očekuje na velikom povratničkom i oproštajnom koncertu.

Koprivničancima danas poznato ime RHS prvo se vezalo uz ideju kolektiva glazbenika i zaljubljenika u hip-hop i rep glazbu pa je tako još 2002. godine nastala RHS Familija pod čijim su okriljem mladi hip-hop glazbenici djelovali samostalno, a onda su 2006. godine osnovali bend, danas kultni koprivnički RHS Coolektiv.
– Prije 20 godina sam krenuo raditi na radiju gdje sam želio imati hip-hop emisiju jer je to bila glazba koju sam slušao. Primijetio sam da u gradu i nemam baš istomišljenike što se toga tiče pa je želja bila da se povežemo oko te emisije. Emisija je krenula, ljudi su se okupili i nastao je svojevrsni ‘pokret nesvrstanih’ repera u gradu, upoznali smo se, povezali, družili… Shvatili smo da nas je u gradu oduvijek bilo, samo se nismo znali, a onda smo počeli organizirati hip-hop evente, jam sessione, battleove… S vremenom smo odlučili da bismo i mi mogli početi repati, te 2002. ili 2003. godine – početke pojašnjava Bojan Horvat Horz.

– Tu grupu su zapravo formirali Dejan Sabljić Genotip i Goran Giba poznat još i kao 1000 Wolves i izabrali ime RHS Familija za taj naš kolektiv. Mi smo prvo pojedinačno radili pod tom, recimo, izdavačkom kućom, a onda smo se 2006. godine spojili u ono što ljudi danas znaju kao RHS Coolektiv. U originalnoj postavi od 2006. do danas su bili Matija Premec, Eduard Mjeda, Nikola Feliks, Raul Peica, Fil Tilen i ja, a Sanela je došla kasnije – kaže Bojan i dodaje kako je bendom i kolektivom prošlo mnogo ljudi pa ih neće sve poimence spominjati jer se boji da bi nekoga mogao zaboraviti.
RHS Coolektivu kasnije se pridružila i pjevačica Sanela Bešlić koja je tamo završila igrom slučaja.
– To je bilo 2010. godine. Imala sam neki koncert u gradu… Nikad se profesionalno nisam bavila glazbom ili išla u glazbenu školu, ali sam pjevala s frendovima i tako upala u tu neku muzičarsku ekipu. Bojan me čuo na tom koncertu i svidio mu se moj vokal ili vibra, ne znam. Pitao me jesam li zainteresirana da za početak budem njihov prateći vokal i tako je nastala pjesma Svojom stranom mosta – otkriva Sanela koja je bendu omogućila prelazak na neki mekši zvuk koji su tada priželjkivali.
RHS Coolektiv bio je i ostao jedan od rijetkih koprivničkih hip-hop i rep bendova čiji su se članovi time bavili i profesionalno.
– Mi smo možda jedini koji su se u nekom trenutku time bavili profesionalno. Bilo je tu i drugih kolektiva, no nisu toliko dugo trajali, mi smo na kraju trajali najduže, a posljednji nam je koncert bio 2014. godine iako to tada nismo znali – kaže Bojan.
Upravo se zato i rodila ideja o povratničkom oproštajnom koncertu, a što su Sanela i Bojan dogovorili na kavi.

– Ljudi su me često pitali zašto više ne radimo, ne snimamo, ne nastupamo… To je jednostavno tako, životne obaveze te odvedu u druge vode, dečki su bili u inozemstvu, ja sam bila u Zagrebu… Uglavnom, pričala sam Bojanu o tome na kavi, da me hrpa ljudi pita zašto više ne radimo i da bismo možda mogli ponovno napraviti koncert. Njegova prva reakcija je bila ‘nema šanse!’ i ‘nema šanse da ikad više stanem na pozornicu s mikrofonom pred ljudima i repam!’. Pitala sam ga je li on svjestan činjenice da mi nikada nismo imali oproštajni koncert i na tome je ostalo. Neko vrijeme se to uopće nije spominjalo, a onda se Bojan jednog dana prosvijetlio i pitao sve nas želimo li imati oproštajni koncert. Rekla sam mu ‘nikad ne reci nikad’ i tako je i bilo, no moram još spomenuti i da je ovome koncertu kumovao velik interes organizatora, Ivana Pišpeka i publike – priznaje Sanela, a Bojan dodaje kako nisu zahrđali jer je nastupati kao voziti bicikl pa im i nije bilo toliko komplicirano vratiti se nakon osam godina neaktivnosti, no ipak je bilo logističkih izazova koje je trebalo riješiti.
– Prvo zato jer nismo svi ovdje, nego smo kao rakova djeca po svijetu pa smo se još u siječnju dogovorili da svi budemo ovdje u svibnju i odradimo taj koncert. Drugi problem koji smo imali je bio pronaći te sve snimke, u međuvremenu se prodala i oprema… Čudom se dogodilo da smo uspjeli izvući stari materijal s nekih starih hard diskova, pripremili smo ga i zvučat će odlično. Nismo zahrđali, to je kako kažu kao vožnja bicikla – kaže Bojan, a Sanela dodaje da su probe bile odlične i pune adrenalina te da su uzbuđeni i oni i publika.
– Želim da 28. svibnja konačno dođemo do cilja, završimo to glazbeno putovanje, pokažemo koliko smo sazrjeli sve ove godine, a onda i da se svi skupa zabavimo. Moram još na kraju reći i da mi je drago da će s nama nastupiti i mlade koprivničke snage kojima će ovo biti prvi koncert na našem zadnjem. Predat ćemo štafetu – zaključuje Bojan i poziva sve na odličnu zabavu 28. svibnja u koprivničkom FUNK-u.











