Smrznuto srce

Što se sve može smrznuti? Zimi se smrzava površina voda stajačica; smrzavaju se pločnici, posebno nakon ledene kiše; smrzavaju se stakla automobila, a smrznut ćete se i Vi kad vidite račun za plin. Smrzavaju se zimi umirovljenici u hladnim stanovima (iako je njih Vlada obećala otopiti); pokoji se beskućnik eto smrzne kao djevojčica sa žigicama (srećom u nas ne toliko često kao nešto istočnije, ali bome i zapadnije, npr. u najvećoj demokraciji!). Smrzne se katkada i voda u cijevima pa bude belaja, ali ne toliko kao kad se mladoženja smrzne pred oltarom! Smrznu se učenici kada izađu pred ploču riješiti kvadratnu jednadžbu; smrznu se roditelji kada im vide ocjene; smrznu se nastavnici kada vide jednog od roditelja kako maše pištoljem ispred škole. Smrzne se nekad i računalo, posebno Windowsi, smrzne se slika na TV-u i zvuk sa zvučnika na koncertu. Smrzne se riba, recimo oslić, pa onda i meso, voće i povrće, krumpirići za prženje. Smrznule su se sada i cijene, barem neke, kao npr. šampona u pakiranju od 1l, koji ni prije niste samo tako mogli pronaći u dućanima (jer ih gotovo nitko ne proizvodi niti kupuje), ali sad zato više ne možete naći ni špagete od pola kile. Ima doduše onih od 250g, čije cijene nisu smrznute.
Nije ta ideja sa smrzavanjem cijena, uzgred rečeno, ni tako nova. Još je Nixon tamo 1971. smrznuo cijene, doduše i plaće, na 90 dana, kako bi zaustavio inflaciju, ali kažu neki i skrenuo pozornost sa stanovitih drugih tema. U potonjem je i uspio, barem na neko vrijeme. A neki su sad odlučili tu ideju odmrznuti. Ostavit ćemo detaljniju raspravu o tome ipak ekonomistima.


Mi ćemo se zato još malo pozabaviti smrzavanjem. Razlog, naime, što se sve navedeno može smrznuti jest metafora. Stalni čitatelji već znaju o čemu se radi, ali da ponovimo kako je metafora o kojoj govorimo zapravo konceptualne prirode, odnosno omogućava nam da spoznamo neku kompleksnu, često apstraktnu pojavu kroz drugu, lakše predočljivu, svakodnevnu.

Tako je hladnoća, posebno ona žestoka, vrlo konkretno iskustvo, što ju čini dobrim izvorom spoznaje. Hladnoća npr. može opisati strah, jer je ta emocija popraćena osjetima poput hladnoga znoja i ukočenosti, baš kao kad nam je mrzlo. Zato se ledi krv u žilama.
Hladnoća je isto tako iz iskustva popraćena neugodom. Kad smo smrznuti teško se krećemo, a smrzotine bole, kao i opekotine (naš ih mozak čak niti ne razlikuje). Suprotno je tome ona ugodna toplina koju osjetimo kod zagrljaja ili vrućina koja nas preplavi kad smo zbog čega uzbuđeni, pozitivno ili negativno. Zato je hladnoća ravnodušnost i neljubaznost. Kao kad vas nešto ostavi hladnim. Ili kao kad se u Snježnoj kraljici Kayu u srce zabode ledeni kristal.

Ima toga još, ali shvatili ste bit. Hladnoća je naravno osjet hlada, što je vrlo stara riječ za staro iskustvo (<prasl. *xoldъ). Smrznuti (se) pak jest vezano uz mraz (prasl. *morzъ), odakle i ruski moróz te poljski mróz. Ono što je posebno zanimljivo jest da je iz istoga izvora i riječ mrzak (prasl. *mьrzъkъ). Očito je hladnoća nešto što nas odbija, za razliku od topline koja nas privlači. Tako je onda i mržnja zapravo nedostatak bilo kakve topline, empatije, ljubavi. 

A znate li kako je lako zapravo spriječiti mržnju? U brojnim slavenskim jezicima koristi se u tome značenju riječ drugoga korijena. Tako je u češkome nenávist, a u ukrajinskome i ruskome не́нависть . Sve one potiču od prasl.  *nenavistь, od glagola *nenaviděti: ne + na + *viděti. Dakle, mrzimo kada nešto ne vidimo, jer na to ne gledamo ili ne gledamo na isti način kao tkogod drugi.


Sjećate se one narodne mudrosti: daleko od očiju, daleko od srca.  Da se smrzneš!

Vezani članci

Najčitanije