Jedno od najstarijih naselja na području Đurđevačke župe ima i jednu od najstarijih udruga žena koja neprekidno djeluje od 1973. godine. Na njenom čelu je i predsjednica koja od prošle godine broji svoj peti mandat.
– Udruga postoji od 1973. godine i od tada nismo prestale s radom. Ja sam sada izabrana u peti mandat po četiri godine. Trenutno imamo 24 članice od 25 do 87 godina starosti – govori predsjednica Udruge žena Budrovac Marija Markuš.
Kaže kako se udruga najviše bavi humanitarnim radom kojim pomažu starijima i djeci u udomiteljstvu, a organiziraju i doček Svetog Nikole s Krampusom te dijele darove.
– Na dan Svetog Nikole skupimo i dijelimo poklone, imamo kolače i slatkiše, kuhano vino i čaj. Malo nas je korona zaustavila pa sada uglavnom, ako smo u mogućnosti, pomoć i poklone dijelimo po kućama – govori Marija te dodaje da, osim što djeci dijele poklone, starijima često nose hranu, obave što treba ili nabave drva za zimu.
Budrovačke žene, osim što su vrijedne, već gotovo pedeset godina svoju kreativnost iskazuju kroz brojne predmete i ukrase koje izrađuju same.
– Nema tog materijala od kojeg nešto nismo pokušale izraditi. Izrađujemo predmete od gipsa, papira i bilo čega što nam dođe pod ruku. Oslikavamo boce, radimo kuglice za bor od papira i snjegoviće od stiropora. Te predmete prodajemo na tržnici u Bjelovaru i od toga financiramo udrugu – rekla je Marija.
No, osim simpatičnih ukrasa i plemenitog humanitarnog rada Udruga žena Budrovac izrađuje i tradicionalne, starinske tepihe – gunje.
– Gunje su nam strašno popularne i uglavnom sve koje napravimo odmah i prodamo pa znamo raditi i po narudžbi. Čak smo radile i veliku narudžbu za konjički klub Đurđevac – govori Marija te pojašnjava kako su taj stari zanat naučile od bake Roze.
– Imale smo jedan tkalački stan, ali nitko na njemu nije znao raditi. Stupile smo u kontakt s bakom Rozom iz Novog Virja koja je bila presretna da svoje znanje konačno nekome može prenijeti. Učila nas je i pokazivala nam kako se tka nekoliko dana, ali mi to još danas učimo i usavršavamo – prisjeća se Marija te govori kako sada udruga ima dva tkalačka stana jer su drugi dobile na poklon iz Čepelovca te dvije osobe koje se bave tkanjem gunja.
Zanimljivo je, priča Marija, da u svojoj udruzi žena imaju i jednog muškarca, Mladena Rogoza, koji se doselio u Budrovac i pokazao silnu volju za priključivanjem njihovoj aktivnoj udruzi.
– Mladen i još jedna članica su oni koji se bave tkanjem. On nas uči i pomaže nam jer njemu to odlično leži. Doselio se u Budrovac i javio nam se, a mi smo ga odmah prihvatile jer su naša vrata svima otvorena – govori Marija te pojašnjava kako je tkanje gunja vrlo komplicirano i zahtjevno, a za mali otirač od pola metra im treba i pet sati neprekidnog rada, dok za veće tepihe treba i po tjedan dana.
Njihove tradicionalne gunje danas su vrlo tražene među mladima, a, kaže Marija, vjeruje da je to zato što mogu birati između brojnih modela, mogu sami naručiti boje i uzorak koji im odgovara i vrlo su jednostavne za održavanje.
– Naše gunje rađene su od novih krpa i konca, a mogu se prati i u perilici rublja pa uvijek možete imati čiste tepihe. Osim toga na sličan način i od istih materijala sada pravimo i torbe, a sve to možete doći pogledati u naše prostorije u Budrovcu – kaže predsjednica i dodaje kako tamo održavaju Dane otvorenih vrata kada svi zainteresirani mogu doći vidjeti tkalačke stanove, proces tkanja, ali i njihovu etno sobu te budrovačku zastavu.
– Čuvamo tradiciju jer nam je jako važna pa skupljamo sve na što naiđemo. Starim predmetima smo uredile našu etno sobu pa tako imamo tradicionalno uređen stari krevet, zipku, dvije stare lutke, blagovaonski stol i stolice, klupu, ormare i nošnje – ponosno ističe Marija bogatstvo koje krije ovaj mali đurđevački kraj.
