SLUČAJ IZ KOPRIVNICE ‘Šefica kamerom promatra svaki moj korak na poslu!’

Pitanje s kojim nam se obratila jedna čitateljica (identitet poznat redakciji) glasi: Smije li me poslodavac konstantno pratiti putem videonadzora?


Tvrdi da radi u jednoj instituciji u kojoj njena voditeljica ima fiksaciju praćenja radnika putem video kamere. Ne čini to samo kad je na poslu, nego prati svaki njihov pokret u trenucima svog godišnjeg odmora ili kad se nalazi na službenom putu.
– Gospođa, čini se svima nama zaposlenima, vodi poprilično siromašan duhovni život pa svu svoju pažnju usmjerava na zaposlenike. Ponekad njene postupke tumačimo zloćom, a drugi puta načinom kojim si pumpa ego – kazala nam je čitateljica i dodala da ju smeta je u poduzeću prije postavljanja kamera sve funkcioniralo kako treba.

Njeni kolege kažu da ih njihova voajerka ponekad tjera na podsmijeh, a u većini slučajeve ih nervira. Nakon svega, postavlja se pitanje smije li poslodavac i pod kojim uvjetima postaviti kamere u kancelarije i pogone te neograničeno promatrati što zaposlenici rade za osmosatnog radnog vremena.

Zakon o zaštiti na radu uređuje obveze poslodavca kada on koristi nadzorne uređaje kao sredstva zaštite na radu, dok GDPR i Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka detaljnije uređuju nadzor radnih prostorija.

Da pojasnimo, kamere se mogu koristiti na ulazu, odnosno izlazu iz radnog objekta kako bi se mogao kontrolirati je li zaposlenik proveo određeni broj sati na radnom mjestu. Strogo je zabranjeno postavljanje videonadzora u privatne prostorije, to jest svlačionice, toalete te mjesta za odmor.


Ne čini to samo kad je na poslu, nego prati svaki njihov pokret u trenucima svog godišnjeg odmora ili kad se nalazi na službenom putu

Ako nadzorni uređaji čitavo radno vrijeme prate sve pokrete radnika tijekom obavljanja poslova, odnosno ako su nadzorni uređaji postavljeni tako da su zaposlenici čitavo vrijeme obuhvaćeni ‘pogledom’ nadzornih uređaja, poslodavac smije koristiti nadzorne uređaje isključivo na temelju prethodne suglasnosti radničkog vijeća, odnosno sindikalnog povjerenika s pravima i obvezama radničkog vijeća. Ne djeluje li pod okriljem poduzeća, ustanove ili institucije sindikat ili radničko vijeće, poslodavac može privolu o postavljanju kamera zatražiti od arbitražnog tijela ili nadležnog suda.

Važno je naglasiti da je poslodavac dužan sve zaposlenike u pisanom obliku obavijestiti o namjeri postavljanja sustava za snimanje. Prije nego novi zaposlenik prihvati ponuđeni mu posao, on također mora biti informiran o tome da su na budućem radnom mjestu postavljeni uređaji za snimanje.

No možda još važnije od svega navedenoga jest to što Zakon o zaštiti na radu ističe kako je poslodavcu nije dopušteno koristiti prikupljene podatke za mjerenje radnog učinka radnika, niti ih on smije staviti na javno raspolaganje ili raspolaganje osobama koje nisu ovlaštene za njihovo korištenje. Na obveze poslodavca u svezi pristupa i čuvanja prikupljenih podataka primjenjuju se odredbe Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka.
Snimke može koristiti samo ovlaštena osoba i to u slučajevima kad dolazi do povrede zaštite na radu, odnosno kad se radnik povrijedi, ili u slučaju krađa. No i tada te snimke ne smiju biti dostupne pogledima onih koji nisu ovlašteni baratati videozapisom.

Dakle, ako vam poslodavac predoči snimku i kaže vam da ste se predugo zadržali u razgovoru s kolegicom ili kolegom, slobodno mu kažite da takvim nadzorom čini nelegalnu radnju.

Foto: Ilustracija / Pixabay


Vezani članci

Najčitanije