Općinski sud u Koprivnici odbio je kao neosnovanu tužbu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, koje je od Hrvatske osiguravajuće kuće d.d. tražilo povrat u iznosu 71.189,86 kuna (oko 9.600 eura) s uključenim zakonskim kamatama zbog slučaja prometne nesreće iz 2009. godine.
U iznos su uračunate i kamate koje su narasle na oko 18.000 kuna, a Mirovinsko će morati platiti i 500 eura sudskih troškova.
Riječ je o isplaćenoj invalidskoj mirovini za koju je Mirovinsko smatralo da joj treba isplaćivati osiguravajuće društvo, čiji osiguranik je oštećenu osobu kao krivac u prometnoj nesreći, kako tvrde, doveo u stanje radne nesposobnosti.
Zavod za mirovinsko je 2021. godine podnio tužbu u kojoj navodi da je njihov osiguranik I.Š. u prometnoj nesreći 22. ožujka 2009., kao vozač osobnog automobila varaždinske registarske oznake zadobio teške tjelesne ozljede, radi čega mu je utvrđena profesionalna nesposobnost za rad i priznato pravo na invalidsku mirovinu.
Prometnu nesreću prouzročio je T.K., osiguran kod Hrvatske osiguravajuće kuće d.d., na način da je upravljajući osobnim automobilom koprivničke registarske oznake, pod utjecajem alkohola od 2,14 promila, u zavoju naletio na vozilo osiguranika tužitelja I.Š. U prometnoj nesreći I.Š. je zadobio prijelom ruba lijeve bedrene kosti, lijeve natkoljenice i rebara te natučenje abdomena, ruku i glave s traumatskim šokom.
Tužitelj ističe kako je isplatom invalidske mirovine za tužitelja nastala šteta koju je tuženik podmirio do zaključno 31. ožujka 2020., no kako se invalidska mirovina isplaćuje i nakon tog datuma, tužitelj smatra kako se radi o novoj šteti koji je osiguravajuća kuća dužna podmiriti. Kako je u ranije provedenim sudskim postupcima utvrđena isključiva odgovornost osiguranika tuženika, tužitelj smatra kako je tuženik navedeni iznos u obvezi nadoknaditi tužitelju u cijelosti.
U odgovoru na tužbu, Hrvatska osiguravajuća kuća se protivila tužbi te osporavala uzročno-posljedičnu vezu između prometne nezgode i odlaska osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu.
– Iz nalaza vještaka proizlazi kako kod I.Š. postoji preostala radna sposobnost, dakle postoji profesionalna nesposobnost za rad, ali ne i opća nesposobnost za rad, naveli su u žalbi, koju je Sud i prihvatio.
Tvrde kako je osiguranik tužitelja uz zabranu obavljanja poslova koji zahtijevaju emocionalnu otpornost mogao obavljati sve druge poslove sukladno zanimanju koje je stekao i poslovima koje je obavljao s punim radnim vremenom. Navedeno prema stavu tuženika ukazuje na nepostojanje uzročno-posljedične veze između prometne nezgode i odlaska u invalidsku mirovinu.
Tuženik u ovom slučaju smatra kako bi bio u obvezi naknaditi štetu tužitelju samo u slučaju postojanja razlike između invalidske mirovine odobrene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu i to u visini te razlike.
Sud je na kraju smatrao kako ozljede i posljedice nakon prometne nesreće nisu bile izravan razlog za odlazak u invalidsku mirovinu te je odbio zahtjev Zavoda za mirovinsko.
