Svima već dobro poznate kulturne osvetnice maMUZE sezonu su sredinom siječnja započele izložbom Ane Sever i Hrvoja Seleca Exarcheia: igralište moderne anarhije u Kulturno-kreativnom centru Pixel. Za dva tjedna u KKC Pixel u sklopu programa Skeptici u pubu dovode Borisa Jokića, a uz već uhodane programe pripremile su i niz noviteta. O programu, prošloj godini, planovima i djelovanju u udruzi popričali smo s Andrejom Salajec, jednom od osnivačica maMUZA.
– Prošle smo godine radili na nekoliko samostalnih i suradničkih projekata. Cijelu smo godinu u KKC-u Pixel provodili redovni program REBUS (Reagiraj – Budi aktivan – Stvaraj) u sklopu kojeg je održano 11 izložbi i šest književnih večeri. Održani su Street art festival koji je bio posvećen ženskom stvaralaštvu, te FIUK. Bili su tu i Skeptici u pubu, putopisna i ekološka predavanja, koncerti, Festival nijemog filma PSSST!, 50 poems for snow…Novost je bila suradnja sa zagrebačkim festivalom Perforacije koji je po prvi puta gostovao u Koprivnici i već su nam najavili suradnju i u ovoj godini, rekla je Salajec.
Šestu godinu nastavljaju istim tempom, a uz već uhodane programe pripremile su i neke novitete.
– Želja nam je da redovni program doživi mali zaokret, odnosno osvježenje. Nakon brojnih gostovanja kroz posljednjih pet godina, odlučili smo se malo „vratiti doma“. Tako će izložbama, književnim i filmskim večerima, koncertima i predavanjima biti pridružen jedan novi program – Sve strane Koprivnice. Program će voditi naša suradnica Dragana Pandža, a radi se o formatu na tragu talk showa, ali uživo. Jednom mjesečno Dragana će ugostiti nekog Koprivničanca/ku, pojedince iz raznih područja djelovanja i to od kulture i umjetnosti, sporta, politike pa sve do poduzetništva. Upravo su naši domaći ti koji su puno pomogli u radu i napretku Mamuza. Sve strane Koprivnice je program koji će nas dijelom i podsjetiti na početak Mamuza kad su nam najviše gostovali Koprivničanci, istaknut će ono što je u Koprivnici dobro, pozitivno, ali i dodatno otvoriti udrugu prema publici svih dobnih skupina, profila i interesa – objasnila je Salajec i napomenula da program počinje u ožujku, a prva gošća je svestrana i vrlo aktivna glazbenica Romana Pavliša.
Dodala je da će uz proširenje redovnog programa, fokus biti i na radu u FUNK-u čija su članica.
– S obzirom na ogromnu financijsku injekciju koju smo dobili za projekt „Centar izvan centra“, program i broj događanja u Kampusu će se ove godine znatno povećati. To zahtijeva puno vremena, ali nas i jako veseli – istaknula je Salajec.
Udruga će ove godine obilježiti šest godina djelovanja.
– Zezamo se da konačno idemo u školu. Ali i tih prvih šest godina bilo je puno učenja, a bilo je i mnogih avantura. Zahvaljujući dobrim ljudima i volonterima, danas možemo gledati unatrag s osmijehom i lijepim uspomenama. Angažman u Mamuzama za nas je uvijek imao notu vraćanja duga društvu. Kad smo mi odrastale, pojedinci angažirani po udrugama za mlade i klubovima učinili su nam dostupnima razne sadržaje koji su nas na neki način odgojili i oblikovali zauvijek. To isto želimo ponuditi mladima danas – naglasila je Salajec.
Kultura i umjetnost su, napominje, jedinstven i nezamjenjiv alat u poticanju kritičkog razmišljanja i u promatranju društva i vlastite okoline.
– Kroz istraživanje i proširivanje znanja o suvremenoj umjetnosti jača se i svijest o važnosti suradnje, umrežavanja, ali i međusobnog poštivanja i tolerancije. S druge strane, naš cilj je bio stvoriti svojevrsnu platformu za mlade, dati im prostor za prezentaciju vlastitih ostvarenja. Tu su Mamuze kao udruga preuzele na sebe onaj birokratski i logistički dio posla, odnosno organizaciju kako bi se mladim umjetnicima ipak omogućio neki neformalan i opušteniji pristup i zapravo im se olakšalo organiziranje prve izložbe, prvog koncerta, ali i one kasnije iskorake prema publici – objasnila je Salajec.
Kako bi publika mogla uživati u programu, važna je organizacija iako je pristup publici dosta neformalan.
– Podijelimo se tako da jedna ili dvije osobe vode program i određuju zadatke ostalima. Osoba koja je odgovorna za određeni projekt onda kroz cijelu godinu radi na njegovu budžetiranju, planiranju i provedbi, a za pojedine projekte određujemo i više voditelja, ovisno o njihovoj veličini, koji se, logično, onda opet raspoređuju po područjima. Mala smo mašina u kojoj su se neki kotačići zapravo i spontano rasporedili kroz godine, već po tome kakve tko ima vještine i interese. Ima nas 30-ak, neki su stalno u organizaciji, neki rade kao volonteri na festivalima, neki uskoče povremeno na redovni program, sve prema vlastitim preferencijama – kaže Salajec.
Programe financiraju iz različitih izvora, a najvećim dijelom (su)financira ih Grad Koprivnica, zatim tu su Koprivničko-križevačka županija, Ministarstvo kulture, ali i KKC Pixel koji dobrim dijelom financira redovan program i daje im besplatan prostor za provedbu.
– Budžet, naravno, diktira program. Ne možemo uvijek ostvariti sve što smo planirali. Trudimo se da publika nikad ne bude zakinuta za kvalitetu programa, radije ćemo smanjiti broj događanja nego raditi tek toliko, ali ima tu i svakakvih krpanja. Mnogi izvoditelji programa dolaze za putne troškove, mnogi volonteri odrade primjerice dizajn ili fotografiju, kojom inače zarađuju za život, potpuno besplatno. Kad god možemo, trudimo se isplatiti honorare, makar i neke simbolične, ali nam zasad to uspijeva uglavnom na festivalima – kazala je Salajec.
Angažman u udruzi oduzima puno vremena jer provode puno projekata.
– Moj tjedan izgleda ovako: utorkom imamo sastanak za FUNK, u srijedu radim ono što je na sastanku dogovoreno, četvrtkom obično Mamuze imaju program, i onda za vikend odrađujemo program u FUNK-u, ili papire… Uz vlastiti posao, rekla bih da je to puno slobodnog vremena, a nisam sve tjedne aktivnosti ni navela. Ali te nam aktivnosti daju i puno natrag. Mogućnost da utječete na nekog kroz svoj rad, druženja, stalno upoznavanje novih i različitih ljudi – osjećaj je nezamjenjiv i stalno puni baterije. Postaneš ovisan o tom adrenalinu: kad ti projekt „prođe“ i počneš s konkretnim dogovorima za programe, kad ti klinci dođu sa svojim idejama i žele raditi i vjeruju i znaju da će tako mijenjati svijet – nema tog filma koji bih radije pogledala nego pisala prijavnice za projekte – zaključila je Salajec.
