Alen Majstorović (36) ili Majstor Kawa kako ga mnogi znaju, Koprivničanac je kojem motori izazivaju strast i divljenje. Na dva kotača prešao je više od 200.000 kilometara i obišao desetak europskih zemalja.
– Ljubav prema motorima krenula je od malih nogu. Otac je imao male motoriće ‘puch’ i Tomos APN 6 pa sam se na njima učio voziti. Sa 16. godina položio sam A kategoriju do 125 kubika i otac mi je tada kupio Cagivu 125, a s 18 godina, kada sam počeo raditi, kupio sam si svoj prvi ozbiljniji motor Kawasaki GPZ500S – prisjeća se Alen svojih prvi susreta s motorima i dodaje kako je taj prvi motor vozio nekoliko godina dok nije stekao dovoljno iskustva na cesti i tada ga je zamijenio s jačim motorom Kawasaki NinjaZC6R 636.
U tom razdoblju života, Alen je počeo razmišljati i o odlasku na natjecanja pa je tako posljednja utrka ubrzanja 2011. godine u Koprivnici, koju je organizirao Moto Klub Roosters, bila ujedno i njegova prva utrka.
Početni strah
– Svih prijašnjih godina pratio sam te utrke i divio se vozačima s kojom spretnošću i velikim brzinama voze, a uvijek me bilo strah od pomisli da ću se osramotiti jer sam znao da ima mnogo dobrih vozača i mislio sam si pa što ću ja tamo – priča nam i dodaje kako je te 2011. godine na nagovor jednog prijatelja koji se već okušao na raznim utrkama probao i sam voziti utrku.
– Otišli smo probat ‘ispucati’ se motorima jer nikada do onda nisam probao ispucati motor sa 7000 do 8000 okretaja. Nije mi baš išlo, ali nastavili smo trenirati i krajem dana sam pohvatao kako najbolje krenuti. Drugi dan treninga taj isti prijatelj više me nije mogao uhvatiti i tada sam dobio volje i hrabrosti da se za vikend prijavim na svoju prvu utrku – govori nam Alen i dodaje kako je tada vozio klasu 600 kubika u kojoj ih je bilo 10 vozača, odnosno pet parova koji su vozili na dvije dobivene. Alen je pobijedio sve vozače i tako došao do finala, a u finalu je osvojio drugo mjesto. Ako dodamo k tome da je to Alenova prva prava utrka, rezultat je i više nego odličan. Na istoj utrci prvo mjesto osvojio je Dominik Nikšić zvani Niki, vrhunski vozač i koprivnički šampion koji mu je postao mentor i osoba s kojom je počeo stvarati jednu krasnu životnu i natjecateljsku avanturu. Danas Alen i Niki dijele zajedničku garažu u kojoj cijelu zimu ‘šarafe’ po motorima ne bi li ih doveli do savršenstva za nadolazeća natjecanja.
Nadalje, 2014. godina bila je prva godina kada je osnovana disciplina Moto ubrzanje ili Moto Drag pod okriljem Hrvatskog Moto Saveza i iste te godine Alen je postao prvakom Hrvatske u klasi Serija Open 1000. Spomenimo kako se ovdje radi o natjecanju u kojem se motorima i autima vozi ravno na 402 metara i cilj je biti najbrži i najspretniji.
Godine 2016. Alen i Dominik zajedničkim snagama napravili su Alenu prvi pravi trkači motor Kawadevil ZX10R za najjaču klasu ProOpen 1000 s produženom vilicom, spušten, naturpijan i s njim je Alen postao dva puta viceprvak najjače klase u Hrvatskoj.
U 18 godina sudjelovao je na više od 100 natjecanja, od čega je osvojio 80-ak pehara i priznanja. Dva je puta bio prvak Hrvatske, četiri puta viceprvak i dva puta je osvojio treće mjesto u ukupnom poretku.
Član je Niki Racing Team-a kojeg je osnovao Dominik Nikšić s koji uz Goran Fajtovića, Alen vozi za Koprivnički tim.
Svakako valja spomenuti kako je Alen zaljubljenik u Kawasaki motore i oduvijek je samo njih kupovao, a do danas je promijenio, kaže, njih 10. Osim njih, Alen je vlasnik četiri motora, od toga su dva cestovna potpuno serijska motora, jedan je trkači i spremljen samo za Moto Drag utrke i jedan kros motor koji mu, kaže, služi samo za vožnju po šumi, Dravi i uživanju u prirodi.
Napominje kako su motori za utrke jaki motori, velike kubikaže i veoma su brzi. Potrebno je imati, ističe, i fizičku i mentalnu snagu kako bi mogli pomicali granice. Za vožnju motora treba raditi vježbe za ruke i noge jer motor se više vozi nogama nego rukama, dodaje.
Trofej koji nedostaje
Što se tiče budućnosti, Alenu je najveća želja osvojiti zlatnu kacigu HMS-a, a to je najveće priznanje koje možeš dobiti od HMS-a, a da bi to osvojio mora biti prvak tri godine uzastopno i biti najbrži vozač u Hrvatskoj. Kako smo doznali, Alenu nedostaje jako malo da skine rekord od 8,86 sekundi jer je njegov trenutno 8,94 sekundi s 257 kilometara na sat.
– Najveća potpora i motivacija su mi žena Sanja i sin Noel te svakako Dominik Nikšić bez kojih ne bi bio tu gdje jesam danas i zato sam im beskrajno zahvalan. Moj život su motori i brzina, a adrenalin mi je najbolji prijatelj – zaključio je ovaj strastveni zaljubljenik vožnje na dva kotača.
Matea Konfic
